Zaboravljeni heroji: Spasili smo Šibenik, a nitko nas ne spominje, čak ni Kolinda!

Zaboravljeni heroji koji su lovačkim puškama i bombama krenuli na četnike: Spasili smo Šibenik, a nitko nas ne spominje, čak ni Kolinda! Pedesetak branitelja Pakova Sela koji su u "rujanskom ratu" 1991. dali veliki obol u zaustavljanju četničkog napada iz Žitnića prema Šibeniku, spriječivši tako sigurni pad Skradina i skradinskog zaleđa te dolazak postrojbi JNA i četnika na brdo Trtar, odakle bi bez ikakve muke neprijateljske snage došle nadomak šibenskih Bilica, nikako da zauzmu primjereno mjesto u povijesti Domovinskog rata. O ovoj bitki se ne govori, o njoj nema televizijskih emisija niti su u javnosti isplivali heroji te bitke. Na nedavnoj proslavi 25 godina Hrvatske ratne mornarice u Šibeniku, i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović pridružila se kolektivnom zaboravu rekavši: "Iskazujem zahvalu i upućujem srdačne čestitke hrabrim braniteljima, sudionicima bitke, posebno onima na Žirju. Bila je to jedna od najvažnijih bitaka, odlučna za obranu Dalmacije, a zatim i za oslobođenje okupiranih dijelova Hrvatske." Nigdje Pakova Sela, u čijoj je obrani hrabro sudjelovao i Davor Blažević Tigar, pomoćnik ministra Vlahe Orepića, i linije Sedramić – Unešić na kojoj se borio Ivan Vukić Nipper, sadašnji zamjenik ministra branitelja Tome Medveda. Zašto bi Kolinda spominjala nekoga koga nitko spomenuo nije? Tko je predsjednici pisao govor? Roko Mijić bio je zapovjednik 3. satnije 4. drniške bojne 113. brigade, koji je sa svojim borcima te pripadnicima drniškog MUP-a i pripadnicima Četvrte gardijske brigade sudjelovao u obrani Pakova Sela i sprječavanju neprijateljske tenkovske kolone da se "provoza" do Skradina. – Nakon nedavne proslave HRM-a u Šibeniku, nazvao sam predsjedničina savjetnika Antu Deura i rekao mu da nije u redu da se nije spomenula ova bitka za Pakovo Selo i da se ja osjećam jadno, kao i mnogi koji su u toj bitki sudjelovali. To ignoriranje ne traje od danas, nego punih 25 godina. Ne umanjujem ja ni uspjeh branitelja Žirja, ni akciju "Oba su pala", kao ni akciju na vodičkom mostu, ali nikada ne spomenuti ovu bitku, koja je spriječila cijepanje Hrvatske na dva dijela, stvarno nije u redu, i to mene i mnoge branitelje čini tužnima. Ja znam da je predsjednici netko pisao taj govor, a od Deura sam htio doznati tko je to bio, ali odgovor nisam dobio do danas – rekao nam je Roko Mijić. Sami akteri bitke – Damir Vukušić, Ivica Aleksić, Dragan Radeljak, Ivan Mihaljević Zvirka, Ivan Mihaljević Ivanda, Mile Čulina, Frane Jakelić Štruca i Ivica Cigić – slažu se da je bitka za Pakovo Selo zanemarivana i minorizirana, a na pitanje zašto je to tako nude različite odgovore. Zapravo, postavljaju pitanja na kojih odgovora nema. – Ma, nema veze s ovim predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović jer se ovaj naš pothvat zanemaruje punih 25 godina i ne znam kakve veze s tim ima predsjednica – spominju nam neki od nabrojenih branitelja, ne želeći da ih se stavlja u komprimitirajući odnos prema predsjednici države koju, kako kažu, poštuju i cijene. Zarobili majora – Kada je iz Žitnića prema Šibeniku krenula kolona od četiri tenka i dva transportera, neprijatelj je mislio da ovdje nema nikoga od branitelja. Mi smo te tenkove i transportere propustili jer ih nismo imali čime zaustaviti, a onda smo kalašnjikovima, lovačkim puškama i bombama napali preostali dio kolone od šest kamiona koji su vukli haubice call 105 mm. U borbama smo im na trenutak oteli te haubice i kamione, a zarobili u pinzgaueru i majora Stevu Krkljaša koji je vodio operaciju. Kada su posade iz tenkova koji su krenuli prema Šibeniku vidjele da im nema nigdje pratnje, vratili su se natrag i u tom obračunu s nama počinje pucnjava s deset metara udaljenosti – prisjećaju se branitelji i teških trenutaka obrane Pakova Sela. Ivica Aleksić, heroj obrane, nakon povratka četničkih postrojbi odlazi do predjela Drage, gdje su naše snage već bile postavile eksploziv pod puni zidani most, ali propust je bio što eksplozivom nisu mogli minirati jer nije bilo inicijalne kapisle da aktivira 450 kilograma amonala. Ubili vozača Hitne – U tom trenutku iz Žitnića kreće novi ešalon od sedam tenkova, a ovi tenkovi u povratku udaraju po nama. Ja dolazim do toga postavljenog eksploziva na Dragama i na njega postavljam ručnu bombu sintalku koja je imala samo deset centimetara sporogorećeg štapina. Uspijevam detonirati taj eksploziv, ali i sam bivam ranjen, a moj pas pogiba od eksplozije. Tenkovi i transporteri iz Žitnića upadaju u taj ogroman krater, a mi od tog trenutka postavljamo crtu obrane koja nikada nije pala sve do kraja rata – govori nam Aleksić. Branitelji nisu htjeli govoriti o broju zarobljenih i ubijenih, samo ističu da nitko od naših boraca nije poginuo. – Mi puštamo nakon zarobljavanja njihove dvije medicinske sestre i doktora, a oni ubijaju Marka Pokrovca koji je bio civil, vozač Hitne pomoći, koji je tuda prevozio srčanog bolesnika – govore nam branitelji, koji ne traže da im se digne spomenik, ali ih boli što ih se 25 godina stalno zaboravlja.

