Vrednote i baština obrane Vukovara temelj su naše civilizacije – hrvatske sadašnjosti i budućnosti!

Obrana Vukovara je počivala na temeljnim vrednotama hrvatskog, srednjoeuropskog i mediteranskog civilizacijskog kruga: poput patriotizma, domoljublja, žrtvovanja, majčinstva, ispomoći, miroljubivosti, čovjekoljublja, humanosti, solidarnosti, pravednosti, radinosti i dr.

 Navedene vrednote, baština vukovarske žrtve i vukovarski pobjednički mentalitet zajedno čine Vukovarska načela, kao nacionalnu strategiju hrvatske države ali i temelj suvremenog hrvatskog identiteta. V. Šakić će naglasiti da “hrabrost i odlučnost iskazana tijekom Domovinskog rata te temeljna načela za koja su mnogi položili svoje živote ujedno i najvažniji kriterij vrednovanja svih aktera i struktura koji odlučuju i koji će odlučivati o hrvatskoj razvojnoj strategiji, oslobođenoj od neokolonijalnih tendencija” (Šakić, 2000., 26.).

Herojskom borbom protiv izrazito nadmoćnijeg neprijatelja, branitelji Vukovara su pružili dovoljno vremena Hrvatskoj vojsci da se konsolidira i naoruža.

U obrani Vukovara razbijene su neprijateljske snage te je slomljena njihova volja i sposobnost za daljnjim napredovanjem prema zapadu. Prema procjenama, vukovarski branitelji su snagama srbijanskoga agresora nanijeli gubitke u ljudstvu od 8.000 do 12 000 poginulih, 20 000 ranjenih, uništeno je ili onesposobljeno oko 400 tenkova i oklopnih transportera, srušeno je ili oštećeno 20-tak zrakoplova.

S obzirom da je srbijanski vojni stroj, namijenjen zauzimanju hrvatskoga istoka, tri mjeseca slaman u Vukovaru, to je vrijeme državna vlast iskoristila za intenziviranje diplomatskih aktivnosti te se izborila za diplomatsko priznanje Republike Hrvatske.

Neosporno je da obrana grada nije posustala samo zbog goleme strateške i materijalne premoći agresora, nego i zbog činjenice da je bila opkoljena, da nije bilo mogućnosti za dostavu materijalno-tehničkih sredstava i ljudstva te da su branitelji ostali bez streljiva, naročito protuoklopnih sredstava. Također, situacija s prehranom branitelja i civila bila je više nego kritična (Jurčević, 1993.).

Međutim, Vukovarska bitka, uz velik broj uništene tehnike i ljudstva, materijalno, politički i psihološki je oslabila vojni potencijal srbijanskoga agresora. Premda su agresorske snage privremeno uspjele okupirati grad i vukovarsko područje, u cjelini uzevši, to je bila hrvatska pobjeda, koja je, zapravo, širom otvorila vrata ukupnoj hrvatskoj pobjedi u Domovinskom ratu i njezinoj konačnoj potvrdi kao samostalne, neovisne i međunarodno priznate države.

Drugim riječima, “Vukovar ´91. bio (je) sudbonosan za proces nastanka suvremene hrvatske države” (Jurčević, 2000., 14.). Ovladavanjem Vukovarom, srbijanski je agresor dosegnuo vršnu točku svojih teritorijalnih osvajanja u Hrvatskoj. Nakon Vukovara agresor se uglavnom nalazio u defenzivi, s postupnim teritorijalnim redukcijama, koje su, dakako, kulminirale u vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja”, u kolovozu 1995. godine.

Zaključimo, vukovarskih 100 dana obranilo je Hrvatsku!!!