Sjećanje na 26.godišnjicu pogibije dvadeset hrvatskih branitelja u Kusonjama, 8. rujna 1991. godine

Sjećanje na 26.godišnjicu pogibije dvadeset hrvatskih branitelja u Kusonjama,8.rujna 1991.godine,te 24.godišnjica pogibije troje hrvatskih branitelja u Kusanjama 8.rujna 1993.godine U znak sjećanja na hrvatske branitelje koji su pali u zasjedu 8.rujna na zapadnoslavonskoj bojišnici na kojoj se vodila teška i intenzivna borba malobrojnih i slabo naoržanih hrvatskih snaga i pružanje otpora udruženim snagama pobunjenih Srba,JNA i srpskim specijalcima koja je trajala gotovo 24 sata. Zasjda u Kusonjama,kao i Bitka na Rasinjači jedna je od najtragičnijih i najherojskijih borbi Domovinskog rata.Prvih dana rujna 1991.u pomoć obrani Pakraca stgla je i "A"satnija 1.bojne 105.bjelovarske brigade ZNG-a.Kako bi izvidio stanje na bojišnici,Izviđački vod "A"satnije je 8.rujna improviziranim oklopnim transporterom izašao u izviđanje okolice Pakraca.Kada su ustvrdili da na ulazu u selo Kusanje nema neprijateljskih brigada,ulaze dublje u selo i tu upadaju u pripremljenu zasjedu.Transporter im biva pogođen raketom iz ručnog bacača,odlučuju se za sklanjanje u prvu kuću. Svi detalji samog tijeka borbe nisu poznati,no današnja saznanja govore da je nekolicina hrvatskih gardista poginula ili bila ranjena već u prvim trenucima napada.U tim momentima započinje neravnopravna borba s brojčano nadmoćnijim neprijateljem i pretvara se u veliko krvoproliće u kojem su brutalno stradali hrvatski branitelji. Hrvatski vojnici,iako njih samo dvadesetorica,pružali su jak otpor pod snažnom pješačkom paljbom tromblona i kumulativnih mina srpskih paravojnika potpomognutih logistikom i naoružanjem JNA. Kada su u zapovjedništvu brigade saznali za zasjedu,poslana je pomoć u ljudstvu i zabilježeni su pokušaji izvlačenja u više navrata,no neuspješno,prvenstveno iz razloga što opkoljeni gardisti nisu htjeli ostaviti ranjene i poginule prijatelje. U pokušajima da se pomogne opkoljenim bjelovarskim gardistima poginula su dva pripadnika bjelovarskih snaga Anto Ivandić i Mato Čančar,ostali poginuli su:Nikola Benkus,Željko Besek,Marinko Crnogaj,Marijan Dukić,Stipe Gadža,Stjepan Kolar,Stjepan Mamić,Igor Stipić,Dubravko Štefulinac i Tadija Makić. Oni koji su se predali,suprotno svim konvencijama o pravilima ratovanja, vezani su žicom,bili su masakrirani i na kraju pobijeni,a ti se heroji i mučenici zovu:ratni zapovjednik Miroslav Černak,Ante Tandara,Vladimir Krivalić,Nedjeljko Pekić,Petar Grubeša,Marijo Posarić i Zlatko Pavlović. Njihovi krvnici su ih nakon svog zločina bacili u zajedničku jamu u Rakov potoku. Tijela su im ekshuminirana,identificirana i dostojno pokopana 5.veljače 1992. na bjelovarskom groblju Borik. Vječna Vam slava,hvala i čast!