Zagreb, grad svih nas

Kao među grobovima hodao sam pločnicima tvojim,

Spuštene glave od srama, u želji da ne postojim.

Gledao ispod oka krvavu tablu što istinu krije,

 Ubojicu našeg roda na zidu najljepše ulice tvoje.

 

I sad, kad si oprao sramotu, nastavi jače i nemilice,

Budi posve čist i do kraja operi svoje lijepo lice.

Zagrebe, tješitelju naših rana, bijela grudi hrvatstva,

Ne stupi nikad više u njihovo kolo, Božja zrako blistava.

 

Danas mi je u srcu toplina i ponosno koračam pločnikom istim,

Blizak si mi poput majke kojoj ponizno i veselo ruke širim.

Zagrebe, ponovno si bliže nama, svojim odanim sinovima,

Čuvat ćemo bijelu boju tvoju kao zakletvu svim Hrvatima.