Hrvatski narod odavno je podijeljen. Na Sjever i Jug. Na Istočnu i Zapadnu Hrvatsku. Na 'naprednu' i glasnu Mesićevu 'urbanu'  i rasističnu Hrvatsku I na radničku seljačku i nazadnu Hrvatsku – onu Hrvatsku koja šuti osim ako sa strahom ode na Thompsonov koncert. Tradicija hrvatskog urbanog šovinizma stara više od 100 godina nikada nije zgasnula. Natpisi o Thompsonu, Tomašički I Karamarkovom HDZ-u, novim 'crnokošuljašima'  - kao tumoru koji se širi Hrvatskom, o tome kako za njih glasuju seljaci I Herceg-Bosanci dok za Josipovića I Zokija uljuđena Hrvatska, samo su pisani dokaz hrvatskog urbanog šovinizma koji je pred hrvatski ulazak u EU podivljao. Dok je Zoki lizao guzu Bandiću, do tada ga se nije toliko diralo. To što ga je na zadnjim izborima izabrao 'urbani' Zagreb to 'europljanima' nije nekakakv podatak. Zagreb je opet posao ksenofobna prčvarnica naciprovincijalaca I bečkih konjušara, najvećih kompleksaša u Hrvata kojima je svatko kriv; grad koji se trsi nadkulturom, a u kojem pored krvavog čovjeka koji leži na podu prođu stotine a da se nitko ne osvrne, grad u kojem je moguće da žena mrtva leži  u stanu 30 godina, grad koji bi htio biti metropola a sve došljake nastoji asimilirati u kajkavštinu I vlastitu ksenofobnost, posljednji komunistički grad u Europi, 'tportalov', EPH-ov I RTL-ov grad popuje o kulturi, toleranciji I urbanome. Bandić je bio spreman za odstrijel. Jebi ga ima krive gene. Hercegovačke. Ne pripada arijevskoj klasi. O znanju jezika Mesića I SDP-ovske bratije koja nas predstavlja u EU I kojima se smije pola EU diplomacije I koji svoju neukost prikrivaju šutnjom, EPH I Pavić se nikada nisu posebno bavili. Niti je Mesić ikada bio prozvan zbog korupcije. O udbaškoj povijesti Josipovićeve obitelji se ne istražuje. Dok se Bandiću mjeri I koliko dugo kopa nos. Eto Mesićevci I Pupovci ga ne kopaju. Zato kopaju jamu nekakvoj normalnoj Hrvatskoj. Čemu priča oko budućeg Josipovićevog protukandidata? Nema je. Tko god da dođe na Pantovčak ne može biti toliki idiot koliki je bio Mesić, niti biti toliko beskorisni (za Hrvatsku I Hrvate) ljigavac kao što je Josipović. Niti će zbog straha od kaznenog progona zbog grijeha 90-ih prodavati nacionalne interese I izdati Domovinu kako je to činio Stipe. SDP bi mogao biti na vlasti još dvije godine (jer vlast je slasna), ali nesposobnost I sila im dolaze glave, zato već sada plaše narod Karamarkom I Vasom iako oni o svemu većinom šute jer nemaju, niti znaju što reći – oni u HDZ provode čišćenje neistomišljenika kao Tito trockista. Bandić će uredno odglumiti Josipovićevog protukandidata, a ovaj će mu se obilato revanširati vječnim gradonačelnikovanjem u metropoli I (skoro) svi vukovi zadovoljni, a ovce... Slijepa naša odavno je prodana I na svom ropskom I dužničkom križnom putu lagano klizi prema EU bankama na konačno kasapljenje. U tome joj ne mogu pomoći niti Josipović PravdaMan niti Kockar Linić. No fascinacija zagrebačkih web-portala I EPH-ovih izda(n)ja nebitnim stvarima I pravljenje slona od miša šokantna je. I nekako povijesno kontradiktorna. Postkolonijalni kompleks u Hrvata najljepše se zrcali kroz današnji zagrebački urbani fašizam – Miljenko Jergović I njemu slični samo su tužni isprdak stoljeća tlačenja ove zemlje I ovog naroda. Kako god su nekada talijanski I germanski pisci bajki, naši drevni kolonizatori, svoju finu arijevsku djecu učili da su Hrvati čudovišta koja jedu malu djecu, tako danas taj isti kompleks prebacujemo jedni drugima. Od slavenskog zapada prema istoku caruje postkolonijalni urbani rasizam. Slovencima smo svi mi balkanska neodgojena čudovišta. Dalmatinski primorci uče svoju djecu da Vlaji 'smrde'. Tzv. Zagrepčanima prvoj I drugoj generaciji djece dotepenaca 'smrde' svi osim pravih Zagrepčanaca kojih gotovo više I nema. Vlajima 'smrde' Bosanci, Bosancima I Hercegovcima Sandžaklije I Prečanski Srbi, Srbima Rumunji I Bugari itd. No daleko najglasniji urbani rasizam caruje u Zagrebu. Šačica dobro umreženih medijsko-tajkunskih sinekura vedri I oblači Hrvatskom od prvog dana 'tuđmanove diktature' kada su imali najbolji tiraž do današnjih dana. Eto toliki je 'diktator' bio. Odavno već govorim kako u svakoj obitelji nije dobro tko joj je glava kuće pa tako kategorički tvrdim da niti hrvatskom narodu nije nimalo dobro da mu jedan devijantni truli grad kakav je Ze-Gej bude jedina glava države. Grad je to u kojem se nakotilo svega. Sve što je trulo u Hrvata stremi Zagrebu. I gore uzima bolje pozicije od onog dobrog što je Zagreb usisao u sebe. Grad je to koji se stidi samog sebe. Pojam hrvatstvo njemu je pežorativ. Sve