Nakon potpuno iznenadne uskrate dvorane u Austriji, te službene zabrane održavanja koncerta u Mariboru s apsurdim obrazloženjima, koje su se odigrale unutar dva tjedna, treći koncert Marka Perkovića Thompsona u mjesec dana u inozemstvu, u njemačkome Wuppertal-u, popraćen je s posebnim iščekivanjem. S jedne strane znalo se da će skrivene tužibabe iz Hrvatske pokušati ometati izvođenje ili čak ishoditi zabranu koncerta. S druge strane bilo je jasno, da u zemlji u kojoj Thompson svake godine nastupi više puta, policijska zabrana nije moguća, a čak i kad bi bila donesena, da bi svaki sud donio makar privremenu mjeru da se koncert održi, na temelju  ljudskih prava izvođača i njihovih posjetitelja. Ništa se zapravo nije dogodilo. Regionalne novine „Westdeutsche Allgemeine Zeitung“ objavile su otrovan članak, koji vrvi pridjevom fašistički. Novinar Manuel Praest bio je makar toliko korektan da je citirao glasnogovornika policije, koji je Thompsonove tekstove ocijenio kao nacionalno konzervativne. Sličan otrovan prilog objavila je javna televizija WDR u svojemu regionalnome programu. Neke minorne lijeve skupine navodno su pozvale na potpisivanje peticije. To je bilo sve. Malo je iznenađujuće da antife nisu pokazale nimalo originalnosti. Unatoč tomu, razveselio me poziv Marka Perkovića da kao osobni gost nazočim koncertu. Taj sam poziv shvatio i kao prigodu da posvjedočim kako je protekao koncert, ako bi se dogodilo nešto nepredviđeno. Već pri dolasku na parkiralište pokraj kluba „Apolo 21“ u središtu Wuppertala dočekao nas je prvi dojam. Nadzornica parkirališta izrazila je nadu da se „ništa ne dogodi“. U kraćoj raspravi doznali smo da je crnu slutnju pokupila negdje na mreži. U tri rečenice objasnili smo joj da se nema čega bojati. Nekoliko sati prije početka koncerta pred klubom stvorio se podugačak red posjetitelja s navijačkim rekvizitima. Bili su glasni, ali nikakvog nereda. Kao na zapovijed prekoputa su se utaborila tri policijska vozila. Prišao sam jednoj policajki i zapitao zašto su tu. Pokazalo je na mnoštvo i dodala da oni osiguravaju. Budući da sam  šetajući više puta prošao kraj toga mjesta, na koncu me jedan policajac zapitao što ja tu zapravo radim. To je bilo ono što sam želio: razgovor s policijom! Razvila se živahna rasprava, za vrijeme koje je drugi policajac provjeravao moje osobne podatke. Mogao sam zaključiti da je policija u tako slabom sastavu (desetak policajaca na više od 1000 posjetitelja) bila da spriječi kakve pokušaje ometanja priredbe, a ne da bi uredovala protiv posjetitelja ili izvođača Kad smo naposljetku ušli u klub, doznao sam da su među mnoštvom nazočni pripadnici njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka, koji u vrijeme latentne opasnosti od terorizma ništa ne prepuštaju slučaju. Dobro je da su došli, jer su imali što vidjeti! Po slobodnoj procjeni, dvije trećine posjetitelja bili su ispod dvadeset godina, a ostatak ravnomjerno raspoređen. Vjerojatno je tu bio poneki djed ili baka s unucima. Međutim, svi su se veselili skladno, onako kako je klapa svirala, a Thompson pjevao. Nikavog nereda, meteža niti u tragovima. Da je netko s posjetiteljima uvježbavao takvo ponašanje, teško bi mu to bilo uspjelo. Neka instiktivna koreografija. I tako od pjesme do pjesme. Finale je bila “Lijepa li si”. Bilo je prošlo tri ujutro kad je koncert završio. Posjetitelji su se uredno, kako su i ušli, razišli. Od policije ostao je jedan automobil s dva policajca. Na naš upit rekli su da nisu imali nikakvoga razloga za intervenciju. „Sturm im Wasserglas“ kažu Nijemci: tresla se brda, rodio se miš. Gdje su bili predstavnici hrvatskoga konzulata da vide i posvjedoče ono što su svi nazočni vidjeli i čuli, te da prvom prigodom utječu na medije koji iznose neistinite optužbe i klevete? Ostaje se nadati da će na koncertu potpore haškim uznicima u Mostaru u četvrtak predstavnici hrvatskog naroda iskoristiti prigodu biti u jedinstvu sa svojim narodom. Ideja koja izgleda još nije doprla do Pantovčaka i Banskih dvora. Dr Josip Stjepandić