VUKOVARSKI LIJEČNIK BRANITELJIMA: ‘Mučno mi je… Pljujete svoje suborce zbog politike… U što ste se to pretvorili?’ "A danas? Danas je najvažnije 'ko ima koliko dionica, 'ko ima privatni biznis, koliko naplatiti lojalnost od politike, ko se s kim sexa, 'ko je poltron koje stranke, i što masnije pljunuti i ocrniti branitelja, i to po mrežama i fejsu, bez muda, s lažnih profila na fb", riječi su Vladimira Horvatića. Vladimir Horvatić ugledni je vukovarski liječnik koja je svoja iskusta velikim dijelom stekao, na žalost, u ratu. Ljubav prema Vukovaru i njegovim sugrađanima nije mu dala da ga napusti ’91. kada je bilo najteže i kada je i sam ranjen. Jednako tako, ne želi ga napustiti ni danas, no ne miri se sa situacijama koje njegov grad, njegove prijatelje a posebno branitelje, kompromitiraju već neko vrijeme. Braniteljima, koje izuzetno cijeni, želi sve najbolje, no Horvatić je sa svoje liječničke distance dijagnosticirao nešto što mu se niti najmanje ne sviđa i zbog čega osjeća gorak okus u ustima. Ovaj vrlo osebujan status posvetio je njima u želji da pobudi onu jednakost koju su osjećali ’91.: “Bitka za Vukovar, Bitka za Hrvatsku, Domovinski rat, branitelji; jedan za sve, svi za Hrvatsku; bilo nekada!!!  A danas mi je toliko muka, da ne gutam dobro povraćao bih ili otišao u tri PM. A mnogi se branitelji sami ubijaju da ovo više ne gledaju. Kako se danas borimo i djelujemo za Hrvatsku, kako učimo hrvatsku mladež koja je na društvenim mrežama, fejsbuku i slč., u školama; trujemo ih i odvraćamo od Hrvatske i Domovinskog rata! Političare i vlast u Hrvatskoj sam odavno otpisao kao nesposobne za tu ulogu, ove iz regiona niti ne zarezujem, nek’ laju dok karavane prolaze, a nekad ih s vremena na vrijeme i potprašimo da znaju gdje im je mjesto; no naši branitelji, branitelji u ratu, a sada? U što su se pretvorili danas? U nešto od čega mi je vrlo mučno. To više nema veze s braniteljima. Podijeljeni su, ovisno o političkim strankama, u 1991 i više udruga, (čast časnim udrugama), i svi troše naš novac, a služe ponizno političarima, strankama, i osobnom masnom materijalnom interesu, trošeći naš novac, diktirano od stranaka pljuju i gaze jedni po drugima, vrijeđajući dojučerašnje prijatelje s ratišta, svim sredstvima, kakvima ni četnike ne bi, njih toleriramo u svojoj okolici, i u gradu, i u Saboru, i u Vladi RH, abolirane. Tako je u cijeloj Hrvatskoj, tako je i u Vukovaru, možda još i gore, najgore! Zatrovale nas u Vukovaru silne udruge i interesne skupine „branitelja“, a svaki je od nas bio najžešći branitelj, a onaj drugi, dojučerašnji prijatelj, suborac, ranjenik, logoraš, on je ništ koristi, dezerter, skrivao se, lažni branitelj, politički poltron, di je bio 25. VIII; di je bio u rujnu, di je bio 18. XI; kada je izašao iz Vukovara, predaja, proboj, logor? u progonstvu bio u Njemačkoj, kada se vratio u Vukovar; a tek krvna zrnca, plava ili crvena, svi se politički prodali (čast časnima), ja sam za pravu stranku, a vi prijatelji moji ste za krivu, a svi smo prodani za novac naroda hrvatskog; onaj pije, ovaj je luđi od ludog s PTSP-om, onom je mama Srpkinja, onaj živi s četnikušom, ja se kurvam, itd, itd . . . ! Sreća je moja, jedna od najvećih u životu (pored djece), da sam cijelo vrijeme rata bio u Vukovaru, i poznam tadašnje branitelje, prijateljujemo i privatno i na