Walter W. Safar: REFERENDUM JE GLAS NARODA

02.12.2013. 18:45:41

2.12.2013.

Dakle demokratski i civilizirani svijet ne djeli, poput Vesne Pusić, Hrvatsku na liberalno kulturnu manjinu i primitivnu većinu, već samo prenosi vijest da je to odluka naroda na referendumu, znači demokratsko izražavanje volje većine. Nažalost još je gora izjava premijera da se svi oni koji su bili PROTIV, a to je manjina, ne brine jer će vladajuća kukuriku koalicija u Saboru ionako izglasati zakon o partnerstvu i istopolnim zajednicama?? Čovjek se mora zapitati kako je to moguće čuti od jednog premijera, jer tom izjavom on direktno krši Ustav R.H. Poništava volju građana na referendumu. Zar je sabor iznad ustava R.H.? Premijer se voli hvaliti da je pravnik, pa stoga je njegova izjava još i više skandaloznija. Ne može zakon biti u vlasništvu jedne grupacije ljudi, ono je ustavna kategorija koja obvezuje jednako svakog građanina,pa i političare, neke slobodne države, a to jeste za sada Hrvatska. Ustav obvezuje sve institucije, jer ako se jednom to prekrši tada će i drugi puta, na taj način se obezvređuje Ustav i tako dolazimo do tiranije. Da se razumijemo, ja pišem činjenično, ne biram stranu ZA ili PROTIV, jer to mi nalaže savjest jednog pjesnika. Naravno da imam mišljenje, ali ga ne želim u ovom članku objaviti,kao što nisam niti prije referenduma, jer bih tada pisao pristrano. Sirovi bijes i sebična želja: svastika na zastavi Zašto je vlada R.H. javno stala na jednu stranu kada se zna da je E.U. obvezala sve vlade da ne smiju birati stranu za vrijeme trajanja referenduma? To su činjenice koje skidaju krinke onima koji se proglašavaju legalistima i zaštitnicima tolerancije. I to će morati objasniti demokratskom svijetu. Na njihovom tragu su i mediji. Jer nažalost u Hrvatskoj neki mediji vlastitu državu proglašavaju nacističkom zbog izražavanja svojeg mišljenja na referendumu, i to je jezivo! Da, postaviti na hrvatski barjak svastiku koja asocira na nacizam je odista najveća sramota onome koji je i to učinio, i to je dokaz strašne netolerancije upravo onih koji se proglašavaju bakljonošoma tolerancije. Eto što može od čovjeka napraviti sirovi bijes i sebična želja. Ali život nas uči da mržnja najviše razara onog koji mrzi. I zašto ta tolerantna, kulturna i liberna manjina urliče tako užasnim bijesom da su spremni obične radišne ljude nazvati fašistima i nacistima? Zar oni ne znaju ili ne žele znati da su većina onih koji su zaokružili ZA ljudi koji su čitav život radili na poljima ili tvornicama, školama, zdrastvu, i zar su zbog toga primitivci? Zar su primitivci jer su zaokružili ono što osjećaju u srcu i umu? Sa tim njihovim osjećajima i mišljenjima se raznorazni „intelektualci“ ne trebaju složiti ali zar to nije njihovo ljudsko pravo, zar bi im trebali zabraniti da osjećaju i misle?I zar bi eto oni bili manje primitivni da su slušali prorežimske medije, kukuriku koliciju, raznorazne udruge i ne glasali po vlastitim osjećajima i savjesti? I zar nije najveći paradoks da upravo, mediji, političari i „civilne“ udruge nazivaju primitivcima one od čijih novaca tako udobno žive? Zar nije referendum priznat i prihvaćen u demokratskom svijetu kao neposredna demokracija? I kako manjina može nazivati većinu fašistima i primitivcima ako se pod pojam demokracije smatra matematički zbroj glasova tako da pobjeđuje na referendumu onaj s više glasova? Mračni duh komunizma pušten iz boce Samo anarhisti i totalitaristi ne priznaju demokraciju jer oni žele da manjina vlada većinom u ime nekih viših ciljeva, čitaj svojih ciljeva. Da, u olovno komunističko vrijeme partijski „intelektualci“ su isto propisivali „neukoj primitivnoj“ većini što smiju govoriti a što ne smiju, učili su ih kako su oni,čitaj partija, ti koji razmišljaju umjesto njih, i onaj koji se slučajno poželi slobodnim mišljenjem iskrasti iz Orwelove farme brzo je bio proglašen primitivnim desničarem, pučistom, nacionalistom, fašistom i tko zna kojim sve ne usudom slobodoumlja. Geslo partijskih božanstava je bio ,možeš sve samo ne razmišljati svojom glavom. Jer naravno, oni su bili ti koji razmišljaju za narod.Partijski mediji, psiholozi, znastvenici, profesori, policija,vojska, svi su bili u službi partije, manjine, koja je odlučivala što je kulturno a što primitivno za većinu, a pod