Novinarka HRT-a Karolina Vidović Krišto oglasila se zbog analize Nine Raspudića o skandiranju Joea Šimunića "Za dom", na što su gledatelji na Maksimiru odgovarali "spremni". Raspudiću zamjera pozivanje na pogrešne činjenice.

Poštovani,

Joeu Šimuniću sude mnogi, pa čak i neki Hrvati koji se naizgled zalažu za opće dobro i istinu.

U javnoj raspravi o slučaju Šimunićevog skandiranja "Za dom" - "Spremni" posebno me zasmetala analiza kolumnista Nine Raspudića. Gostujući u jednoj od najgledanijih emisija u Hrvatskoj, Nedjeljom u dva, objasnio je kako se svi koji brane Šimunića zapravo samo izvlače na povijesne podatke o Nikoli Šubiću Zrinskom, banu Josipu Jelačiću i Anti Starčeviću iz čijeg vremena seže poklič "Za dom spremni". Naglasio je da se treba uzeti u obzir kontekst koji nam je povijesno gledano najbliži i koji je najviše obilježio uporabu ovog pokliča. To je, prema Nini Raspudiću, u doba NDH, u kontekstu Drugog svjetskog rata. Napomenimo da je ova Raspudićeva analiza u suprotnosti s Prekršajnim sudom u Kninu od 22. prosinca 2011. koji je presudio da "Za dom spremni" ne predstavlja "nikakvo tzv. ustaško obilježje".

Zastrašujuće je neznanje ili, pak, zlonamjerno iskrivljavanje istine od strane Nine Raspudića. Ako trebamo uzeti u obzir kontekst koji nam je povijesno najbliži i koji nam je najviše obilježio uporabu ovog pokliča - a trebamo! - onda je to kontekst hrvatskog Domovinskog rata, od 1991. godine. Mnoge postrojbe ZNG -e, Hrvatske vojske, HOS, imaju svoje himne u kojima je poklič "Za dom spremni". Vojnici koji su s krunicom oko vrata obranili Hrvatsku u časnom, pravednom, obrambenom Domovinskom ratu pozdravljali su se i bodrili pokličem "Za dom spremni". Bili su spremni umrijeti za svoju domovinu. Ključno je naglasiti da je riječ o - na međunarodnom sudu potvrđenoj - časnoj obrani od vojne agresije.

To je suvremeni, činjenični i legitimni kontekst pokliča "Za dom spremni" koji je u hrvatskoj povijesti u različitim okolnostima korišten još od 16. stoljeća do danas.