Uništili tenk i oklopni transporter U bitki u Pakovu Selu JNA je imala uništen jedan tenk i jedan oklopni transporter, oštećena još tri tenka, više poginulih, veći broj ranjenih, a zarobljen je bio i major Stevo Krkljaš i 30 vojnika. U ovim akcijama naše snage nisu imale gubitaka osim dvojice lakše ranjenih branitelja. Neprijateljski poraz u Pakovu Selu, a zatim u Sedramiću, gdje je onesposobljen jedan neprijateljski tenk, omogućio je braniteljima da jače učvrste obrambene položaje na toj crti bojišnice i učine je neprobojnom za neprijatelja u njegovu nastojanju da se približi Šibeniku. Stoga su borbe u Pakovu Selu i Sedramiću, iako samostalne, sastavni dio ukupne obrambene bitke za Šibenik u "rujanskom ratu", kojima je definitivno utvrđena drniška crta bojišnice.

Crta obrane nije pala do kraja rata Borbenom skupinom MUP-a zapovijedao je Joško Mamić, a zapovjednik 4. bojne 113. brigade Zbora narodne garde, u kojoj su bili drniški branitelji, zapovijedao je Josip Jukica. Za zapovjednika svih snaga u Pakovu Selu određen je policajac Ivica Aleksić, a snaga na području Sedramića Ivan Zelić, zapovjednik 4. bojne 4. gardijske brigade. Dana 20. rujna 1991. godine zapovjednikom svih borbenih snaga na drniškom području imenovan je Luka Vujić. Do kraja 1991. godine na ovoj bojišnici bilo je više obostranih akcija, ali su obrambeni položaji uspostavljeni u jesen 1991. ostali nepromijenjeni do konca rata. Neprijatelj u svim ostalim ratnim godinama zapravo nije pokušao izvesti sličnu akciju.