primitivnim smatrali su slobodu pojedinca i pravo na vlastito mišljenje. Partija i njihova vojska lobotomičara stalno je tucala u glavu narod kako su bez njih izgubljeni, i da osim njih nema druge alternative. Sada usporedite izjave premijera i Vesne Pusić, da osjetiti ćete jezu, jer se potpuno podudaraju s izjavama čuvara mračnog komunističkog poretka. Dakle, mračni duh prošlosti pušten je iz boce. Vladajuća kukuriku partija preuzima javnu HRT direktno kršeći članak 38, dokazi o pravoj okupaciji javne HRT postoje, i svaki pravnik početnik može dokazati tu tvrdnju. Dovoljno je reći, drug štafetna palica i svakom je jasno tko vlada javnom televizijom, ne građani, nego partija. Preko prorežimskih medija vladajuća kukuriku koalicija sustavno vrijeđa i ponižava građane koji su glasali ZA na referendumu. Kao javne osobe oni moraju sprečavati netoleranciju i mržnju, ali činjenice govore da oni upravo nadolijevaju ulje na vatru . I što je još gore, oni zagovaraju opasnu tezu kako je eto manjina liberalna i kulturna a većina primitivna, a potpredsjednica vlade Vesna Pusić je predvodnik te sablasne teze. Oni tu ne staju nego govore da ne smije većina nametati zakone manjini, i na taj način ruše ustav, u kojem lijepo piše da većina uvijek odnosi pobjedu na parlamentarnim i predsjedničkim izborima,kao i referendumu. I što bi to trebalo značiti, da se više ne će priznavati parlamentarni pobjednici nego se želi uvesti jednopartijski sustav u kojem će eto kulturna i liberalna manjina vladati primitivnom većinom. Mladokomunist: 'Ovaj narod je neodgojen' Da, kada čovjek gleda i sluša mladog komunističkog „injtelektualca“ na HTV 1 (1.12.2013. emisija o referendumu u 8 i 30 uveče ući će u anale vrijeđanja jednog cijelog naroda) kako brusi svoje velike bjele zube ona većina „primitivnog“ naroda sebe već vidi u njegovim raljama. Jer kako inače objasniti da taj mlad čovjek može jedan čitav narod proglasiti pritmivnim stadom jer su se eto usudili misliti svojom glavom i zaokružiti po svojoj savjesti. Krivica naroda je što ne dozvoljava da on misli za njih, i da im on ne propisuje što je dobro a što loše. Dakle taj bahati opijen vlašću mladi čovjek jezovito podsjeća na stari partijski kadar. On se boji slobode kao vrag tamjana, za njega ne postoji sloboda pojedinca, jer on je uvijek taj koji mora razmišljati i promišljati za svakog čovjeka koji ne misli kao on. I sada zamislite kakvi su tek profesori koji su tom liku dali diplomu u ruke. Diplomu čega? Kako doktorirati lobotomiju čovjeka! Da, nije bilo lako onim sugovornicima u studiju, uvaženom profesoru Ivo Bancu i profesoru teologije, jer to su zaista kulturni i misleći ljudi. Kada čovjek bolje pogleda u oči profesora Banca mogao je vidjeti ne bijes i prezir, već sažaljenje prema tom izgubljenom u vremenu i prostoru mladom čovjeku. Zbog toga prof. Banac nije niti više trošio riječi na njega. Ali tu je bio autocenzuirani Nadvinski koji je eto postavljao pitanja tom mladom partijcu kao da se radi o nekom, niti manje niti više, nobelovcu. Naravno, taj mladi partijac je i dalje okretao pilu naopako čak izludivši i onu jadnu drugaricu polemičarku, koja ne voli da ju se zove damom, tako da je čovjek mogao pomisliti kako joj treba zaista pravi psihijatar. Taj mladi partijac ne priznaje matematički zbroj glasača, kao preduvjet demokracije, jer za njega glasači ne postoje. A kako bi jadni i postojali kada je on predodređen od svojih mračnih partijskih proroka da razmišlja u ime njih. Vjerovatno taj mladi čovjek sebe stalno zamišlja kao nekog novog vođu primitvnog naroda, jer eto Pusićka izjavila kako Hrvatska treba snažnog vođu. Nažalost činjenica je da su svih ovih godina političke elite razmišljali na taj način, da politička kasta vlada narodom a ne obrnuto. Isprepleli su svoje sablasne poipke po svim institucijama sustava, kao i medijima, samo nekim čudom još odolijeva Ustavni sud,ali ne za dugo. To se može zaključiti iz bahata pogleda te vladajuće manjine. Ipak, koliko god se oni smatrali divnim, neranjivim, moćnim, moraju čuti što njihovi idoli govore. Da, oni stari komunistički drugovi sada u devetom krugu pakla poručuju „reformiranim“ drugovima, ono što ste bili vi, bili smo i mi, a ono što smo mi, biti ćete i vi. Walter William Safar

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.