Smrt 'malog Tigra' potresla Petrinju: 'Ipak će spašavati ljude... Donirali smo njegove organe'

"Jednom sam išao s posla, a on me zaskočio iza jednog grma, potpuno obučen kao specijalac. Stavio je moju beretku na glavu, a u rukama je imao plastičnu pušku, igračku. Imao je tada oko šest godina i ja sam mu, naravno, bio idol. Želio je biti vojnik kao tata", bolno se prisjeća otac.

Petrinja je zavijena u crno. Luka Milković (12), sin Krunoslava, pripadnika Tigrova i neutješne majke Danijele, svoje će snove dovršiti na nekom ljepšem mjestu. Mali Luka umro je u nedjelju u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici i to od posljedica udara dotrajale prečke gola koja mu je prignječila potiljak. Njegov otac, Krunoslav Milković, smogao je snage s nama podijeliti svoje osjećaje:

- Moj sin nastradao je na igralištu na koje jako dugo nije dolazio jer je prestao trenirati nogomet, a unazad dvije godine bavio se gimnastikom, i to vrlo uspješno. Evo, samo od prošle godine osvojio je pet zlatnih medalja. Ipak, taj dan je otišao na igralište i objesio na prečke gola. Prečka nije izdržala, bila je jako dotrajala. Pukla je i... - kazao je otac pokojnog Luke koji o najbolnijim momentima ipak nije mogao govoriti. Dodao je samo sljedeće:

- Kad se samo sjetim svog dolaska na igralište i reanimacije mog djeteta... Ja koristim priliku da se zahvalim ljudima koji su ga spašavali prije Hitne pomoći, zatim samoj Hitnoj koja je stigla u rekordnom roku i činila sve da spasi Luku. Hvala i bolnicama kao i gradonačelniku Petrinje koji nam je pomogao u podmirenju troškova oko sprovoda mog sina, uistinu hvala svim građanima koji suosjećaju s mojom mukom. Zaista nemam riječi, pomoć nam je bila potrebna jer smo zagušeni "švicarcima" kojim otplaćujemo kredit za kuću. Samo, čovjek shvati kako je to sve nevažno kad mu se ovako što dogodi – izjavio je nadasve zahvalni otac nesretno stradalog Luke koji niti na trenutak nije pokazao gorčinu, niti je ikoga osudio za smrt njegovog djeteta. Dapače:

- Čuo sam da su moje izjave po mnogim novinama i portalima. Ja, međutim, nikome nisam dao nikakve izjave niti sam ikoga prozivao zbog ove nesreće. Ne krivim klub, znam da su i oni bez novaca i da bi se igralište obnovilo da se imalo otkud. Jednostavno, smatram, takva je sudbina. S njom ćemo se sada morati nositi moja supruga, ja i naš 7.5 – godišnji sin Marko. Otkako se tragedija dogodila, naš Marko ne izlazi iz sobe koju je dijelio s pokojnim bratom – kazuje nesretni otac, pripadnik 1. gardijske brigade Tigrovi. Podijelio je s nama jedno lijepo sjećanje na svog sina:

- Jednom sam išao s posla, a on me zaskočio iza jednog grma, potpuno obučen kao specijalac. Stavio je moju beretku na glavu, a u rukama je imao plastičnu pušku, igračku. Imao je tada oko šest godina i ja sam mu, naravno, bio idol. Želio je biti vojnik kao tata – s bolom priča Krunoslav Milković.

Njegov sin će, unatoč tragičnoj smrti koja je zaustavila njegov vojnički san, spašavati ljudske živote. Krunoslav i Danijela dopustili su doniranje Lukinih organa, a jedna transplatacija je, po kazivanju roditelja, upravo obavljena.

- Mojoj supruzi, a i meni, sada je jedina utjeha da Luka živi u nekome – kazao je na kraju otac pokojnog petrinjskog dječaka.

• Autor: Snježana Vučković
• Photo: Facebook

Izvorni članak pogledajte OVDJE