Postoji mogućnost da je Zvonko Bušić digao ruku na sebe zato što je nekako saznao tko će mu sve doći na sprovod. Nakon što su ožalošćeni Hrvati statirali kao prigodna kulisa, u zasebnoj koloni pojavila se gamad iz politike. Skromni Hrvati načinili su prolaz za lijes, a ono nepozvani ušetaju političari, kao da otvaraju korzo. Zanimljivo je kako znaju složiti te svoje plastične face, kao da stvarno žale zbog dramatičnog odlaska nacionalnog simbola.

Kontroverze zadanog samoubojstva

Znam, znam, ako pažljivije čitate uvodni tekst, nameće se zaključak da je na neki način Vladimir Šeks likvidirao Zvonka Bušića, a zapravo je Šeks prestar za takvo nešto. Kao i rečeni špalir ožalošćenih, Šeks je samo iskoristio politički prostor koji je otvorio Zvonko Bušić kroz svoje herojsko djelo. To je užasavajuće - učinite za Hrvatsku nešto plemenito, a vrhnje pobere netko poput Ive Josipovića ili Vesne Pusić. Velikodušno predate hrvatskoj nacionalnoj ideji ono najbolje u sebi, a hrvatstvom se slučajno okiti neki zalutali lik poput Zorana Milanovića. Dvojba je samo jedna: je li Zvonka Bušića ubio neki naš neprijatelj ili ovakav neprijateljski sistem u RH. Imamo niz neobičnih okolnosti.

(1) Njemu i nama do kraja odana Julienne Eden Schultz nije čula kobni pucanj. To može značiti da je Zvonko Bušić Taik ipak likvidiran. Je li na Udbini stao na žulj nekom mafijašu i/ili političaru, ili nekom udbašu? (2) Nekoliko sati prije 'samoubojstva' uvjeravao je prijatelje da ne klonu duhom i da treba pokrenuti novu političku opciju, na dulji rok. (3) Imamo izražen konflikt racionalnih pisama i nekakve zatajene suicidne psihoze. (4) Samoubojstvo kao nova žrtva teško drži vodu - čemu postupak koji nitko ne može shvatiti. (5) Zvonko Bušić ubijen je u trenutku postavljanja ćiriličnih natpisa u Vukovaru. To ukazuje na mogući dizajn aktualnih 'hrvatskih' struktura. Ako četnička ćirilica dolazi nakon četničkih zločina u Vukovar, koji je isključivo koristio latinicu i za Jugoslavije, tada je Zvonko Bušić suvišan, nesretan slučaj, povijesni nesporazum. (6) Udbaši nam poručuju da su nedodirljivi i da u ovakvoj Hrvatskoj mogu nekažnjeno ubijati hrvatske domoljube. Da se Jugoslavija održala, Zvonko Bušić bio bi živ - Zagreb bi morao od Beograda tražiti suglasnost za likvidaciju. (7) Zašto Javnosti nisu prezentirane snimke oproštajnih pisama? (8) Ozbiljna policija bi u tako važnom slučaju angažirala strane forenzičare, kojima se ne može prigovoriti moguća povezanost s jugoslavenskim tajnim službama. Strani eksperti trebaju potvrditi autentičnost rukopisa i potpisa. (9) Sve komplicira prisutnost prividno preživjelog Dražena Budiše, koja izaziva tjeskobu.

Posebno je neukusno i drsko iznenadan i neočekivan gospodarski rast vezati na odlazak Zvonka Bušića i uvođenje ćirilice u Vukovaru. Da kojim slučajem i Dražen Budiša digne ruku na sebe, u Hrvatskoj bi zavladalo blagostanje. Vukovar gori, Hrvatska žaluje, a vlast širi 'optimizam' kroz lažnu interpretaciju našeg gospodarstvenog očaja.

Najveći živući nacionalni simbol je Julienne Eden Schultz

Ako civilizirana Amerikanka ode u Beč na više godina, praktično postaje Europljanka, a ako takva upozna kršćansku tragediju hrvatske nacionalne ideje, imamo dragocjenu Hrvaticu. Ako Julienne Eden Schultz promatramo u širini vremena, nema joj ravne u cijeloj hrvatskoj povijesti. Najveća zasluga Zvonka Bušića u hrvatskoj povijesti je ta što je svojom odanošću hrvatskoj nacionalnoj ideji izvršio presudan utjecaj na Julienne. Uslijedilo je prepoznavanje našeg povijesnog prava i naše potrebe za samostalnom hrvatskom državom, što je rezultiralo hrabrim bacanjem domoljubnih letaka s nebodera u Zagrebu. Julienne je sudjelovala u kobnoj akciji otmice zrakoplova, Julienne je robijala za Hrvatsku, posve nevina, jer je postavljanje pravog eksploziva bila ideja muške postave. Zapravo je bio nevin i Zvonko Bušić - robijao je zbog nemara policajca na poligonu za deaktiviranje eksploziva. Obitelj poginulog policajca ničim nije teretila Zvonku Bušića. Nije isključeno da je američka diplomacija iskoristila posve odvojen slučaj stradanja policajca, da udovolji Beogradu. I ako je Zvonko pogriješio, ovdje govorimo o pokušaju hrvatskog domoljuba da bude uvjerljiv, revolucionarno ozbiljan, za potrebe uspješnosti neke sljedeće akcije. Naciju je zaprepastio zaista gadljiv komentar Zrinke Pavlić na tportalu, u kojemu kvalificira Zvonku Bušića kao zločinca i teroristu. Kaže da možda nije korektno nazvati Zvonka Bušića zločincem samo zato 'što je odrobijao svoje'. Veli da je uvreda za branitelje izjednačavati ih sa Zvonkom Bušićem. Možete li pojmiti kakvim je kreaturama dozvoljeno da truju naš životni prostor? Istina, Zvonko je krio od svoje supruge kakvo osiguranje priprema, da je zaštiti, ali i zato što je znao da od nje za to ne bi dobio podršku. Zvonko Bušić je branitelj prije branitelja! Julliene je deklaraciju Brune Bušića prevela na engleski jezik, uravnotežujući njen sadržaj i njenu poruku. Julienne je iza sebe ostavila značajna autobiografska i književna djela, jednu intelektualnu poruku, kojoj je poklonik filozofije Zvonko Bušić bio dorastao, ali se nije znao jednako izraziti. Julienne je uz Bušiće naučila gangu i upoznala sveukupnu hrvatsku kulturu, ali je i Julienne snažno djelovala na Bušiće.

Kako vrijeme prolazi, u hrvatskoj povijesti izranja zaboravljena Katarina Frankopan, koju smo uglavnom doživljavali kao ožalošćenu suprugu hrvatskog mučenika i teroriste Petra Zrinskog, a zapravo je bila puno više od toga, izuzetna književnica i nevjerojatan poliglot. Kako će vrijeme odmicati, Zvonka Bušića Taika sve više ćemo pamtiti kao supruga Julienne Eden Schultz, naše najveće nacionalne heroine, koja je već ugrađena u temelje našeg novog nacionalnog bića. Isticanjem njenog djevojačkog prezimena ne poništavam značaj činjenice da joj je Zvonko Bušić bio životni partner i prijatelj.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE