Dvojezična ploča na zgradi PP Vukovar po drugi put je razbijena. Nakon što ju je prvi put razbio Darko Pajčić, hrvatski branitelj i logoraš koji je uslijed sukoba s policajcem teško nastradao, i ovoga puta je istu stvar učinio branitelj, ali kako doznajemo srpske nacionalnosti. Predrag Mišić (48), koji je nakon razbijanja ploče priveden, možda nije ni svjestan da je svojim činom pomaknuo granicu i potvrdio ono što Stožer za obranu hrvatskog Vukovara tvrdi od prvog dana: "Ćirilicu u Vukovaru ne žele ni Srbi".

- Predrag Mišić hrvatski je branitelj, po nacionalnosti Srbin. On nije jedini, pripadnika srpske nacionalne manjine ima i u našim redovima i to je za nas normalno. Svi domoljubi, a naročito oni koji su u Domovinskom ratu stali u obranu Hrvatske, dobrodošli su. Mišićev čin dokaz je da ćirilicu ne žele niti Srbi, ali je i pokazatelj da mi nikad nismo bili nacionalistička organizacija koja prezire manjine i želi silom ukinuti njihova prava. Mi uporno tvrdimo da ćirilici kao simboličkom podsjetniku na ratna stradanja u našem gradu nema mjesta, a s tim se očito slažu i Srbi kojima ovakve tenzije naravno ne odgovaraju. Svatko tko je prošao rat, neovisno o svojoj vjeri, ćirilica je uvreda. Tako je bio uvrijeđen i Mišić koji je sada u pritvoru – kažu iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.

Glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske Domagoj Džigumović potvrdio je kako je 48-godišnji Vukovarac priveden u policijsku postaju te je nad njim u tijeku kriminalističko istraživanje.

Prošlo je već više od godine dana kako je ćirilica kamen spoticanja u Vukovaru. Sve je izglednije da je njeno uvođenje obično političko forsiranje koje demonstrira moć zakona tamo gdje bi trebalo biti najfleksibilniji. Predrag Mišić možda potakne na razmišljanje zakonodavce da prestanu s uvođenjem ćirilice koja bi trebala srpskoj nacionalnoj manjini pokazati lojalnost i demokratičnost naše zemlje. Isto tako, čini se da upravo ova manjina zapravo i nije u tolikoj mjeri zainteresirana za uvođenje dvojezičnih ploča koje je izazvalo nerede i podsjetilo na devedesete. Uvođenje ćirilice, čini se, zasad je najvažnije političarima i to hrvatskim i srpskim. Narod, po običaju, nitko ništa ne pita.