"Kad mi dođemo na vlast, uvedemo red, sredimo vladavinu prava, uredimo institucije, a onda se vrate oni i sve sruše…Ne možemo mi toliko sagraditi koliko oni mogu srušiti" - tako je po prilici (parafraziram - dakle, u pitanju je moja slobodna interpretacija riječi Davora Bernardića, ali u suštini to je to) govorio kod našega Acka "nacionale" (u Nedjeljom u 2) ove nedjelje (7. travnja) govorio lider stranke koje nema (SDP-a). Kad su to oni (SDP) bilo što u državi "sredili" i "doveli u red", nitko se od nas ne sjeća, dakle, drug Bero očito pati od fatamorgane ili računa sa slabim pamćenjem publike. "Mi u SDP-u ne dijelimo ljude, važno je da si čovjek" - podučio nas je Bero temeljnim humanističkim vrijednostima, objašnjavajući kako i zašto je napravio selfi s vjeroučiteljem od čega se napravila velika ujdurma među simpatizerima i članovima SDP-a, ali i u liberalno-anarhističkom miljeu. Mi "desničari" i "konzervativci" ne bi znali kako su svi ljudi na svijetu jednaki da nam nije rek'o Bero. On nam je na sreću konačno "otkrio" taj misterij i sad znamo. Ne znam je li mu (možda) poznato i to kako su upravo te vrijednosti sadržane u našoj Bibliji - pogotovu Novom Zavjetu i učenju Isusa Krista, dakle, ima već više od dva milenija. Očito nije znao i živi u uvjerenju kako je otkrio nešto novo. Čujem da ponekad Bero odlazi i u crkvu (i to, zamislite, našu, katoličku). Čak sam ga jednom (vjerujte na riječ) osobno sreo u katedrali. I vjerujem da je to tamo čuo, jer, pretpostavljam da mu ponešto od onoga što svećenik govori na propovijedi uđe u uši. I sad to "prodaje" kao neki svoj "socijaldemokratski" izum. No, ako mu to predstavlja neko zadovoljstvo, neka mu bude. U svakom slučaju daj mu Bože dobro zdravlje i neka mu Gospodin (ako je ikako moguće) prosvijetli pamet. Govorio je drug Bero i o brodogradnji i naravno, svom se silinom obrušio na HDZ i današnju vlast. Kad ga je Acko podsjetio na promašaje SDP-ove vlade vezano za brodogradnju (jamstva od oko 600 milijuna eura), Bero je počeo zamuckivati i okolišati - kako to inače kod njih biva kad su na "tankom ledu", ali se voditelj nije dao zbuniti i nastavio ga "rešetati". Nisu se ni Acko ni Bero vratili malo dalje unatrag i nisu spominjali, recimo, Damira Vrhovnika (intimusa Ivice Račana i kuma Slavka Linića) koji je prvi paket dionica u brodogradilištu "Viktor Lenac" (čiji se direktor bio) kupio sa 17 milijuna tadašnjih DEM. I nije se govorilo o tomu kako su Račan i Linić svome kumu i prijatelju (na čijim su jahtama ljetovali) Vrhovniku iz državnog proračuna izdašno lifrali na stotine milijuna DEM, kad god mu je to zatrebalo. I naravno, nisu se vraćali na INA-u i slavni komunistički trojac slavnih sinova (Aleksandar Mišo Broz, Goran Štrok, Vanja Špiljak) i njihovih još slavnijih očeva (Josipa Broza Tita, Izidora Štroka, Mike Špiljka) koji su uz pomoć tadašnje države (SFRJ) već 1982. godine nemilice pljačkali ovu naftnu kompaniju. A da jesu, možda bi hrvatska javnost konačno čula i putem etera državne televizije tko je i kada započeo s pljačkanjem INA-e i zašto su ubijeni Stjepan Đureković i njegov sin Damir. Kao što je bilo za očekivati, Bero se sjetio nacizma, fašizma, ustaštva i zločina koji su počinili ovi režimi, ali opet (jednako očekivano) zaboravio spomenuti Hudu jamu, Maribor, Jazovku, Macelj, Gračane, Maksimir, Šaranovu jamu i još 1.400 stratišta na kojima su partizani i njegovi ideološki prethodnici pobili (prema dokumentima iz njihovih vlastitih arhiva) najmanje 570.000 Hrvata neposredno po svršetku Drugoga svjetskog rata - bez suđenja i dokazane krivnje. Svojom pričom o zločinima druge strane, nastoji se skriti najveći zločin ikada počinjen na ovim prostorima koji svojom monstruoznošću nadilazi sve za što smo do sada čuli. Zazidati u rudarska okna desetke tisuća živih ljudi (zarobljenih vojnika, žena, djece i staraca) i ostaviti ih da danima umiru u agoniji - vezani žicom i nabacani jedni na druge - to mogu učiniti samo istinski monstrumi koji nisu ljudska bića. Kod nas, na "brdovitom Balkanu" još uvijek je na snazi crno-bijela povijest koju nam kroje samozvani "antifašisti", čuvari komunističkih mitova i dogmi. Pa čak i ovako neslani primjerci poput Davora Bernardića koji takav kakav jeste ne bi zaslužio ni gostovanje na kakvoj lokalnoj radio postaji, kamo li na nacionalnoj TV.   Zlatko Pinter