fejsu, i na poslu; s nekima ne; a znam ih od 02.05. i Borova sela, i kad je počelo 25.08. kad sam ranjen, i nastavio cijelo vrijeme s mojima Sanitetom obilaziti punktove po gradu, sve do kraja, dovoziti ranjenike, ali i poginule, i raskomadana tijela, ne do 18.XI, nego 19/20/21.XI dok nisu nas osoblje s ranjenicima kamenovanjem u Bijeljini ispratili u našu Hrvatsku, stvorenu na krvi branitelja. Za tri mjeseca opsade i bitke za Vukovar i Hrvatsku, po svim bitkama i punktovima po gradu i Bogdanovcima, Trpinjskoj, Borovu Naselju, Adici, Supoderici, Lušcu, Priljevu, Domu tehnike, Sajmištu, Vojarni, Petrovoj Gori, Vatrogasnom, pa i po Mitnici, i drugim punktovima, branitelji su ginuli, ranjavani, završavali u Bolnici, smjenjivali se, dolazili novi, i novi, ZNG, HV, HOS, MUP, pa sve manje i manje, ukupno na aktivnim mjestima i punktovima 500, 800, do 1.500 branitelja, a sada poslije rata ima nas 5-6-8- tisuća samo u Vukovaru, i sve najžešći branitelji, i ja sam pravi i najbolji, a svi ostali po udrugama su prodani, ludi, pijani, ne biraju s kim će u krevet, i sa crnim vragom, i s komunistom, i s četnikom ću, i s ustašom, samo da sam protiv prijatelja branitelja, koji se prodao HDZ-u, SDP-u, HDSSB-u, ili kunama iz našeg proračuna. Samo u Vukovaru „branitelji“ su podijeljeni u 20-30 udruga, pa još i „civilne“ Šorovane, udruga iz rata pun k.(amion), pa dvije koordinacije udruga, HVIDRE, VIDRE, UHDRBitbezbrige, za i protiv Šatora, 100% za Hrvatsku, pa Stožer, SOHV, udruge uz HDZ,HKS, HSP, pa koordinacija za SOHV i koordinacija protiv Stožera, pa za Matića, SDP, HDSSB itd, itd, pa Udruga žena svih nacionalnosti koje su spavale sa mnom, pa Udruga koja nije, pa Udruga koja braniteljima datira kad je ‘ko u Vukovaru ranjen, kad je izvežen, otišao u proboj, pobjegao iz Vukovara 12-18.XI, prije ili poslije nego što je pobjeglo zapovjedništvo grada, pa dok se niz Sajmište prema gradu još borilo, padao Lužac, Priljevo, borilo u Borovu Naselju, zašto su neki otišli u proboj, zašto se Mitnica predala 18.XI, pa to obilježavamo kao Dan sjećanja, a neki se još borili u Borovu naselju do 20.XI. Da li je Štab trebao pobjeći, Mitnica predati, da li se trebalo predati i ostaviti tisuće civila i ranjenike u Bolnici, jel’ bilo prerano, tko je veći borac, a tko je zbrisao, tko je bio u logoru, a tko nije, a danas, danas je najvažnije ‘ko ima koliko dionica, ‘ko ima privatni biznis, koliko naplatiti lojalnost od politike, ko se s kim sexa, ‘ko je poltron koje stranke, i što masnije pljunuti i ocrniti branitelja, i to po mrežama i fejsu, bez muda, s lažnih profila na fb … ! Ne znam da li sve to pravi branitelji mogu izdržati, ili se i zbog toga (pored mučenja od strane državnih vlasti), da li se i zbog takove situacije među braniteljima i razdora mnogi branitelji sami ubijaju, a djeca nam se ismijavaju s braniteljima i Domovinskim ratom, dok jugokomunisti i četniluk likuje za region. Branitelji smo bili u Domovinskom ratu, branitelji smo u traženju prava u odnosu prema Državi stvorenoj na krvi branitelja, branitelji su ponos Domovinskog rata i samostalne Hrvatske, ali nisu branitelji oni koji orgijaju svim udovima protiv dojučerašnjih subranitelja. Stidim se zbog danas, ali mi je bila čast biti jučer! De se sastanite pa se pošaketajte, a može i turnir u sexu! Jer, zanima me ‘ko tu pije, a ‘ko plaća!”