UBOJICA SA ‘ŠAJKAČOM': Samo 10 godina za ratni zločin… Pročitajte kako je mučio Hrvate!

Bilo bi sjajno da je vijest o Leonardu Jankoviću koji je za ratni zločin dobio 10 godina zatvora prvotravanjska šala. Međutim, nije. Ovaj pripadnik paravojne postrojbe tzv. “Milicije Krajine” zaista je nepravomoćno na Županijskom sudu u Zagrebu osuđen na 10 godina zatvora. Je li to dovoljno? Teško, barem za one kojih zahvaljujući njemu više nema i za članove njihovih obitelji koji su svjedočili užasima koje je počinio ovaj krvolok. Jankovića se, s ostalim optuženicima, tereti da je dana 26. srpnja 1991., u selima Zamlača, Struga i Kozibrod, prethodno pristupivši u paravojne formacije tzv. “Milicije Krajine”, naoružan teškim naoružanjem, a u cilju obaranja novouspostavljenog demokratskog društva u RH, a nastojeći odcijepiti područja općine Kostajnice i Dvor od RH i pripojiti ga para-državi “SAO Krajini” ulazio u navedena sela, protjerivao stanovništvo iz tih sela i to isključivo hrvatske nacionalnosti, napaćene i uplašene ljude vodio ispred sebe kao živi štit, palio i eksplozivnim napravama rušio kuće, a zatim iz vatrenog oružja ničim izazvan ispaljivao hice na goloruko stanovništvo, pri čemu su usmrćeni mnogobrojni civili. Janković je konkretno odgovarao zbog sudjelovanja u ubojstvu trojice hrvatskih redarstvenika, te ubojstva četiri i ranjavanje pet civila.

Svjedok Milan Begić opisao je kako je iz pravca Dvora nailazilo oko 1000 vojnika, pripadnika paravojnih formacija, naoružanih raznim oružjem, odjevnih u uniforme JNA, policijske uniforme. Krećući se cestom te ulaskom u selo tjerali su ljude iz kuća na cestu u pravcu sela Struge. Stvorio se “živi štit” u kojem je bilo 39 civila iz sela, kao i svjedok i njegova supruga. U selu Struga u kući pokojnog Sigura pronašli su trojicu hrvatskih policajaca, koji su podignutih ruku izašli van, ali su ih maltretirali, tukli, boli bajunetom, a među pripadnicima paravojnih formacija su bili Predrag Orlović, Milan Begović te optuženi Leonardo Janković. Svjedok je opisao da je Leonardo Janković imao odoru JNA, a na glavi “šajkaču”. Imao je pušku papovku. Nakon što su ih tukli potjerali su ih da bježe, a potom u iste pucali. Pucalo se iz raznih oružja, nakon čega su sva trojica policajaca ubijeni.

Da nije bilo Leonarda Jankovića i njemu sličnih, jedinstveni hrvatski heroj Mile Blažević Čađo i danas bi bio živ. On je, naime, zbog straha da ove paravojnici ne dođu do njegovog doma u kojem je bila njegova supruga s djecom, iz očaja učinio jedino što je mogao. Hrvatski branitelji nisu pucali strepeći za živote civila koji su korišteni kao živi štit, a pobunjenici su se skrivali iza oklopnjaka kojega su obložili čeličnim pločama i na kojeg su postavili minobacač od 120 milimetara i protuzrakoplovni top. Dakle, prema Čađinom selu kretali su se sa živim štitom naprijed i srpskom vojskom iza. On je vidio da vozilo napreduje prema njegovom mjestu i da se nalazi svega 50-tak metara od kuće u kojoj su bili njegova žena i djeca. Razmislio je na brzinu, kako spriječiti naoružano vozilo puno neprijatelja sa živim štitom nevinih ljudi ispred sebe koje želi uništiti njegovo mjesto i njegov dom? Shvatio je da postoji samo jedan način. Čađo se opasao eksplozivom i ručnim bombama, pa sačekao iza potpornog zida da prođu civili. A onda se bacio na oklopnjak i aktivirao eksploziv. Osim velikana i heroja Mile Blaževića – Čađe, izginula je i cijela posada koja se nalazila na oklopnom vozilu. Šest srpskih vojnika na mjestu je poginulo, a 14 ih je ranjeno. Civili koji su bili postavljeni kao živi štit, preživjeli su…

Zar je Čađo svjesno otišao u smrt kako bi hrvatsko pravosuđe donosilo ovako smiješne presude ljudima zbog kojih ovog heroja više nema među živima? Jesu li Čađo i ubijeni civili to zaslužili?