Novo razbijanje desnice, rogovi u vreći, hrpa koja neće dugo zajedno ... eto opet zgodnih spinova da se nedavno ustrojen Savez za Hrvatsku prikaže unaprijed propalim projektom, koji će ponovno dovesti do bacanja glasova na izborima. Već je na sam dan osnutka Dnevnik HTV-a počeo velikim riječima "opet podjele na desnici". Neobičan zaključak. Ako je ujedinjavanje osam stranaka uz podršku brojnih udruga razbijanje desnice, kako onda izgleda koaliranje? Vjerojatno tako da glavnu riječ vodi HDZ, a sve što je mimo njega, to su otpadci, koji rade u korist SDP-a.

Dolazit će i nove, možda malo izdašnije ponude od HDZ-a, jer zašto im se i cijeli Savez u paketu ne bi priklonio: Mi smo naši, trebate rušiti ljevicu, a ne nas ... No, odgovor s druge strane bit će neumoljiv i jasan: dosta je političkih elita s obje strane, i lijeve i desne, imali ste vremena pokazati što znate, ali sada je vrijeme za nove ljude, koji imaju znanje, marljivost i poštenje. Dakako, ne možeš posve zanemariti stranku koja trenutačno uzima 20 posto od biračkoga kolača, ali što je s ostalih 80 posto? Nova ujedinjena snaga, zvali je desnom, konzervativnom ili kako god, ima pravo računati na dobar dio od tih 80 posto, jer drži da ima puno toga novoga ponuditi hrvatskom narodu. Ako ništa drugo, napokon se prešlo Rubikon i kazalo: nećemo zbog dvije-tri fotelje podržavati jednu potrošenu opciju, imamo svoj put. Zašto uzimati mrvice od onih koji nisu više odveć uvjerljivi? A hadezeovci – ako se već boje rasipanja glasova i traže okupljanje protiv lijeve vlasti – imaju priliku pridružiti se Savezu za Hrvatsku. Neka sa sobom povedu i Ružu Europsku.

No, što bi HDZ radio na "desnici", pa i sami su se godinama prikazivali strankom centra, kao stožernom opcijom hrvatskog naroda, i u takvoj ulozi dobro su se osjećali. Doduše pred svake izbore čulo se dosta "desne" retorike, npr. ovih dana slušamo Andriju Hebranga kako se "nanosi šteta desnici", jer jedino HDZ kao predvodnik desnice može svladati ovu aždaju na vlasti! Ali to zvuči u najmanju ruku nategnuto - samo površni promatrači hrvatskih političkih prilika mogu nasjesti na te otrcane floskule i oni koji su zaboravili što je bilo s koaliranjem sa Srbima, što je bilo s Gotovinom, što je radio Sanader, što je bilo s uništavanjem malih desnih stranaka tijekom svih ovih godina. A na koncu konca – gdje je lustracija?! Sada se bez ikakvih rezultata i bez ikakvih referenci HDZ pokušava svrstati u desnicu, a na taj ga prostor guraju i vladajući, jer im upravo takav HDZ treba, baš takva umorna "desna oporba" koja će im biti lakši zalogaj na izborima.

Kad se sve zbroji i oduzme, proizlazi da bi Savez za Hrvatsku uskoro mogao biti pred povijesnim izazovom kakav je i HDZ imao 1990. godine. Prema brojnim komentarima iscrpljeni narod od njih ne očekuje ništa više i ništa manje, a iznutra se čuje i to da je na redu stvaranje "druge republike", dakle restart države! A za drugu republiku preostaje mu još izbrusiti svoju platformu, koja je bila odskočna daska okupljanja, a kako čujemo, neke udruge i stranke koje su na putu pristupanja Savezu nadaju se i malo dubljem zahvatu u određene teme. Riječ je prvenstveno o promjeni izbornog zakona, prema kojemu bi se birali pojedinci i isključila selekcija kandidata po načelu partitokracije, zatim Zakona o izbornim jedinicama, o referendumu itd. Jedan od onih koji je bio blizu dogovora sa Savezom, ali još je na čekanju, jest vlasnik Velebitskog piva Karlo Starčević. Za nj i njegovo Hrvatsko nacionalno vijeće važno je riješiti povijesne laži i nedoumice i napokon temeljito promijeniti cjelokupan politički sustav, drugim riječima da se vidi tko je tko bio u dosadašnjoj politici. Imamo dojam da upravo to očekuju i mnogi drugi koji Savezu za Hrvatsku drže fige, ali su još neko vrijeme na sigurnoj distanci.

A HDZ-u će preostati hvatanje za slamku, pabirčenje nekih još slobodnih strančica kako bi pribavio koji glas više s takozvane desnice. Mogao bi tako i dalje nastaviti životariti na oko 20 posto naklonosti birača, ali njegovo članstvo o nekad moćnom državotvornom pokretu moglo bi ubuduće samo nostalgično pripovijedati unucima. Iako danas imamo najgoru moguću vlast otkako je Hrvatske i mogli bismo kazati, otkako je općenito svjetske demokracije i otkako postoje stranke i koalicije – ni u tom stanju države takozvana stožerna oporbena stranka ne uspijeva se nimalo pomaknuti naprijed. Pomalo dolaze na svoje oni koji tvrde da su HDZ i SDP zapravo spojene posude jedne iste iskonske partije, koje jedne bez druge ne mogu. Ako slabi jedna, slabi i druga, a ne, kako bi bilo normalno, da se na ruševinama jedne politike uzdigne druga.

Zapravo, pitanje je koliko je tu opće i bilo nekih različnih politika a koliko je sve to samo predstava za vlastito članstvo i široke narodne mase.