VUKOVARSKA I NEVUKOVARSKA HRVATSKA

U organizaciji Hrvatske kulturne zaklade Hrvatsko slovo i Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, u četvrtak 7. Studenog u prostorijama Hrvatskog slova održana je tribina pod nazivom Vukovarska i nevukovarska Hrvatska. Nasilno uvođenje dvojezičnosti u Vukovar ujedinilo je domoljubnu Hrvatsku, posebice hrvatske branitelje u zajednički stav kako ćirilici nije mjesto u Vukovaru i ne samo u Vukovaru nego i u drugim krajevima Hrvatske koji su bili izloženi velikosrpskoj agresiji. Stoga ne čudi prepuna dvorana zainteresiranih za ovu temu. Uvodnom riječju, osvrnuvši se na svu nepravdu i poniženja koja hrvatskom narodu i hrvatskim braniteljima nameće aktualna vlast, kao moderator tribine okupljene je pozdravio Renato Šelj, predsjednik Udruge HVIDR-a Črnomerec. U nastavku razgovora svoje svjedočanstvo o ratnim patnjama Vukovara te razlozima zbog kojih ćirilica nikad ne smije doći u Vukovar iznijela je Zorica Gregurić, dragovoljka Domovinskog rata i pripadnica Saniteta vukovarske bolnice te tajnica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara. U ime svog pokojnog supruga, Zagrepčanina koji je dragovoljno branio Vukovar u kojemu je nakon okupacije zarobljen i mjesecima zatočen logoru te je od posljedica srpskih tortura prerano preminuo, govorila je Tanja Polić-Marković, ratna reporterka i članica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara. Svjedočanstvo o ratnim danima na Sajmištu, svojim suborcima i njihovom stradanju iznio je Damir Markuš Kutina, dragovoljac HOS-a i branitelj Vukovara. Posebno se osvrnuo na ovo što danas doživljavaju branitelji, sramotan odnos vladajućih, medijska cenzura i omalovažavanje Domovinskog rata s jedne strane i sve očitije jugoslavenske tematike kroz medije te zaključio kako je krajnje vrijeme da se branitelji uključe u politički život Hrvatske i promijene dosadašnju politiku koja nas je dovela do ovog što danas imamo.

O životu i lažnom suživotu s bivšim agresorima u Vukovaru, o problemima s kojima Grad Heroj svakodnevno živi te o razlozima zbog kojih su se branitelji Vukovara okupili u Stožer, govorio je Tomislav Josić, branitelj Vukovara, zatočenik srpskih logora i predsjednik Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara. Naglasio je kako je ćirilica u Vukovaru tek jedan od niza problema s kojima se Vukovar i cijela Hrvatska suočavaju te je krajnje vrijeme da se napokon kaže dosta ovakvoj politici bez obzira tko ju provodio. Hrvatski branitelji bili su već jednom spremni položiti svoje živote za bolju i pravedniju Hrvatsku i opet će to učiniti ako bude potrebno. O problemima s kojima se Stožer svakodnevno susreće, pritiscima i medijskoj manipulaciji kojoj su izloženi, govorio je Vlado Iljkić, predsjednik Povjerenstva za pravna i temeljna pitanja, član Povjerenstva za analitiku Stožera, pravnik kriminalist i predsjednik Udruge policajaca branitelja Vukovara. Marijan Živković, otac dvojice poginulih vukovarskih branitelja od kojih se jedan još uvijek smatra nestalim, čovjek koji je prvi razbio dvojezičnu ploču u Vukovaru, govorio je o svojim sinovima, o svojoj boli i ponosu zbog kojih se, iako u poodmaklim godinama života odlučio na takav čin te naglasio kako ga nije strah posljedica koje su nakon toga uslijedile.

Po završetku izlaganja govornika priliku za sudjelovanje u raspravu dobili su i gosti na tribini Iz čijih je komentara jasno vidljivo kako je ćirilica u Vukovaru nepoželjna i kako doista imamo dvije Hrvatske; Vukovarsku Hrvatsku koju čini većina hrvatskog naroda i nevukovarsku Hrvatsku koju čini vladajuća elita koja je brojčano u manjini ali nažalost iza sebe ima medije i represivni sustav kojim u počinjenom položaju drži šutljivu i do sada razjedinjenu većinu. Uredništvo Izvornu vijest možete pogledati OVDJE