što je državničko, domoljubno, patriotsko, u njemu se doživljava kao nacionalizam. Grad koji stenje od kompleksa i Beča i Pešte i Beograda. Zato je u njemu i danas veća vijest kad im se spomene regija, kad se neka hrvatska show-biz kurva spetlja sa srbijanskim tajkunom, kad neka beogradska baba dobije bruh nego kad Hrvatima u BiH tenk uđe u banku. Grad je to kojem je svatko kriv osim njega samog sebi. Zato što da Vam kažem – ne obazirite se na tekstove tportala, Babića I Tomislava Klauškog. Više vas treba brinuti uspješna imputacija njihovih stavova ostatku Hrvatske. Hrvatske koja šuti. Koja je deset  godina veleizdajnika i političkog kriminalca Mesića smatrala uspješnim predsjednikom-detuđmanizatorom. Neka Vas brine to što u RH do dan danas nema analitičnog teksta o 10 godina katastrofalne vladavine 'velikog reformatora' Mesića. Koji dok je bio na čelu Hrvatske primjerice nije riješio niti jedan otvoren problem sa BiH i Srbijom. i koji je u dva mandata više radio za interese Sarajeva I Haga nego Hrvatske koja ga je birala. Nažalost, Josipović ga slijedi u stopu, iako su naizgled posvađani, ali to je druga priča. Treba Vas zabrinuti šutnja braće u Hrvatskoj koja mirno promatraju kako njihov narod u BiH nestaje, kako mu biraju i nameću predsjednika, ulaze tenkovima u banke, kako mu uskraćuju osnovna ljudska prava. Ne treba Vas sekirati Zoki, Slavek i bratija – hrvatski problem je teži, suštinski. Oni nikad neće shvatiti da porez nije mjerilo državnosti. Najveći hrvatski problem su nerealna očekivanja naroda koja nas uništavaju još od trabunjanja šime Đodana 90-ih, Sanaderovih obmana boljim životom I nesposobnošću pohlepnih hrvatskih političara – oni su krivi što je narod na egzistencijalnom rubu I zbog čega je pao u dužničko ropstvo. Naravno da to Zokiju i Mesiću nije problem – oni svoje milijunske hipoteke otplaćuju preko vikenda, a da ih strašni Slavek ne pita dokaz o porijeklu novca. I da, 90-ih nitko nije pitao imamo li poreznu karticu prije nego nam je gurnuo pušku u ruke. Nitko nikada neće preispitati ulogu Stjepana Mesića u političkoj agresiji na Hrvate u BiH 90-ih godina, njegov odnos s ustašama, Bobanom, prodaju Herceg-Bosne u zamjenu za nereaktivaciju plana Z4, prodaju hrvatske Posavine, za deblokadu Dubrovnika i kao koridora za 200 000 hrvatskih Srba o kojima ćemo danas u RH samo fino jelte. Jer smo ih riješili. U velikom vojnom igrokazu koji možda možemo nazvati (samo) velikom vojnom akcijom. Ne očekujte od urbanist rasista da prestanu biti to što jesu. Njima je to način poslovanja i bivstvovanja. Rasističnoj Hrvatskoj urbani rasizam se dobro prodaje. Mislav Bago, Miljenko Jergović, Klauški i svi ostali dotepenci njihova tipa, kompleksaši koji se urbanijoj rasističkoj okolini sa svojim velikim glavama dokazuje u punoći vlastite ružnoće. Sjebani što nisu plavih okica, vitka stasa i ze-gej krvi. Dragi naci ze-gejovci Hrvatska koju sanjate ne postoji. Hrvatska po kojoj pljujete je gladna. Hrvatska kopa nos od očaja i pretražuje kontejnere. Ona ista koje se stidite. Vukovarska, Vlaška, Hercegovačka i Bosanska Hrvatska. Ona ponižena koja vam je čuvala leđa. Ona ista na čijoj ste zemlji otvarali umjetne frontove da bi zaštitili vrata Zadra, Splita I prekrasnog metropolskog Ze-Geja. Mesićevsko-Josipovski pogledi na Hrvate u i iz BiH nije samo sramota hrvatskog društva. On je samo recidiv svih zala koje su pokosile ovaj narod. Sindrom u kojem silovano dijete postaje agresor u vlastitoj kući najbolje se vidi u patologiji tportala, RTL-a, Nove i sl. Smetlište hrvatskih pseudourbanih kompleksaša najčitanije je i najgledanije smetlište u Hrvata. I to čita I 'puši' moj narod kojeg moram voljeti i kojeg se istovremeno stidim. Radman za to vrijeme od javne TV stvara novi Tanjug. Isti oni koji su ne tako davno bili ujedinjeni oko stvaranja države danas se slažu s Mesićevcima, Zoranovcima, Josipovićima I sl. , kada se glasove hrvatskih državljana dijeli na vrijedne i bezvrijedne. Na prave i krive. Na naše i njihove. Traže od preostalih BiH Hrvata da padnu na koljena pred svojim ubojicama. Hrvatska koja šuti. Ponižena, prodana, silovana Hrvatska. Pičkasta Hrvatska. Napraviš im državu, daš svoje njive za njihove, daš živote, a oni ju prodaju za dvadeset godina i krenu ti mahati poreznom karticom, socijalnim osiguranjima, pravom glasa i prijetnjom zarađenim mirovinama. Ako Zoki dobije tumor zbog svevlasti Bandića u metropoli, SDP će puno izgubiti. Hrvatska sigurno neće. Al tumor na njihovim glavama teško će se razviti. Tumor ne ide na tumor.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE