TKO JE PREDRAG FRED MATIĆ – GROBAR BRANITELJA

Predrag, trebao bi po imenu biti Pre-drag, što nažalost nikako nije svojim braniteljima svom resoru i po svom habitusu, nakon rata. Dakle, ajmo ga zvati samo Fred, jer mu ime nikako ne odgovara, slovi među braniteljima koji ga dobro poznaju kao „jednodnevni“ branitelj Trpinjske ceste u Vukovaru. Navodno u srbijanskim logorima kroz koje je prošao, Stajićevo, Niš, Srijemska Mitrovica, zlostavljan je, ali manje od drugih, kažu njegovi sulogoraši. Kako danas gleda na to da je Agrokor, tj. Todorić, kupio logor Stajićevo i drži ga kao svoje skladište? Da li je podigao glas? Nije. A bio je u njemu. Čovjek koji je također bio u tom logoru, plakao je pri posjetu njemu. Pokazao je gdje je spavao: na mjestu gdje su se hranile krave! Freda ne dira to. On je ministar branitelja, koji bježi od branitelja, junak iz ponešto izmišljene vlastite biografije, heroj vukovarskog vremena i procjepa 18./19. studenog 1991. Čak je i knjigu napisao „Ništa važno“ - očito za njega ništa važno, kada danas okreće glavu od svog resora koji ga uporno čeka pred banskim dvorima, svakodnevno. Tvrdi da je Vukovar pao dva dana kasnije negoli što se misli – pa proziva zapovjednike da su pobjegli prije pada Vukovara, ostavivši branitelje na milost i nemilost neprijatelja. On nekoga proziva! Ali je evidento da nešto ne štima. Njegovi suborci kažu da je Fred mobililziran 20.10.1991., i da „razvlači“ pad Vukovara do 20.11.1991., kako bi navukao mjesec dana braniteljskog statusa. To je vrlo hrabro od jednog borca za državu, ako je tako. Navuć mjesec dana jebenog rata, i izdržati to, u onom vremenu, bilo je u najmanju ruku – jebeno hrabro. Ukoliko se ne radi samo o statusu. Nekom brat, nekom rat. A opet u ovoj zemlji nepotizma, uspeo se uz pomoć, ne svoje hrabrosti, kao uostalom niti drugi, do funkcije ministra branitelja, već mu je kao odskočna daska bio navodni ujak Juraj Njavro. Step by step i eto Freda kao savjetnika predsjednika Josipovića. O čemu će taj čovjek savjetovati predsjednika? Već vidim sliku napada nekoga na Hrvatsku, točnije Zagreb, i ljude kako mirno piju kavu, ne davši se omesti u svakodnevnom ritualu, napose branitelja, jer nemaju što za raditi, svoja prava nisu ostvarili pa su postali šljam i zadnja rupa na svirali ove države, s jednom razlikom. Ta rupa ipak ne svira... kako odogzo misle. I predsjednika kako kliče: „U boj!“, sa svojim temperamentom mrtve štuke, gdje svi gledaju što se zbiva s njim. A Fred Matić pored njega. Pa tenkovi bi došli do Gundulićeve u Zagrebu, dok bi svi shvatili da smo zaista napadnuti! I opet bi pobijedili! Popivši prvo kavu. No tada bi rat sasvim drugačije izgledao. Ginuli bi „lažnjaci“. No, ne dao nam Bog više rata i ratnih zločina. Tako i tako smo pokoreni bez ispaljenog metka od EU i raznih „derivata“ proizašlih iz Domovinskog rata. Fred je eklatantni primjer kako Hrvati mogu zajebati sami sebe, gore od bilo kojeg agresora. Uopće je poznata uzrečica, da oni gore ne vide one dolje, ali niti oni dolje ne vide one gore, na brdu Markovog trga, gdje je rijeđi zrak, pa se teže shvaća, što će reći da je Fred Matić, ministar branitelja, tek naoko potreban braniteljima. Zbog nadmorske visine, politike, te stoga valja uzeti u obzir i njegov posao nečinjenja, koji je u istom rangu ratnog profiterstva, u njegovom slučaju pozicije, (ne treba se samo materijalno iskazivati profitom), to bi njegovu funkciju nečinjenja mogao obavljati bilo koji branitelj koji nije ostvario svoja prava na HRVI, a zadobio PTSP nakon rata, upravo zbog Freda i takvih