Tako je noćašnji iranski napad na američke vojne baze za Bloomberg definirao Faysal Itani, zamjenik direktora u Centru za globalne politike u Washingtonu.

I tome se malo toga treba dodati. Iran je bio najavio odgovor, morao je odgovoriti, posebno nakon tragičnog sprovoda ubijenog generala Kasima Sulejmanija na kojem je poginulo više od 50 ljudi. Interesantno je da iranske agencije objavljuju kako je u napadu poginulo 80 ljudi, dok američki i ostali zapadni izvori uopće ne govore o žrtvama. U postojećim je okolnostima razumljivo vjerovati Reutersu i AP-u, a na Tasnimu: iranske će vlasti posegnuti za lažnim informacijama samo kako bi akciju pokazale što odlučnijom i po Amerikance katastrofalnijom. Sasvim je razumljivo da u ovako napetoj situaciji američki vojnici nisu navečer šetali bazom i igrali košarku.

Realna slika je sljedeća: Donald Trump je dobio što je htio, jednu spektakularnu likvidaciju, a Iran je nakon toga javnosti pokazao da oni mogu i znaju uzvratiti “sotoni” (SAD-u). Washington sada može pokazati da ne želi esklaciju i prihvatiti ovaj napad "incidentom". Na koji ne treba odgovoriti.

Dosad je jasna bila premisa da su vlasti u Teheranu racionalne te svjesne svojih slabosti, ekonomskih i vojnih, a posebno društvenih previranja: zemljom koja ima 65 posto stanovništva mlađeg od 35 godina vladaju isti starci već više od 30 godina; mladi gaje nacionalni naboj, ali taj instinkt gubi u srazu sa skupim gorivom i podatkom da ih je nešto više od 30 posto nezaposleno; u više tisuća (!) prosvjeda tijekom studenog i prosinca gerontokracija, koja živi na navodnoj teološkoj ideologiji (uistinu na kontroli ukupne ekonomije i preko Islamske revolucionarne garde čijim je dijelom bio i Sulejmani), bešćutno je pobila najmanje 600 ljudi i u krvi ugušila pobunu - ali samo zasad. Može se reći da im je asasinacija Sulejmanija došla kao naručena da skrenu pozornost javnosti s unutarnjih problema.