"Očekivao sam da će Haški sud donijeti osuđujuću presudu u slučaju Šešelj, tim prije što Šešelj taj svoj "ratni put" nikad nije niti skrivao ili negirao, već ga je nastavio i u samoj haškoj sudnici i tom procesu uopće, otvoreno i iznova zagovarajući poznate granice velike Srbije, pod svaku cijenu", kazao je Iljkić. Vlado Iljkić vukovarski je branitelj i kriminalist. O presudi Vojislavu Šešelju govorio je na Vinkovačkoj televiziji: “Malo je tko ostavio tako krvav trag na ovim prostorima i u povijesti hrvatsko-srpskih odnosa kao Vojislav Šešelj, a bilo je toga i bilo ih je na žalost furtom. On jednostavno utjelovljuje cjelokupnu Velikosrpsku politiku Četničkog pokreta, Memorandumske SANU-i i velikog dijela SPC-a, ali i onu najnižu razinu poticatelja pa čak i izravnog egzekutora-dželata. Iskreno, očekivao sam da će Haški sud donijeti osuđujuću presudu u slučaju Šešelj, tim prije što Šešelj taj svoj “ratni put” nikad nije niti skrivao ili negirao, već ga je nastavio i u samoj haškoj sudnici i tom procesu uopće, otvoreno i iznova zagovarajući poznate granice velike Srbije, pod svaku cijenu. Zbog toga ono na čemu se temelji oslobođajuća presuda Šešelju nemaju veze sa zdravim razumom ili pravom uopće. I ne samo da se pravo i pravda nisu ostvarili, već je sud kao što kaže Hartman, svojim obrazloženjem naprosto revidirao povijest. Do kojeg apsurda ide sve što se događalo oko i u ovoj oslobađajućoj presudi može se iščitati iz svake riječi a ja ću citirati tek jedan od mnogih pasusa koje je danas, ljeta gospodnjeg 2015 besramno izrekao sudac Haaškog tribunala. Citiram: “10:51 Vijeće većinom utvrđuje da nedostaju ključni pravni razlozi da bi se ustvrdili dokazi o zločinu protiv čovječnosti. Vijeće smatra da Tužiteljstvo nije dalo dovoljno dokaze o ubojstvima u Crnoj rijeci, dokazi ne pokazuju da su napadu u Hrtkovcima bili masovni. Nije dokazano prisilni rad i okrutno postupanje na Ovčari i Veleprometu. Vijeće većinom drži da tužiteljstvo nije ponudilo dovoljno dokaza da bi se utvrdilo počinjenje ubojstva nesrpskih zatočenika na brdu Žuć kod Sarajeva, zločini u Vukovaru. Nije utvrđeno bezobzirno razaranje religijskih institucija’,” naveo je sudac!!!!! Evo što je u tome toliko… jednostavno strašno….a što mi iz istočne Slavonije i Vukovara itekako dobro znamo, bez obzira na to što se radi o nepravomoćnoj presudi… Nije bilo teško dokazati kolika je ideološki, osobno i organizacijski bila uloga Šešelja i njegovih paravojnih formacija, samo da se tužiteljstvo pozvalo na presudu i dokaze iz Hrvatske tužbe i presude Haaškog suda od 03. veljače 2015.godine. U presudi međunarodnog suda pravde od 3. veljače 2015.godine, Sud je nedvojbeno potvrdio da su na području Vukovara i njegove okolice počinjene najgroznije likvidacije i ubijanja! Brojni primjeri koji su u tom procesu izneseni to potvrđuju. Na Ovčari i u Veleprometu su nepobitno, u svoj svojoj punini počinjena krivična djela mučenja i krivična djela okrutnog i lošeg postupanja a zabilježen je i dokazan niz dekapitacija (odvajanje glave od tijela) nad zarobljenim Hrvatima i nesrbima, što Srbija u postupku uopće nije osporavala ili osporila. Na tom je suđenju Hrvatski pravni tim iznio podatak koji dokazuje deportacije, progon i pogrom stanovništva što je rezultiralo time da se broj Hrvata koji su živjeli na ovom području sa 70 % već 92.g. svede na 3 % s ostalim nesrbima. I sve to kao rezultat velikosrpske politike koju je otvoreno zagovarao i sa svojim paravojnim postrojbama provodio upravo Šešelj. Po svemu sudeći presuda Šešelju bi bila presuda Vučiću, Nikoliću, Srbiji pa i velikosrpstvu , što velike sile koje upravljaju Haškim sudom ali i prijatelji Srbije nisu htjeli dozvoliti, zastupajući davno sa Slobodanom Miloševićem usuglašenu tezu o podjednakoj odgovornosti i krivnji, te tezu o građanskom ratu…kao da su takva postupanja dozvoljena u ijednom. Hrvatska bi pak trebala preispitati svoju vanjsku politiku te “ulogu i doprinos ovakvom sudovanju” te postati svjesnija što joj je u međunarodnoj politici činiti i kojim “oružjima” se služiti, jer pravda se neće ostvariti tek tako….da bi se moglo sjediti skrštenih ruku ne čineći ništa ili ne dovoljno. To je obveza Hrvatske države, prije svega prema onima koji su poginuli, bili ubijeni ili se vode kao nestali, jer njihova zaštita i posljednje počivalište je obveza sviju nas živih. S ovakvim presudama put prema žrtvi ponovo je slobodan…”, kazao je Vlado Iljkić.