Z. Vukman: Trebamo li pozvati Mela Gibsona da snimi jednu hrvatsku priču, jedno hrvatsko „hrabro srce“. DA.

„Greben spašenih“ je djelo koje nosi u sebi skriveni pečat „Pasije“, ali i uskrsnuća. Ovo je film o čudesnom herojstvu i vjeri, ali i film koji usred prizora brutalnosti rata ostavlja trag nade, svjetla i nadahnuća – da čovještvo nadahnuto Bogom pobjeđuje, i da čovjeka spašavaju samo istinska vjera i ljubav. Ono što je učinio na Okinawi, kad je ostao sam na visokom grebenu pod unakrsnom vatrom Japanaca i američke mornaričke artiljerije da bi izvukao 76 svojih ranjenih suboraca, bez osobnog oružja, s Biblijom u džepu i bolničkom torbom – ravno je evanđeoskim čudima. Jer kad jedan mršavi momak, usred najvećeg ratnog užasa, u gotovo nemogućim uvjetima, vlastitim silama izvuče i spusti niz greben toliko ranjenih ljudi – onda bi i najvećem ateistu moralo biti jasno da se takvo herojstvo ne može izvršiti bez nadnaravanog upliva. U Hrvatskoj nije do sada bilo moguće snimiti jedan tako potresan igrani film o Vukovaru i Ovčari, da mi nismo filmskim jezikom ispričali priče o našim hrvatskim herojima, o sudbinama koje bi nosile vlastiti pečat univerzalnog svjedočanstva vjere i hrabrosti! Postoje dokumentarna svjedočanstva, vrlo potresna, ali dobrih igranih filmova nemamo. Trebamo li pozvati Mela Gibsona da snimi jednu hrvatsku priču, jedno hrvatsko „hrabro srce“ ili hrvatski „Hacksaw Ridge“? Nije li i sam Vukovar jedna velika priča o hrvatskoj Pasiji, o stradanju čitavog jednog grada i naroda koji je bio raspet zajedno s izrešetanim Kristom? Zoran Vukman