sličnih - politike i nemorala ove države. Ko ih jebe! Dali su što su trebali dati. Tako je i sam premijer Milanović bio „premlad“ za rat, sa 27 godina, a moj prijatelj sa 19 dovoljno star da uzme pušku u ruke i ode. Starost je relativna stvar. Milanović nije mogao zbog mladosti... Tako je i danas ostao mlađahan i prilično neiskusan, (rekle bi žene: neukusan), neprihvatljiv svojim „Dućeovskim“ stavom „tko ne misli kao ja – šup karta! Branitelji kažu: Fredy kako prikladno, još samo da se preziva Kruger, (mada ga branitelji zovu Freder), možda je bio branitelj, ali dragovoljac sigurno nije! Taj čovjek, danas, valjda, opet zbog nadmorske visine banskih dvora, daje sasvim blesave izjave poput: „Ne postoji hajka na vukovarske branitelje“, Onaj tko ima čistu savjest, ničega se ne treba bojati“. I u pravu je. Ali zašto onda držeći se tih postulata, danas bježi od svog resora i branitelja, oboljelih od Post traumatskog stresnog sindroma, upravo zbog svog ministra? Nisu svi zaradili PTSP u ratu. Mnogo je oboljelih nakon rata, upravo zbog ignorancije države pravih branitelja. Da. Branitelji se trebaju razdvojiti zasigurno. Raspolučiti. Na branitelje i „branitelje“ i tu su u pravu. Da se zna tko je tko. Nije sramota biti mobiliziran i odazvati se pozivu. No to iskazivati po volji, dugo godina poslije kao „dragovoljac“, u najmanju ruku nije fer, prema istinskim dragovoljcima. I to je jedna interpolacija koja ih smeta. Pa što ako je bio mobiliziran? Ali nije bio dragovoljac. Čemu to preseravanje i busanje u prsa, namještanje vlastite biografije, kada se i tako sve zna? Četiri i pol milijuna Hrvata, ne možeš sakriti ni iglu u plastu sijena, zna se tko je peder i dvocjevka no o tome se ne priča, jer je to slobodan izbor. Ali... Glumit nešto posve nepotrebno, Fredu zaista ne treba. Ili treba. Ta on je Boga mu njegovoga, ministar branitelja. Dragovoljaca. On ih zastupa, kukavički i jadno izglasavši da maltene od iduće godine jedu iz kontejnera. Kako hrabro od njega! To su zaslužili. Baš neki dan rekoh ministru Ostojiću kako je „najbolesniji čovjek u državi“ i da brojim sate kada će ga skinuti, da ga mrzim i prezirem, da je grobar zdravstva ove države. Danas je smijenjen. Sa guštom mu opsovah sve po spisku. Fred je potvrdio kako boluje od PTSP-a, no ne pije lijekove. Provjerila sam. On PTSP ima na papiru kao mnogi lažnjaci, pa mu lijekovi niti ne trebaju. Uz to, na temelju čega je dobio 80 posto invaliditeta nakon provedena četiri mjeseca u logoru, (a poslije izjavljuje kako je bio devet mjeseci) kad su njegovi sulogoraši dobili manji invaliditet, a bili tučeni više od njega? On zapravo i nije bio, kažu, nešto maltretiran. Revizija Fredovog invaliditeta provedena je pod okriljem SDP-a, te je predložen za generalski čin od Petra Stipetića, a on je zauzvrat Stipetiću predložio odličje junaka Domovinskog rata. Krasna ljudska osobina, ruka ruku mije, lice obadvije, no to u ovom slučaju, uvelike pušta boju na papiru. Matićev zapovjednik, kažu istinski heroj Vukovara, umro je u svibnju 2007., godine s činom pukovnika. U dokumentarcu „Heroji Vukovara“, nema Freda, ministra branitelja. To dovoljno govori o Fredu Matiću. Freda inače Vukovarci pamte kao civila. Njegov zapovjednik uništio je u jednom danu 14 tenkova, a Fred sam za sebe kaže da je „skrkao“ pet tenkova, koje nitko nije vidio niti čuo. Supermen, lažov, niš koristi po branitelje ili samo ministar branitelja - neka svatko izabere što je Fred za njega. No neka ga ne sude. On, osim PTSP-a na papiru, djeluje, a iz njegovih citata, priča itd., konzultirajući se s jednim poznatim psihijatrom, reče mi psihić, kako njemu Fred djeluje kao da ima bipolarni poremećaj; čas jedno, čas drugo, a ako je tako, njega zaista treba percipirati kao bolesnog čovjeka i mnogo toga mu oprostiti. Jer je jednostavno bolestan. No kao takav, ne može biti ministar, ili nam je Vlada prikladno njemu - sva bolesna? Nije baš lijepo saznanje da imamo bolesnu vladu, PTSP u njoj, koji se ne liječi, Munchausenov sindrom (laganje) i još mnogo štošta što nas vodi prema... Pre-dragu Fredu Matiću. Istina je da je uhićen u tvornici Borovo Comerce, gasivši požar i prošao logore s Zoranom Šangutom. Istina je i da je Šangut sudjelovao u seriji „Jugoslovenske tajne službe“ i pričao (bila prisutna intervjuu od nekih dva sata pred kamerom i da je teško prolazio faze pričanja u kameru o danima logorovanja, sudjelovao u izdavanju knjiga „Blago Zadro“ i „Nacionalne manjine u ratu“. No kako skidah intervjue napravljene o Vukovaru u knjizi Blago Zadro, od pravih branitelja, mnogo što je bilo kontradiktorno. Ja nisam bila u Vukovaru, ja ne znam za Turbo vod i ostale podatke, ali neki intervjuirani, (kazete još uvijek posjedujem), bili su u totalnoj kontradikciji s dragovoljcima. Ne znam, naravno tko laže, ali mislim da dečki iz Turbo voda, tj. koji su bili s Blagom Zadrom ne lažu. U niti jednoj rečenici meni totalno nepoznati ljudi, samo glasom, nisu spomenuli Predraga Freda Matića, a u ono vrijeme ih nije bilo puno i svak je svakoga znao. Svatko je imao poveznicu nekoga. Freda se uopće ne spominje. Zvala sam kolegu, da pitam za podatke, no reče mi: „kako su rekli, neka tako bude“. Nisam potpisana, pa mi je svejedno lagali oni ili ne. Iz istoga razloga se nisam potpisala na seriju „Jugoslovenske tajne službe“, jer sam ja došla do Jove Kapičića u Beogradu, Manolića (koji me optužio da radim za policiju), i mnoge druge bivše Udbaše, obavivši razgovor s njima. Nisam mogla ući u montažu prilikom montiranja intervjua i igranih scena koje su također moj, istraživački rad, te sam stavila embargo na prikazivanje serije dok se ne plati zaostali novac (kako se to već radi na HTV-u u Hrvatskoj), skinula embargo, uvjetujući da se moje ime ne pojavi na špici serije. Ne mogu odgovarati za ono što ne znam što će netko izrezati i staviti u krivi kontekst. Imajući pri tome na umu da sam imala saznanja o Udbi, tko je i što radio, pa si tijekom istraživanja „navalila“ na leđa sve moguće i nemoguće pacijente, nisam željela biti potpisana. Niti danas ne želim da se zna za mene, i moj lik, već po tekstovima. Moj ego je totalno i apsolutno u mojoj profesiji nebitan. Fred Matić otvarajući registar branitelja, hvala mu za to, jer registar i tako nije potpun, vezao se za brojku devet – devet oklopa, devet mjeseci logora, devet odličja. To zaista govori o njegovoj bipolarnosti – pa neka se konačno odluči: da li je „kresnuo“ pet tenkova ili devet? Jel bio četiri mjeseca u logorima ili devet? Razlika je drastična. Osim što ima devet odličja, temeljem čega? Registar „branitelja“ obična je farsa, ne razdvaja dezertere, one koji su prvotno otišli na srpsku, pa se vratili na hrvatsku stranu itd. To je neka druga priča. No svi su u njemu. Ali Fred bi zaista trebao prevrnuti taj svoj „konačni“ broj 999, na 666 na zlo i naopako. On je grobar branitelja, koji još, njemu na žalost nisu umrli, a niti ubili se. No on će ih učiniti, ako već nije, živim mrtvacima. Iskrena sućut, neka im je lak ostatak života. I bio bi im, da se Fred, ima li i malo morala - konačno makne. Napisala/ VEDRANA MILAS Izvorni članak možete pogledati OVDJE