TKO SU LJUDI IZ 'BRANITELJSKE KUHINJE'? 'Ništa nam nije teško... Za ono što su branitelji učinili, ovo je sitnica!'

"Ne pitamo za razloge dolaska. Jednostavno, ovo je hrvatski problem. Ne podnosimo činjenicu da je netko gladan, stoga sav višak pakiramo i dajemo u humanitarne svrhe, uglavnom djeci koja su po socijalnim ustanovama. Bilo bi nedopustivo da mi stvaramo zalihe dok hrvatska djeca negdje istovremeno gladuju", kazuju složno volonteri. I nakon 54. dana prosvjeda ispred ministarstva u Savskoj 66, ni po čemu se ne da naslutiti da su branitelji umorni, malaksali ili omekšali u svojim zahtjevima. Jednako je i s volonterima njihove priručne kuhinje koji zbog svog angažmana apsolutno zaslužuju barem malo medijskog prostora. Sandra Milić, Ivica Ačkar, Ivica Lulić, Barišić Rajko i Vlado Grgić u svojoj su improviziranoj kuhinji od prvog dana i svi redom dolaze iz braniteljskih redova. Bez ikakve naknade i bez potrebe da ih netko tapše po leđima, naši sugovornici se slažu: - Naša plaća je vidjeti jedinstvo branitelja koji se svakodnevno slijevaju pred ministarstvo. Nema tih novaca koji bi zamijenili osjećaj njihove ujedinjenosti i njihove sreće koju osjete kad shvate da nisu usamljeni u svojim problemima. A njih je, vjerujte, puno. Ovdje sam prvenstveno jer sam kao supruga branitelja ponosna na ovu populaciju. Ponos na njih je ono zbog čega mi ništa nije teško, zbog čega mi nije hladno, a i nakon gotovo dva mjeseca ne osjećam umor – doznajemo od Sandre, jedne od rijetkih žena koje su izravno i svakodnevno, kroz konkretnu pomoć, uključene u ovaj prosvjed. - Sva hrana koju dobivamo je iz donacije. Važno je istaknuti da pomoć i donacije u bilo kojem obliku dolaze jednakim tempom kao i u početku prosvjeda. To nam govori da nas narod i dalje podržava i da planira biti jednako ustrajan baš kao i mi, branitelji u svojim prohtjevima – kaže branitelj, volonter u kuhinji i prosvjednik koji svakodnevno, neumorno putuje vlakom do Savske kako bi suborcima bio na usluzi. Ima obitelj i malu djecu, ali kako kaže, apsolutno ga podupiru u onome što čini. Improvizirana kuhinja koja gledana izvana ne ulijeva povjerenje, zapravo bi mogla biti ogledan primjer mnogim restoranima. Zadovoljeni su svi higijenski uvjeti, servira se u rukavicama i sve se redovito pomno dezinficira. Iako napola na otvorenom, unutrašnjost kuhinje odiše toplinom i čistoćom, jabuke na "šanku" ukazuju na kućnu atmosferu, a plinska peć zbog koje se naši volonteri više ne smrzavaju zaokružuje cijelu priču: - Ovdje je obiteljska atmosfera. Tako kompenziram to što ne mogu biti sa svojim unucima, a jedna će sutra proslaviti i rođendan bez djeda. Možda uspijem ukrasti koji sat da joj čestitam – doznajemo od "dobrog duha" kuhinje, branitelja i volontera Ivice Lulića zbog kojeg je, kažu volonteri, sve lakše i ljepše. - Ivica odmah ujutro u sedam počinje sa šalama i zafrkavanjem. I najteže zadatke uspije pretvoriti u nešto što se odradi s lakoćom. Veliki šaljivdžija, ali vrlo ozbiljan kad je posao u pitanju – kaže Ivica Ačkar za "brata po oružju" i "brata po volontiranju". Društvo iz braniteljske kuhinje rado ističe kako je njihova kuhinja otvorena za sve pa se tako dogodi da bez pitanja nahrane beskućnike i ljude na rubu egzistencije. Spomenuli su i ženu koja je došla nahraniti dijete: - Ne pitamo za razloge dolaska. Jednostavno, ovo je hrvatski problem. Ne podnosimo činjenicu da je netko gladan, stoga sav višak pakiramo i dajemo u humanitarne svrhe, uglavnom djeci koja su po socijalnim ustanovama. Bilo bi nedopustivo da mi stvaramo zalihe dok hrvatska djeca negdje istovremeno gladuju – kazuju složno volonteri koji unatoč činjenici da su angažirani svo vrijeme prosvjeda djeluju svježe i odmorno, baš kao na početku. Treba imati na umu da njihov radni dan počinje oko sedam, a završava oko 23 sata, nerijetko i duže. Ponosni su na dostojanstvo prosvjeda pri čemu ne mogu izdvojiti nikakav značajan incident, a i ako po noći zaluta kakav alkoholičar koji pravi probleme, policija je spremna: - Sve pohvale policiji. Rade svoj posao odlično, diskretni su i nenapadni, ali kad treba, djeluju. Baš kako i očekujemo od hrvatske policije – doznajemo od neumornih ljudi iz braniteljske kuhinje koji izdvajaju svijetle trenutke prosvjeda: - Volimo kad nam dođu djeca, a često su ovdje. Kad polaznici gimnazija i srednjih škola imaju potrebu dati braniteljima podršku, znači da smo na dobrom putu. Nedavno nam je došao jedan dječak s vrećicom, mogao je biti prvi ili drugi razred srednje, i kazao da je u svom razredu prikupio donacije za kuhinju. Kako da onda budem umorna? Takve stvari daju snagu i učvršćuju vjeru da je ovo što radimo ispravno, važno i nadasve dobro. Važno nam je i da napomenete kako je kuhinja samo jedna od karika u cijeloj ovoj logistici. Velik je broj ljudi koji su, poput nas, svakodnevno angažirani – kazala je za kraj neumorna Sandra.  

• Autor: Snježana Vučković
• Photo: Facebook/Sandra Milić

Izvorni članak možete pogledati OVDJE