ZABORAVLJENI SINOVI DOMOVINSKOG RATA

  Potlačeni, žalosni i iskorišteni! Zaboravljeni! Marginalizirani! U tu ladicu su smješteni naši istinski branitelji! Nerijetko i u hodnicima klinika po kojima traže dijelić zaslužene pomoći! Zadnju slamku spasa! Nekad heroji danas samo statistički podatak vlastima! Nisu dvojili kada je topli krevet trebalo zamijeniti nekom vlažnom zemunicom, kada je poljubac djevojke, žene i djeteta mijenjao poljubac s krunicom oko vrata. Nisu! Za njih je vojni poziv i obrana kućnog praga bila moralna obaveza a nikako moranje ili tlaka! Njihova djeca danas ..... Većine bar .... Nakon neuspješnog traženja posla na birou .... Nakon niza natječaja koji su formalnosti radi raspisana za neke i nečije kćeri i sinove kojima je otac prije 90 ih mrzio šahovnicu da bi danas nju ponosno držao na zidu kancelarije koju je zbog podobnosti zaslužio! Njihova djeca (branitelja) su hrvatski jezik zamijenili onim iz udžbenika Deutsh fur heute und morgen ili nekim osrednje naučenom hrvatsko rusko engleskim iz srednje! Oni, koji su ratni put upisali s plavom kuvertom s par stotina njemačkih marona unutra ..... Oni su djeci omogućili posao .... Fakultet .... Diplome .... E onda su ih radili .... Pa rađali...... I njihova priča o ratnim događajima je kao priča Ramba il' Boška Buhe kako goloruki sami oslobađaju i osvajaju sela i gradove! Junačka djela samo takva pričana u birtaškim kružocima! A ak 47 vidjeli samo na slici i video igrici gdje su sticali ratno iskustvo i pravi ratni put! A kinder jaje su vidjeli ..... U dućanu! Na polici! Zaboravljeni sinovi domovine ..... E oni ne pričaju..... Jer oni sanjaju mir ... Drugačiju domovinu .... Oni pokušavaju zaboraviti smrznute prste na nogama .... Žeđ .... Glad .... I neutaživu želju za povratkom kući .... Zaboravljenih se sjete .... Tamo kad treba dati glas .... Pa se odjednom kod nekih pojavi osjećaj lažnog domoljublja s pojačanim pjesmama Thompsona u autu .... Na skupovima .... Tad se zaboravljenih sjete .... Uz taktove "prijatelji često mislim na vas" i "reci brate moj" ...... I bude u njima osjećaje kojih ti prvi nemaju ...nit ih mogu imati......Kada zatreba...... Onda znaju za adresu ...imena djece...... Čak i telefonski broj.... A kad im treba pomoći okreću glavu. Dok su jedni po Minhenu i Milanu stvarali firme koje su doveli u Hrvatsku čuvajući glavu od zalutalih metaka, ovi marginalci su životima i zdravljem platili tešku cijenu trnjem okovanu slobodu Hrvatske! A danas njihova djeca pa i sami odlaze u te Minhene .... Milano ... Gdje su ovi prvi čuvali zdravlje do kraja rata! Dok neki mogu sa punom kuvertom doktoru preko reda kad se dijagnoza sazna u sekundi, braniteljima se pomaže tabletama i isprikama : Kaj bi mi trebali? Pijte i dalje lijekove! Bit će bolje? Teško. Za što su se oni borili? Da se zaboravljenih sjete samo kad su neki tamo izbori? Nisu to zaslužili!   Bloger Zagy   ***Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti