"SLUČAJ ĐAKIĆ" - DA SU NOVOSTI I SNV NARUČILI, NE BI IM BOLJE LEGLO

09.01.2019. 22:17:54

Budala je uvijek bilo. I bit će ih. U svakom gradu, selu, u svakom narodu i u svakoj zemlji. Ni jedno društvo nije imuno na budale. Ima i velikih budala - koje ponekad nazivaju "idiotima". Postoje i takvi, nažalost.

Sasvim mi je svejedno kako će ih tko zvati, ali Bogu dragom hvala da su u manjini i da ih je tako rasporedio da se ne mogu lako grupirati i okupiti u većem broju. Osim preko društvenih mreža. Tu je sve moguće.

Dokazuje to i slučaj koji je "zapalio" Hrvatsku.

Đakić - junior napravio je nešto što nitko normalan i zdrave pameti ne bi. Koliko vidim u tomu se slaže cijela zemlja. Tako i treba. Najoštrija moralna osuda i primjerena sudska kazna jedini su lijek za takve.

Primitivizam je primitivizam, mržnja je mržnja, šovinizam je šovinizam, rasizam je rasizam…no, je li baš tako? Mislim, jesmo li uvijek i u svakom slučaju spremni reagirati ovako kao u slučaju Đakića - juniora?

Ima li primjera, možda, da se potpuno prešutjelo pojave ekstremnog šovinizma od strane pojedinaca i grupacije koje pripadaju srpskom nacionalnom korpusu?

Ima li?

Jesu li u nebrojenim slučajevima do sada oskvrnuti spomenici Domovinskog rata na koje su čak ispisivana i četnička znakovlja? Jesu li mladi Srbi na utakmicama u Borovu i Vukovaru uzvikivali "Ovčara!", "Ovčara!", "Nož, žica, Srebrenica!", "Vukovar je Srbija", "Ubi, ubi, ustašu" i sl.

Našim vrlim „antifašistima“ i Srbima u Hrvatskoj ne smeta mauzolej koji je četničkom krvniku i ubojici, „komandantu odbrane Borova Sela“ Vukašinu Šoškoćaninu podignut nedaleko od mjesta gnjusnog zločina što ga je izvršio sa svojim koljačima!?

Podigli su spomenik zlikovcu i koljaču koji je pred kamerama TV Novi Sad i TV Beograd (6. svibnja 1991. godine – u emisiji uživo „Srbi u Hrvatskoj – proleće 1991.), samo 4 dana poslije krvavog pokolja i bestijalnog masakra nad 12 naših redarstvenika (podmuklo uvučenih u zasjedu i unakaženih do neprepoznatljivosti), izjavio kako je „ubio 6 ustaša“, a „nada se da će ih ubiti još 606“.

Na njegovom mauzoleju „sportsko društvo ‘Beli orlovi’“ postavilo je spomen ploču s natpisom:

„OVDE POČIVA Vukašin Vule – Šoškoćanin

Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15.5.1991. – komandant odbrane Borova Sela

ZA NARODNOG JUNAKA proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991.

I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.“

Sličan je spomenik podignut i četniku Vojislavu Miliću pripadniku odreda "Dušan Silni" koji je došao boriti se za "Veliku Srbiju" iz Valjeva - uža Srbija (i bio jedina žrtva na srpskoj strani u oružanom sukobu u Borovu Selu 2.5.1991. godine), a takvih slučajeva u Hrvatskoj ima još.

Nisu samo u pitanju spomenici. Četnici se danas okupljaju u Hrvatskoj gotovo kad god im se prohtije, pa čak i u odorama zločinačke, terorističke paravojske bivše „sao krajine“.

Početkom veljače 2013. godine, u Gvozdu (mjesto u Sisačko-moslavačkoj županiji naseljeno većinskim hrvatskim stanovništvom, kojemu su u listopadu 2012. godine srpski vijećnici promijenili ime u Vrginmost), upriličen je „skup veterana“ tzv. Vojske Republike Srpske Krajine. Njih 12, obučeno u ratne – maskirne uniforme, sa šubarama, šajkačama i beretkama na kojima su bile četničke „kokarde“, položilo je vijenac na spomenik četniku Kosti Vojinoviću (koji je skupa s jednim od najpoznatijih četničkih zločinaca iz Drugoga svjetskog rata, Kostom Pećancem navodno pokrenuo „Toplički ustanak“ 1917. godine – a što je bio formalni razlog za ovo okupljanje). Skupina se tom prigodom ispred spomenika četniku Vojinoviću i slikala – sa crnom četničkom zastavom, u nazočnosti jedne dame koja im je pravila društvo.

Ovo okupljanja pripadnika bivše agresorske paravojske (koje ne bi tolerirala ni jedna pravna i uređena država) nije slučajno upriličeno u jeku kampanje koja se u Hrvatskoj vodi (prije svega od strane državnih vlasti, političkih predstavnika srpske manjine i sklonih im medija), vezano za postavljanje ćiriličnih ploča na zgrade javnih državnih institucija u Vukovaru. Takve provokacije imaju prije svega za cilj dolijevanje ulja na vatru i izazivanja reakcije „druge strane“, ne bi li se dokazala teza o ponovnoj „ugroženosti“ Srba u Republici Hrvatskoj.

 Što reći za pisanje 'Novosti' koje podupiru SNV, SDSS i Milorad Pupovac? Zar ono što oni u brojnim tekstovima iznose nije rasizam i šovinizam najgore vrste? Znate li i jednu zemlju u svijetu u kojoj medij koji ona financira iz državnog budžeta većinski narod naziva "šupcima", "govnima", piše kako je "jeben u glavu", da su narod "bez identiteta" i "ne znaju čemu im služi samostalnost" i sl.!? Pojavljuju se slike na naslovnicama ovog tjednika na kojemu pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu stoji srp pod vratom, a iznad glave čekić, čime se jasno aludira na odsijecanje glave. Slikom i riječima se prave aluzije na to kako je trebalo objesiti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Od vojske, preko Katoličke crkve, do generala, branitelja i državnih dužnosnika koji im nisu po volji, sve je to izvrgnuto ruglu i grubom vrijeđanju, ne rijetko uz primitivni kočijaški rječnik.

Smije li još tko javno u medijima iznijeti da je Porfirije Perić (koji danas stoluje u Zagrebu kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski) sa svojim prijateljima srpskim popovima i episkopima SPC ne tako davno pjevao u slavu četničkog koljača Momčila Đujića? Popa i četničkog vojvode Momčila Đujića koji je istrebljenjem Hrvata planirao na području Hrvatske stvoriti "Veliku Srbiju". Popa Đujića čija je Dinarska četnička divizija ostala upamćena i sjevernoj Dalmaciji i Lici po masovnim klanjima i zločinima!? I koji je 1989. godine u četničkog vojvodu proizveo ratnog zločinca iz 90-ih Vojislava Šešelja.

Smije li tko podsjetiti na tu epizodu Porfirija Perića koji nam danas usred Zagreba drži lekcije o miru i kršćanskom milosrđu, a nikad nije objasnio svoj ekstremizam i slavljenje koljača u čiju je slavu pjevao!?

Zaslužuje li i sve ovo spomenuto (a samo je djelić onoga što se događalo zadnjih mjeseci i godina) osudu i kazneni progon!? Ili ćemo za Hrvate primjenjivati jedne kriterije, a za ostale - i naročito Srbe - druge? Jesu li ovdje navedeni slučajevi izljevi ljubavi ili mržnje i šovinizma i pozivanje na nacionalnu mržnju prema hrvatskome narodu koji je svoju samostalnost krvavo izborio 90-ih godina XX stoljeća u ratu nametnutom upravo od onih koji mu i danas pljuju u lice?

Može li se na temelju facebook objave, koliko god ona gnjusna bila, sve nas Hrvate proglasiti ekstremistima i dizati oko svega toliku graju, a da se pri tomu zanemari sve ono što se događa na drugoj strani, vezano za velikosrpsku ideologiju i slavljenje četništva kao njezinog najradikalnijeg oblika?

Nije Ivan Đakić Hrvatska i nije on mjerilo naših vrijednosti.

Ali, mnogi se mediji zadnja dva-tri dana ponašaju kao da jeste. I to nije nikakvo iznenađenje. Toj priči svjedočimo već više od 20 godina. Za Hrvate su rezervirani "šovinizam", "ksenofobija", "rasizam", "fašizam", "ustaštvo", a za Srbe "demokracija", "humanizam", "antifašizam" i naravno, "ugroženost". Oni su kronično "ugroženi", svi i svugdje. Samo da im opet zbog te "ugroženosti" i "straha" ne padne napamet obarati balvane i pucati po nama.

Nadajmo se da je to vrijeme iza nas. Nadajmo se. I dobro bi bilo da je tako.

Ovo je, kako kockari kažu, društvu okupljenom u SNV-u, SDSS-u i oko srpskih 'Novosti' došlo kao kec na desetku. Ne bi bolje ni da su naručili.

Uvijek se nađe poneki naš idiot koji im priušti to zadovoljstvo. A oni to onda majstorski dižu na n-tu potenciju i od toga prave svjetski problem.

Da imaju minimum savjesti, Srbi koji slijede Pupovca okrenuli bi se malo i sebi i upitali se koliko i sami doprinose tomu da se javljaju ovako ekscesne situacije? Jesu li uvrede na račun hrvatskoga naroda i obrana ratnih zločinaca - pri čemu se spremno skače na stražnje noge kod svake optužnice ili privođenja - pravi put za suživot?

Razumni ljudi osuđuju svaki ekstremizam i svaki poziv na mržnju i nasilje i tu ne smije biti nikakvih izuzetaka niti selekcije.

Polovična istina nije istina, niti je selektivna pravda pravda.

Bilo bi vrijeme da oni koji prakticiraju dvostruka mjerila to već jednom shvate. Ovo je vrijeme elektronskih medija koji (i pored svih negativnih posljedica što ih ta vrsta progresa sobom nosi) bilježe što tko govori, piše, radi i kako se ponaša.

Sakriti se ništa ne može i to je dobro - naročito za one koji nemaju što kriti.

  Zlatko Pinter

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.