Udba je po prirodi događanja na ovim prostorima slijed srpske „Crne ruke,“ a London je bio logistička i kreativna osnova za te organizacije i ta se nit provlači do danas. Stoga Hrvatskoj svi putevi ne vode u Berlin, već u London. Tko to nije shvatio dobit će „Lex po prstima.“

U srijedu 06. ovog mjeseca u prepunoj dvorani Europskog doma predstavljena je knjiga povijesničara prof. dr. Josipa Jurčevića “Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti.“ Knjigu su predstavili dr. Zvonimir Šeparović, odvjetnik Zvonimir Hodak, te bivši ministar pravosuđa Bosiljko Mišetić. O samoj knjizi na kraju dvosatnog predstavljanja govorio je i autor prof. Josip Jurčević.

Povijesničar Jurčević o slučaju Lex Perković govori kako je nastao taj spor navodeći potrebu za prikrivanjem traga novca u velikoj pretvorbenoj pljački Hrvatske. U knjizi se iznose imena visokih udbaških časnika, te opisuje uspon Josipa Perkovića u obavještajnoj hijerarhiji bivše države, te njegov doprinos u stvaranju obavještajne zajednice u RH.

Pobrojani su i kratki prikazi i brojni aspekti nastanka i uzroka ove obavještajne trakavice koja već duže vrijeme iscrpljuje javnost Hrvatske. Profesor Jurčević je doista sustavno posložio brojne inplikacije slučaja Perković s hrvatskog rakursa, tako da knjiga obuhvaća od rekonstrukcije ubojstva Stjepana Đurekovića do teksta o „Vječnoj INI,“ kojima autor naglašava bit cijelog zapleta oko hrvatske vojne i civilne obavještajne zajednice koje je postavio Josip Perković.

Posebno je zanimljivo peto poglavlje u kojem autor dotiče suštinu i ishodište ovoga problema začetog u Njemačkoj kada Njemački Savezni vrhovni sud 2005 izdaje nalog po kojem je uhićen Krunoslav Prates. Tome prethodi događaj iz 2000 godine kada Anto Đapić tadašnji predsjednik HSP-a predaje njemačkim pravosudnim tijelima dokumentaciju koju su o ubojstvu Stjepana Đurekovića prikupila hrvatska nadležna tijela.

Jurčević ovom knjigom kao povjesničar oslikava apsurde i karakter obavještajnih službi koje su u prelomnim trenucima stvaranja Hrvatske prevažne i nezaobilazne vlasti koja nastupa s ozbiljnih i državotvornih pozicija.

Tu je najveći problem nastao unutar Hrvatske koja je morala prihvatiti bivše udbaše bez kojih se nije moglo postaviti kompletnu ratnu infrastrukturu u državi koja je bila pred ratom. Nametanjem srbo-četničke agresije udbaši su ostali u lagodnoj poziciji bezgrešnosti, abolirani činjenicom doprinosa u ratu protiv agresora. Hrvatska se neće lako privesti miru ne budu li se riješili zaostali krakovi udbaške hobotnice, jer nemamo jamstvo ne spava li među tim sjenkama i danas pokoja „krtica.“

Zanimljiva činjenica koju nitko ne spominje je zašto se slična dokumentacija poput one njemačkim vlastima nije predala i francuskim vlastima za ubojstvo Brune Bušića? Profesor Josip Jurčević već zasigurno priprema dopunu izdanju, a možda i više, ali javnost će ubuduće, poglavito poslije prvog siječnja iduće godine biti zainteresirana za širi međunarodni kontekst nastanka i djelovanja Udbe.

Ona je po prirodi događanja na ovim prostorima slijed srpske Crne ruke, a zna se da je London bio logistička i kreativna osnova za te organizacije i ta se nit ne prekida do danas.

Jurčević se ne bavi politikom i geostrategijom ali postaviti na tapet uzročnike ovih za Hrvatsku mučnih zbivanja biti će neophodno. Prisjetimo se kako Hrvatskoj svi putevi ne vode u Berlin, već u London. Tko to ne poštuje dobiti će „Lex po prstima.“

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE