Unatoč činjenici da pojedini politički analitičari i geostratezi već dugo brojnim argumentima potkrepljuju tvrdnju da je Hrvatska izložena unutarnjoj agresiji, odnosno da Hrvatskom vlada struktura koja zastupa probritanske i velikosrpske, a ne hrvatske nacionalne interese, šira javnost do sada je, uglavnom, na te tvrdnje odmahivala rukom vjerujući da se radi o izmišljenoj uroti, odnosno teoriji zavjere... Unutarnja agresija ipak nije 'teorija zavjere' No, nakon što su se i 'veliki mediji' raspisali o ozbiljnim problemima u koje je Hrvatska upala zbog odluke da ne izruči Njemačkoj bivšeg udbaša Josipa Perkovića, traženog zbog sumnje da je naručio politički motivirano ubojstva, teza da je Hrvatska izložena unutarnjoj agresiji koju provode probritanske, odnosno projugoslovenske snage, sve uvjerljivije zvuči i u ušima onih do kojih je dosad dopirala uglavnom cenzurirana prorežimska istina. Bi li slučaj Perković mogao postati svojevrsna prekretnica, odnosno okidač skorih suštinskih promjena u hrvatskoj politici, upitali smo dr. Zdravka Tomca, politologa i bivšeg političara koji, zajedno s admiralom Davorom Domazetom, već mjesecima govori o 'zarobljenoj hrvatskoj državi', te o potrebi hitne promjene pravca hrvatske politike. Dokaz ozbiljnog sukoba hrvatske vlasti s Njemačkom - Točno je da je slučaj Perković dokaz ozbiljnog sukoba aktualne hrvatske vlasti s Njemačkom. Ali na taj sukob ne upućuje samo ovaj slučaj. Davor Domazet Lošo, general Marko Lukić, dr. Miroslav Tuđman i ja već mjesecima govorimo i pišemo o strategiji unutrašnje agresije na Republiku Hrvatsku, odnosno o činjenici da se već duže vrijeme u Hrvatskoj vodi politika koja je u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima. Hrvatska se, ukratko rečeno, vraća probritanskoj, velikosprskoj te proruskoj, a protunjemačkoj politici. Slušajući govore hrvatskih dužnosnika i analizirajući njihove zadnje poteze stječe se dojam da smo se vratili šezdesetak godina unazad, jer sada opet govore da Hrvatska treba tražiti i ostvarivati svoje interese na području bivše Jugoslavije, da treba provoditi probritansku i prorusku politiku jer su te zemlje bile članice takozvane 'antifašističke koalicije' u Drugom svjetskom ratu, dok je Njemačka bila glavna sila 'fašističkih saveznika'. Njemačka politika sve to vidi. Nije, naime, slučajno da se u isto vrijeme obnavlja potjernica za Perkovićem, povećava nagrada za one koji njemačkim vlastima dostave informacije o bivšem djelatniku Udbe, kao i otkaz kancelarke Merkel organizatorima skupa u Zagrebu. Sve to je jak signal i poruka negodovanja Berlina Zagrebu. Nisu Nijemci slijepi. Vidjeli su da je pred sam ulazak Hrvatske u EU predsjednik Josipović optutovao u posjet engleskoj kraljici, te da se potom sastao s premijerom Cameronom, da je premijer Milanović u isto vrijeme dao veliki intervju BBC-u. Čuli su također da su hrvatski dužnosnici prihvatili Britaniju za strateškog partnera, jer su nakon posjeta Londonu počeli govoriti da će zajedno s Britanijom djelovati protiv ostalih zemalja EU. Također su počeli govoriti o partnerstvu u regiji (na prostoru bivše Jugoslavije), što znači da će djelovati protiv njemačkih interesa. Jer bit britanske politike je da spriječi izlazak Njemačke na jugoistok Europe, zbog čega desetljećima i zagovaraju velikosprsku, a sada i prorusku politiku na tom prostoru. Kada se tome pridodaju i ideološke poruke izrečene u šumi Brezovica, gdje su svi govornici pričali o opasnosti od neonacizma i fašizma, jasno je da hrvatska politika čini sve da se što više približi 'antifašističkoj' Britaniji, a udalji od 'fašističke' Njemačke – ističe u uvodu svoje analize dr. Tomac, te potom podsjeća da je odmah nakon posjeta Josipovića Londonu, u Beograd pa u Zagreb došao britanski ministar vanjskih poslova, koji je tada izjavio da haške presude treba prihvatiti takve kakve jesu. Posljednje presude Haaga pobjeda su britanske politike - Oslobađanje najbližih Miloševićevih suradnika, te osuđujuća presuda za šestoricu bosanskih Hrvata nedvojbena je pobjeda britanske politike. Valja podsjetiti da je odmah nakon tih događaja Vesna Pusić 'odlepršala' u Beograd na razgovor s ministrom Vučićem, dakle s nekadašnjim srpskim dragovoljcem koji je ratova protiv Hrvatske. Imat ćemo Tomu Grobara na svečanosti povodom ulaska u EU, ali nam neće doći Angela Merkel! To sve govori. Sada će glavni zadatak Hrvatske biti da poguramo Srbiju u EU, jer je to interes Velike Britanije. Jasno je, stoga, zašto Merkel neće doći. Ona je smatrala da bi njezin dolazak u Zagreb u ovakvim okolnostima bio veliko poniženje i za Njemačku i za nju osobno. No, to je i znak da ćemo imati velikih problema s Njemačkom koja se neće tek tako pomiriti s činjenicom da je Hrvatska predana u ruke Velike Britanije. Jedini spas za Hrvatsku je hitna promjena politike. Jasno je sada da za Hrvatsku neće biti sreće dok iz hrvatskog državnog vrha ne odu britanski ljudi, koji su proizveli sukob Hrvatske s Njemačkom i sa SAD-om. Jer SAD nas je i pogurao u EU, unatoč otporu Britanije - podsjeća Tomac. Milanović je ustvari King Kong o kojem govori - Premijer Milanović kaže da će istjerati King Konga, no izgleda da je on taj King Kong, jer ruši sve redom što dotakne. Optužio je Crkvu i HDZ da su 20 godina prikrivali zločine i najavio da će on sada pokrenuti procese. Vraća se na tezu da je Hrvatska utemeljena na zločinu, te da smo 20 godina prikrivali zločine. Sada će, valjda, sve to ponovno otvoriti?! Milanović će, dakle, prihvatiti tvrdnju da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te da zbog toga treba izbrisati sjećanje na dr. Tuđmana i Šuška, jer su oni provodili 'zločinački projekt'. Sve to se, očito, radi kako bi se otvorio prostor da se Hrvatska vrati Titoizmu i jugoslavenstvu. Zbog svega navedenog, Milanović, Josipović i Vesna Pusić morat će, prema mojim predviđanjima, odstupiti prije kraja ove godine – predviđa u zaključku dr. Zdravko Tomac, autor knjige 'Peta haška kolona i njezine žrtve'.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE