U Sjevernoj Koreji nedavno je uveden novi zakon kojim se želi suzbiti bilo kakav strani utjecaj te koji kažnjava sve one koji kod sebe imaju strane filmove, stranu odjeću ili ako govore slengom, javlja BBC.

Yoon Mi-so je ispričala kako je imala 11 godina kada je prvi put vidjela da su vlasti pogubile muškarca zato što je kod sebe imao južnokorejsku dramu. Njegovo pogubljenje moralo je gledati čitavo susjedstvo.

“Da niste, to bi se smatralo izdajom”, rekla je za BBC iz svog doma u Seulu te dodala kako to nikad neće zaboraviti.

“Još uvijek vidim kako mu teku suze. Vezali su mu oči, ali je povez bio potpuno natopljen suzama. To je za mene bilo traumatično. Stavili su ga na kolac i svezali, a zatim ustrijelili”, dodala je.

Rat bez oružja

Zamislite da ste u neprekidnom lockdownu, bez interneta, bez društvenih medija i sa samo nekoliko televizijskih kanala koji su pod strogim nadzorom države – to je život u Sjevernoj Koreji.

Nedavno je Jong-un napisao poruku preko državnih medija u kojoj poziva Ligu mladih da poduzme mjere protiv “individualističkog, antisocijalističkog ponašanja” među mladima. Sada želi zaustaviti upotrebu stranih izraza, frizure i odjeće za koje je rekao da su “opasni otrovi”.

Politički analitičari smatraju kako sjevernokorejski vođa pokušava zaustaviti vanjske informacije koje dolaze do naroda Sjeverne Koreje jer život u zemlji postaje sve teži. Vjeruju da milijuni ljudi gladuju te ih stoga Jong-un sve striktnije hrani državnom propagandom. 

Zemlja je sada, nakon zatvaranja granica zbog pandemije, odsječena od vanjskog svijeta više nego ikada prije. Skoro je u potpunosti zaustavljena trgovina sa susjednom Kinom i dotok zaliha.

Što kaže novi zakon?

Daily NK dobio je uvid u kopiju novog zakona.

“U njemu stoji da ako se uhvati radnik ili voditelj tvornice, da će biti kažnjeni. Ako se radi o djetetu, kažnjeni će biti roditelji”, kazao je Lee Sang Yong, glavni urednik Daily NK i dodao kako se radi na suzbijanju svih snova ili fascinacije mlađe generacije jugom.

“Drugim riječima, režim je zaključio da bi se mogao stvoriti osjećaj otpora ako se uvedu kulture iz drugih zemalja”, rekao je. 

Krijumčarenje filmova

Prijašnje zabrane samo su pokazale kako sjevernokorejski narod može biti snalažljiv i kako već ima razvijen sustav krijumčarenja stranih filmova iz Kine.

“Krijumčareni filmovi iz Kine na USB stikovima sada su uobičajeni poput kamenja; lako ih je prikriti, a imaju i lozinku”, rekao je Choi Jong-hoon, prebjeg iz Sjeverne Koreje.

“Ako tri puta zaredom unesete pogrešnu lozinku, USB briše sadržaj. Ako je sadržaj posebno osjetljiv, možete čak postaviti da se sve obriše nakon prvog pogrešnog unosa lozinke”, dodao je.

“Prvo je kazna bila otprilike godinu dana u radnom logoru”

Mi-so se prisjeća kako su se njezini susjedi snalazili i uz veliki trud nabavljali strane filmove.

Kazala je kako su jednom posudili akumulator za automobil i priključili ga na generator kako bi dobili dovoljno električne energije za napajanje televizora. Sjeća se da je tada gledala južnokorejsku dramu “Stairway to Heaven” – ljubavnu priču o djevojčici koja se prvo bori s pomajkom, a zatim i s rakom.

Choi navodi kako je režim početkom 2000-ih počeo primjećivati sve veći dotok filmova iz Kine i da su počeli obavljati pretrese na sveučilištima. Prvo su one koji su uhvaćeni da gledaju filmove slali na jednu godinu u radni logor, no kasnije se pokazalo da ta kazna nije bila dovoljna za suzbijanje švercanja filmova.

“Prvo je kazna bila otprilike godinu dana u radnom logoru, no to se promijenilo u više od tri godine u logoru. Trenutno, ako idete u radne kampove, tamo je više od 50% mladih koji su tamo završili jer su gledali strane videosadržaje”, kazao je Choi.

“Ako netko gleda dva sata ilegalnog materijala, dobit će tri godine u radnom logoru. To je veliki problem. Gledanje filmova je luksuz. Prvo trebate doći do hrane, da bi kasnije razmišljali o gledanju filma. Kada je teško nabaviti hranu, postaje pogubno za cijelu obitelj ako netko od njih završi u radnome logoru”, dodao je.