Danas Crkva liturgijski časti svetoga Nikolu, biskupa iz Mire, zaštitnika putnika, djece, pomoraca, djevojaka, siromaha i studenata, uzora milosrđa i darežljivosti.

Iako je pravi razlog božićnog slavlja sadržan u samom nazivu blagdana, ljudi Božić sve više doživljavaju kao vrijeme razonode i darivanja. I nije to loše, ali samo ako pritom ne zaboravimo bit: malog Isusa, Boga koji nam se da(ru)je nama ljudima. Upravo na njega je svojim životom ukazao sv. Nikola biskup koji je, i čiji je spomendan svake godine sve više zasjenjen likom Djeda Božićnjaka iliti Djeda Mraza. 

Sigurno nema osobe koja nije barem jednom čula za svetog Nikolu, tog zaštitnika djece koji na početku svakog prosinca ostavlja darove u čizmicama i čarapicama. Također, svi znamo za ”Santa Clausa”, ”Djeda Božićnjaka” odnosno ”Djeda Mraza” – u božićno vrijeme ne možemo proći gradom a da ne vidimo barem desetina različitih njegovih izdanja: čovjeka prerušena u njegov lik, lutku u izlogu, čokoladnog Djeda…

Ideja spajanja atributa svetog Nikole i atributa poganskih bogova

Međutim, unatoč toj sveprisutnosti u (pred)božićno vrijeme, malo tko zna da je sama ideja o njemu nastala spajanjem atributa svetog Nikole te atributa poganskih bogova koji, prema narodnim vjerovanjima, daruju djecu.  U ‘razvijenijim’ zemljama poput Amerike i Kanade, gdje je i nastao sam lik Djeda Mraza spajajući mnoge kulture svijeta u jedan lik. Tako je lik Djeda Mraza upao u središnji plan predbožićnog vremena.

Tako je predbožićno vrijeme postupno lišeno vjerske komponente i kršćanskih simbola, s naglaskom na obiteljsku komponentu, sve s ciljem da blagdansko vrijeme rese običaji prihvatljivi svima. Božić je postao ugodan obiteljski blagdan u kojem se umjesto rođenja malog Isusa, Spasitelja svijeta, na Badnju večer iščekuje debeljuškasti bradati starac koji donosi darove pod bor.

Onda, pa i danas, darovi sve više obilježavaju cijelo predbožićno i božićno vrijeme, što nije loše, ali ljudi tada često padaju u takozvanu ”potrošačku groznicu” u kojoj čin darivanja gubi kršćanski smisao – u njemu je bitan sam čin darivanja – a dobiva novi, onaj potrošački – u njemu je najvažnija cijena, vrijednost i količina dara.

Kako je nastao Djed Božićnjak?

Na nastajanje te nove tradicije najveći utjecaj imali su ,dakako, Amerikanci i  Nizozemci. Mnogi književnici, ilustratori i umjetnici počeli su prikazivati sv. Nikolu, umjesto kao svetog biskupa koji daruje djecu, kao veselog, starog Nizozemca koji puši lulu, vozi kola koja kad donosi ”godišnje darove djeci” mogu letjeti iznad krošnji stabala. Nadahnuti tim opisima, nastaju crteži okruglog Djeda sa dugom sijedom bradom.

Pravi razlozi božićnog slavlja

U nas se još uvijek na dan svetog Nikole djeci donose darovi i priča im se o svetom biskupu, nažalost prisutan je i Djed Mraz. Kad se djecu pita koji im je od ove dvojice draži, sv. Nikola ili Djed božićnjak, većina će ih odgovoriti obojica jer i jedan i drugi ‘donose’ darove, ali vi, roditelji biste trebali prenijeti vrijednosti koje donose ti blagdani. Djeca sigurno neće biti razočarana ako im ispričate istinu o sv. Nikoli i Djedu božićnjaku. Osim toga, sveti je Nikola mnogo zanimljiviji jer je bio stvaran i njegova su se djela temeljila na dobroti, a ne na pohlepi i stjecanju.

Smatramo kako nema ništa loše u tome da djeca u božićno jutro nađu pod borom darove, sve dok je naglasak na samom činu darivanja i na pravom razlogu božićnog slavlja – na darivanju malog Isusa nama ljudima.

6. prosinca – dan čuda!

Sv. Nikola nam je uzor vjere. Sjetimo se na njegov blagdan, 6. prosinca, njegova života (kako je pomagao drugima iz ljubavi, darivao ih…) i nastojimo mu biti što sličniji. Svakoga dana u godini!

Vjerujem u svetog biskupa Nikolu. Ne u Nikolu iz robnih kuća i prodavaonica, u Djeda božićnjaka koji služi isključivo za povećanje prometa. Pravi Nikola nalazi se u velikoj opasnosti sve dok gledamo na svijet očima koje su prekrivene materijalnom vagom.

Vjerujem u svetog Nikolu koji već stoljećima širi među ljudima duha radosti, dobrote i ljubavi. Šesti prosinca je dan čuda. Maleni klikću od sreće, stariji uživaju u dječjoj radosti. To čudo moglo bi se događati svaki dan, ne samo za djecu.

Stoga molimo svetog biskupa Nikolu da velikim ljudima donese naočale, posebne naočale pomoću kojih bi manje gledali na sebe, a više na druge: kod kuće, na radnom mjestu, u javnosti, posvuda.

I prije svega, molimo ga da nam podari dobro srce!