Biće koje ne izgleda kao čovjek, ne glasa se kao čovjek, ne gleda kao čovjek, ne može ni razmišljati kao čovjek i to u suštini i ne može biti čovjek.

Nenada Stazića ne bi ni jedna stranka, organizacija ili udruga držala u svojim redovima i društva s njime bi se posramio svaki normalni čovjek koji drži do svoga dostojanstva i digniteta.

Nije to pitanje ideologije, nego zdravog razuma i logike, nekih temeljnih postulata morala, etike i javnog djelovanja.

Zašto on ne smeta SDP-u i nakon toliko rasističkih i fašističkih izjava, javnih nastupa u kojima progovara jezikom mržnje, poslije toliko gafova, afera, neracionalnih postupaka?

Iz istih razloga iz kojih im nije smetao „Veliki Vođa“ Zoran Milanović. SDP ne može funkcionirati bez nasilja, nasilje je sastavnica njihove ideologije, spiritus movens njihovog političkog djelovanja.

U razdobljima kad nije moguće ubijati, zatvarati, progoniti, Partija se služi verbalnim nasiljem – dok se ne steknu uvjeti za ono drugo. Kad se ne mogu baviti time, postaju „demokrati“ i „humanisti“. To je stara priča. Ljevica se tako ponaša od Francuske revolucije do danas – ova boljševička varijanta ljevice koja vlada na Balkanu i na ovim našim prostorima.

Od Stazića ništa bolji nisu ni Obersnel, Ostojić, Jovanović, Bauk, Maras, Komadina i društvo, samo se služe mimikrijom, kako bi zavarali birače i glume demokrate.

To je ista ona logika po kojoj se u ime „humanizma“ treba pobiti sve oko sebe, a čovjeka kao „najveće bogatstvo“ za svaki slučaj spremiti dva metra pod zemlju – jer tamo je valjda „najsretniji“.

Kakva je razlika između masovnog ubijanja „u ime rase“ i istog takvog ubijanja „u ime klase“?

Komunistički režimi su pobili oko 150 milijuna ljudi tijekom XX stoljeća, a naši boljševici, točnije crveni fašisti još uvijek veličaju ovu ideologiju i zagovaraju iste zločinačke metode.

Oni pljuju po svim žrtvama koje nisu njihove i egzekucije nad civilima, ženama, djecom i zarobljenicima pravdaju „višim ciljevima“ uz tvrdnje da su svi pobijeni bili „krivi“!?

Koji se to čovjek zdrave pameti i s mrvom karaktera i ljudskosti u sebi može rugati nevino pobijenima, tko može negirati i opravdavati to što su na tisuće civila zazidani u rudarska okna i tamo ostavljeni da umiru danima u agoniji? Tko to normalan i zdrave pameti, pod uvjetom da ima imalo karaktera može pljunuti na djevojačke pletenice izvađene iz Hude jame i reći da „nije istina da su partizani poslije rata ubijali žene i djecu“, kao što je nedavno u Otvorenom izjavio Ivo Goldstein?

Na svome fb profilu ovaj opskurni harlekin Nenad Stazić nedavno je napisao; „IZGLEDA DA U SVIBNJU 1945. POSAO NIJE OBAVLJEN TEMELJITO. KAKVA ŠLAMPAVOST POBJEDNIKA!“

Za bolesne boljševičko-fašističke mozgove masovno ubijanje je „posao“ – a druge optužuju za „tvornice smrti“! Sve što su u ovom stoljeću – od kad su postali, do danas, izrekli i napisali je jedna velika LAŽ.

Oni su majstori mimikrije i manipulacije i to je jedino što znaju – osim masovnih ubijanja kad za to dođe vrijeme.

Stazić je SDP, a SDP je Stazić – jer da nije tako, on bi odavno dobio cipelu u stražnjicu.

Mi imamo posla s jednom monstruoznom ideologijom koja se samo silom prilika zaogrnula u drugo ruho.

Kad to jednom shvatimo, lakše ćemo razumjeti i Stazića i njemu slične.

Zlatko Pinter