SMRT HEROJA I SUMRAK DEMOKRACIJE

Rijetko koja zemlja svijeta može odrediti točan sat smrti demokracije i ljudskih prava kao što to može Hrvatska. Rijetko koja zemlja svijeta doživi to od onih koji su na vladajućim pozicijama, onih koji bi trebali štititi i braniti svoje nacionalne interese, demokraciju, zakone... Hrvatska je to doživjela. Noćas oko 4 sata ujutro preminuo je vukovarski branitelj, maloljetni dragovoljac Darko Pajičić. Njegovom smrću umrla je demokracija, sva tri stupa vlasti, umrla je ljudskost. Darko je preminuo od posljedica teških fizičkih ozljeda od strane policijskog službenika Saše Sabadoša, koji je za to i nagrađen višom i bolje plaćenom pozicijom. Nakon što ga je izudarao, nije dopustio da se bilo tko približi Darku koji se u tim trenucima gušio u vlastitoj krvi. Sabadoš nagrađen !!!! Darko tada započinje novi križni put, put u kojem ostaje osakaćen, bez pola glave, teško oštećena zdravlja, duša plače, Sabadoš nagrađen... Postavlja se pitanje, do kada će vlast tj. njezini harlekini, ti smiješni likovi satirati, sakatiti, ponižavati i ubijati hrvatske branitelje, brisati Domovinski rat, rugati se ovim našim narodom koji još uvijek krvari? Ovo je doista istrebljenje koje se nastavlja u miru - što nije pobijeno u ratu, valjda treba pobiti u miru? Što li još hoćete od Vukovara? Što li još hoćete od branitelja, od roditelja koji traže svoju djecu, od članova obitelji koji nemaju gdje zapaliti svijeću, od svih mrtvih i živih u ovoj zemlji? Gazite nas, vrijeđate nas, ponižavate žrtvu, pljujete po svetom tlu koje se zove Hrvatska. Do kada? Zar će ova smrt proći samo tako? Hoće li itko odgovarati? Arsene, slaviš li i danas svoje ćirilične ploče? Ranko Ostojiću, koga ćeš sada nagraditi za smrt jednog heroja? Matiću, umro je branitelj od posljedica zakona kojeg je donijela tvoja klika...a ti opet šutiš... koja je cijena tvoje šutnje, vrijedi li života? Milanoviću, jesi ti konačno sazrio? Mi smo većinski narod koji nema nikakva prava, osim pravo na smrt, ali i o tome odlučuje klika koja odrađuje SANU 3,4,5... Ovo je doista nakaradno, blasfemija kojoj treba doći kraj, jer nismo mi tu za vas nego vi radite za nas - barem bi trebali. Gledam vijesti, nitko se nije oglasio povodom ove tragedije, ovo je postala sprdnja, a ne uređena zemlja. Koliko treba smrti da bi vi bili zadovoljni? Sve vas može biti sram, šutnja je prešutno odobravanje, a vi svi šutite jer ste papci, jer ste lažnjaci bez morala i obraza, ali dolazite u Vukovar svakog 18.11. Po što dolazite? Biti viđeni, pokloniti se žrtvama kako vi kažete "građanskog rata"... Nikada vam neće uspjeti promijeniti činjenice, ma koliko god se trudili, ali vam isto tako neće uspjeti baš sve nas satrti, jer nisu četnici, nisu paravojne plaćeničke koljačke horde, nije JNA, pa neće ni šačica vas besprizornih foteljaša. Za nakaradne zakone, za maloumne izjave i djelovanja, za izdaju žića i bića, za svaku smrt, svaku suzu, svaku upaljenu svijeću, svaku sprdnju s braniteljima i Domovinskim ratom trebate i biti ćete kažnjeni. Nisu svi nepismeni i glupi, tu ste se prevarili, no ima i Boga, vjerovali vi u njega ili ne, ali pravda je u njegovim rukama. Peđa Grbin upitao je "Koliko vama Vukovarcima treba da vam zarastu rane?" Pa Peđa moj, ako u svojoj glavi imaš mozga koliko je zrno gorušičino, valjda si sada dobio odgovor. Ako nisi, dođi u Vukovar i vidi. Dragi Darko Pajičiću neka ti je duša sada među anđelima, među braćom i sestrama suborcima, među 402 pobijene djece u Domovinskom ratu. Čuvali te anđeli i sva vojska nebeska i hvala ti na žrtvi koju si podnio za sve nas. Za Hrvatsku ne brini, mi ćemo ju čuvati i ponovno upaliti svjetla u ovom mraku, jer mi smo narod koji ima svoj identitet, svoj ponos, svoj inat i svoju snagu - Bog je uz nas. Počivaj u miru, jer ne mogu oni nas toliko gaziti, koliko se mi možemo uspraviti. Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko volio. Za Udrugu zagrebačkih branitelja Vukovara Tanja Polić Marković Zorica Gregurić   Zagreb, 21. studenoga 2015.godine