STARICI JAGI SU ’91. ŠPAGOM ZAVEZALI NOGE ZA AUTO I VUKLI DO SMRTI: Njezina kuća u selu jedina nije obnovljena… Na naslovnoj fotografiji je fotografija čizme Jage Šnjarić. Riječ je o nesretnoj starici koju su pobunjeni Srbi u prelijepom selu Čanak 10. prosinca 1991. godine ubili na monstuozan način, a naša priča će kroz riječi njezinoga sina Dragana Šnjarića pokazati koliko je njezina smrt bila teška, mučna i – uzaludna… Jagu su tukli, a zatim špagom vezali za auto… Pobunjeni Srbi iz Kozjana, Bunića i Ljubova potpomognuti s JNA, 10. prosinca počinili su pokolj nad hrvatskim stanovništvom u selu Čanak u Lici. Selo je branila postrojba jačine samostalnog voda u sastavu 118. brigade na čijem čelu je bio zapovjednik Ivan Grbac, a pripadnici voda surađivali su i sa zapovjedništvom 133. brigade u Otočcu. Međutim, nedovoljno snažna obrana imala je previše nedostataka te je selo okupirano, a zatim i spaljeno. Hrvatska vojska koja je nakon nekoliko dana ušla u selo, zatekla je stravično poprište. Ubijeno je nekoliko seljana, a najgore je prošla nesretna Jaga Šnjarić koju su najprije tukli i mučili da im preda novac i zlato. Kad nisu dobili što su tražili,  nesretnoj Jagi su špagom zavezali noge za auto i vukli je po selu dok nije umrla… Selo Čanak danas izgleda ljepše nego prije rata. Sve kuće su obnovljene, mještani se bave poljoprivredom, okućnice su uređene i popunjene poljoprivrednim strojevima. Jedina neobnovljena kuća koja i dalje stoji kao bolan podsjetnik na proživljene ratne užase, je kuća pokojne Jage Šnjarić: Podnijela je ogromnu žrtvu, a država ju je zaboravila “Želim da javnost dozna kako je Jaga podnijela ogromnu žrtvu, a zbog čega se država nikada i ni na koji način nije odužila njezinom sinu”, kazala nam je mještanka Vera Mrle, koja se kao općinski radnik naslušala teških priča, ali kaže, ništa joj nije tako bolno kao sudbina Jaginog sina, hrvatskog branitelja koji bez ikakve skrbi ili bilo kakvih primanja, živi u majčinoj kući. “Prije 20-tak godina bio je na listi za obnovu. Svima su kuće obnovljene, međutim, kod Jagine kuće je negdje ‘zapelo’. Njezin sin Dragan je živio i radio kao automehaničar u Zagrebu, ali se odlučio vratiti u svoje selo. Bez ikakvih primanja, sam, svojim rukama i znanjem, donekle je svoj i dom svoje ubijene majke uredio za život. Da stvar bude još gora, Dragan je izvrstan automehaničar i na glasu je kao dobar majstor, pa je na općini zatražio dozvolu da ovdje otvori radionu, međutim – odbijen je”, doznajemo od sumještanke Vere koja suosjeća sa ovim slučajem u svome susjedstvu. Dragan Šnjarić, sin pokojne Jage, od države nema prevelika očekivanja: Jagin sin: “Navikao sam na odbijenice” “Što god sam zatražio, odbijen sam… Moju majku su pronašli zakopanu u vrtu s još nekim žrtvama iz Rijeke, pa je pokopana u Crikvenici. Tražio sam da se njezino tijelo premjesti ovdje u selo jer sam ja sada ovdje, međutim ni to država nije podmirila. Morao sam to platiti sam”, kazao je Dragan za naš portal. “Bio sam u ratu, prošao sam tešku upalu pluća, doživio taj šok sa majkom, tako da… Zasigurno nisam iz svega izašao potpuno zdrav. Ipak, nisam nikada ništa tražio jer me sramota pored ljudi koji su ranjeni. Žao mi je samo moje majke koja je prošla takvo mučenje, a niti kuću joj nisu obnovili. To me boli”, kazao nam je Dragan, sin žrtve Domovinskog rata i hrvatski branitelj bez posla i primanja koji se nada kako će ova priča ipak nekome otvoriti oči, a u ovom blagdanskom ozračju – i dušu.