Pupovac prima pristojne novce iz državnog proračuna da preko svog biltena Novosti blati i Hrvatsku i Hrvate. Pa tako, i da se izruguje s nevinim žrtvama komunističkog pokolja na Bleiburgu i Križnom putu. To mu može biti jer nitko, od onih koji su morali, nije reagirao i osudio primitivno i anticivilizacijsko ponašanje Milorada Pupovca. Sva sreća da prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman svojim razmišljanjima nije bio ni blizu razmišljanja Milorada Pupovca. Jer da jest, umjesto proglasa hrvatskim državljanima srpske nacionalnosti da ostanu u RH nakon Oluje, odnosno otvaranja koridora prema BiH kojim su Srbi, koji nisu željeli ostati - otišli, danas Pupovac ne bi mogao nositi titulu dežurnog etnobiznismena u Hrvatskoj. Pupovac bi, da je bilo obratno, vjerojatno postupio drugačije. Pupovac - kad na srbijanskoj televiziji ne najavljuje rekonstrukciju hrvatske vlade i u stanci od vrijeđanja hrvatskih svetinja -  prisvaja sebi titulu antifašista i  falsificira hrvatsku povijest. Tako je, nedavno, na dan komemoracije žrtvama sramotne Bleiburške tragedije, hladno ustvrdio da su „oni koji su 1945. bježali prema Austriji, bježali od vlastite savjesti i od vlastitog zločina, koji su zgriješili prema Bogu i prema čovjeku“. Nije to prva, a vjerojatno ni zadnja Pupovčeva gnusna provokacija. Uostalom, može mu biti. Čovjek prima pristojne novce iz državnog proračuna što je i više nego dovoljno da preko svog biltena Novosti i drugih pamfleta blati i Hrvatsku i Hrvate. Pa tako, i da se izruguje s nevinim žrtvama komunističkog pokolja na Bleiburgu i Križnom putu. To mu može biti jer nitko, od onih koji su morali, nije reagirao i osudio primitivno i anticivilizacijsko ponašanje Milorada Pupovca. Nema smisla navoditi kako se kulturan zapadni svijet odnosi prema ratnim zarobljenicima, ali i izbjeglicama,  odnosno što u svezi s tim propisuju međunarodne konvencije, kao što je na primjer Ženevska. Međutim, ono što je bitno istaknuti jest to da čelni čovjek srpske manjine u Hrvatskoj, čovjek koji prima plaću kao zastupnik u Hrvatskom saboru (bez obzira na to što mu je to omogućeno izbornim inženjeringom), u 21. stoljeću opravdava i gotovo likuje nad najstravičnijim i najmasovnijim zločinom nad Hrvatima, a riječ je o više od pola milijuna žrtava.