Od 1991. ubila se cijela brigada branitelja: ruku na sebe podiglo je njih 2734. Podaci se odnose na razdoblje do konca 2014., stoga nema dvojbe da je ova zastrašujuća brojka do danas još i veća. Sumornu veteransku svakidašnjicu osvijestili su u Vladi Andreja Plenkovića pa je u Ministarstvo hrvatskih branitelja ubrizgano dodatnih 150 milijuna kuna što će, kaže ministar Tomo Medved, biti investirano ponajviše u narušeno zdravlje branitelja. Umiru bez riješenog statusa Novi zakon donosi i mogućnost priznavanja statusa na osnovi oboljenja od PTSP-a svima onima koji taj status nisu ostvarili do 31. prosinca 2005. kada je odlukom Vlade Ive Sanadera zaustavljeno zaprimanje zahtjeva. – Neprihvatljivo je jednim potezom pera postaviti granicu dijagnozi kao što je PTSP, kada je znanost dokazala da se ova bolest, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, može pojaviti i dugi niz godina nakon rata. Pa pune su bolnice oboljelih branitelja koji umiru bez riješenog statusa! – objasnio je ministar Medved, još jednom podsjećajući da treba razbiti iluziju od pola milijuna branitelja na državnom proračunu. Riječ je o njih tek 57.000! Bude li zakon izglasan u Saboru, ova će se brojka uvećati za još uvijek nepoznati broj branitelja koji su oboljeli od PTSP-a u posljednjih 10, pa i više godina, ali ga nikada nisu “prijavili”. Na tzv. prikriveni PTSP, o čijim se razmjerima može samo nagađati, upozorili su i psiholog mr. sc. Zoran Komar i psihijatrica dr. Elvira Koić, autori studije “Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj”. – Zbog dugotrajne negativne kampanje koja se vodila prema braniteljima oboljelima od PTSP-a, mnogi od njih koji su razvili simptome bolesti izbjegavali su potražiti stručnu pomoć ili pokrenuti postupak za ostvarivanje invalidskog statusa. Koliko si je njih oduzelo život, nikada nećemo saznati – kazao je mr. Komar. Hrvatski vojnici tijekom Domovinskog rata u prosjeku su doživjeli čak 15 traumatskih događaja. Međutim, mnogi su o svojoj bolesti šutjeli, upozorava i docentica dr. Marijana Braš, psihijatrica s Klinike za psihološku medicinu KBC Zagreb. – Puno branitelja radilo je u vojsci i bojalo se gubitka posla pa nisu predavali dokumentaciju u vrijeme dok su simptomi bili izraženi. Najteži slučajevi pokušavali su raditi i davati sve od sebe dok su mogli, mučeći se sa simptomima, dok se nisu psihički slomili, a onda im je, kada su godinama kasnije potražili pomoć zbog karcinoma ili moždanog udara, utvrđen PTSP koji se nije liječio – kaže dr. Braš dodajući da sam početak traume može biti neposredan, ali i odgođen te da nema jasnog vremenskog roka kad se mogu pojaviti intenzivni simptomi. Gladni na cesti Naime, bolest, košmarni snovi i mučna prisjećanja na rat mogu se aktivirati nakon niza godina. – U svakodnevnoj praksi imam pacijente koji su teško bolesni: imaju pravi PTSP, ali ne i riješen status, nemaju ni opskrbninu, žive gladni na cesti – kaže dr. Braš koja pozdravlja inicijativu ministra jer je, stavljajući naglasak na zdravlje, stavio naglasak na budućnost tih ljudi. Što će psihički oboljelim braniteljima značiti da ih zakon prepozna, pitamo. – Jako puno, jer su godinama bili izloženi stigmatizaciji, čak i negativnim medijskim prikazima zbog čega se ni najbolesniji ne javljaju na liječenje. Oni koji se godinama liječe, a nisu predali papire do konca 2005. dosad su se osjećali zakinutima: bolesni su, a država ih nije prepoznavala kao bolesne – kaže dr. Braš. Kaže da je većina njezinih najtežih pacijenata oboljela upravo nakon isteka zakonskog roka za prijavu bolesti prije deset godina.