Domovinski rat odnio je mnoge živote, preko 16 000, što bojovnika što civila, ali i preko 400 djece. Grozno. No što se dešava poslije rata? Kod Ministarstva branitelja vodi se evidencija branitelja koji su počinili sucid, njih oko 1 800. Ta brojka ni približno nije točna. Počelo se evidentirati preko MUP-a, kad su imali zadaću kod sucida utvrditi je li ta osoba bila branitelj ili ne. Prije toga nitko nije vodio evidenciju, a kasnije s tom brojkom se manipulira. Večinom izvršenih suicda Hrvatskih branitelja, nije uvedano kao posljedica Domovinskog rata, a mnogi od njih su liječeni od PTSP-a, pa ta možemo reči i nelogičnost dovodi do zablude. Kad sam već započeo ne popularnu temu, moram ju i završiti. Najviše branitelja sucid izvrši za vrijeme Blagdana. No tematika ovog štiva sasvim je drugačija. Opet malo popraćena statistikom. Tko je to išao u Domovinski rat, gledano po starosnoj strukturi. Počevši od maloljetnih dragovoljca, to su bili ljudi starosti između 20 do 30 godina života. Znači mladi ljudi, Bilo je i starijih, ali ova populacija 20/30 bila je najzastupljenija. I nakon 20 godina nam se dešava da ti ljudi laglno umiru, znači između 40 i 50 godina života. Mladi ljudi, za smrt to su mladi ljudi, mada bi se moglo reči da su to ljudi srednjih godina. Zašto i kako? Objašnjenje jednostavno, barem za mene koji sam osjetio prvu crtu bojišnice. Specifični uvjeti života. Stres, psihičko stanje, neredovita i nepravilna ishrana, dugotrajna i neredovita spavanja i odmori, izloženi van ljudskim uvjetima života, od jakih zima, snijega, hladnoće, kiša do visokih temperatura. No jednu i od uloga imala je nazovimo je aklimatizacija nakon povratka s terena. Sve što može i daljnjem tijeku utjecati na zdravlje čovjeka. Ono bitno, što neće niti jedna od zaračenih strana priznati, a to je uporaba biokemijskog oružja, a kojeg je bilo, to svi znamo. Sjetimo se i onih famoznih „paučina“, a na prvoj crti čisto korištenje zabranjenih sredstava. Srbija neće to priznati zbog mogućih sankcija. Hrvatska neće, jer bi se pojavile nove bolesti uzrokovane ratom, tj. povećanje bolesti kao posljedica učešća u Domovinskom ratu, a to znači novi Hrvatski ratni vojni invalidi i novi „paraziti“ državnog proračuna. I da nije bilo uporabe biokemijskog oružja, dovoljno je bilo udisati miris baruta, svakodnevno. Recimo, Pakrac 1991, jer tamo najbolje znam, koji je u kotlini između četiri brda, preko tisuću projektila dnevno, dovoljno je udisanje mirisa baruta, pa da vam osjet njuha više nije onakav kakv je bio. I eto dešava se ono što se dešava. U zadnjih par godina, ostao sam bez mnogo prijatelja, suboraca. Uzrok smrti najčešće karcinom (pluća, dišni organi, pa prema glavi i dr.), moždani i srčani udari. Dobiju tri metka u zrak, vijenac i zastavu, „Tišinu“, a što poslije toga ima obitelj? Izgubila člana obitelji, ali ova ili ove bolesti, neće upisati kao posljedica učešća u Domovinskom ratu, jer kao takve u Pravilniku o oštećenju organizma ne postoji ili se dodiruju u nekom dijelu, ali nakon ovoliko godina teško da će tko od komisije upisati „posljedično-uzročna veza s učešćem u Domovinskom ratu. I na kraju, naši umrli borci, tj. njihove obitelji, uz kriterije ZOPHBDR-a, skoro da ne dobivaju ništa. Negdje su sporne godine partnera ili godine starosti djece. Uglavnom mali milijun komplikacija. Evo prijedloga za resornog ministra, imate problematiku Hrvatskih branitelja, a zalažete se za njih (?), što sada s umrlim braniteljima, a recimo nema nasljedne mirovine ili bilo kakve pomoći obitelji. A umro je mlad čovjek! Sjećam se da smo, pošto sam član, UHB 1990 – 1996 RH, postavljali upit Ministarstvu branitelja na ovu tematiku, je li se vodi evidencija umrlih branitelja nakon rata, je li im poznato koji su uzroci najčešći zbog čega branitelji umiru, te što poduzimaju glede prevencije toga, a loptica prebaćena na Ministarstvo zdravlja. I sve ostalo kao i prije, a mladi ljudi umiru. Mladi umiru, obitelji ostaju bez uglavnom glave obitelji i hranitelja, a nakon ispaljenog plotuna, zaboravljeni su kao Hrvatski branitelji, kao da nisu ni postojali. Jedino im mi možemo reči, hvala za sve i slava Vam!   Šeki Izvorni članak možete pogledati OVDJE   DODATAK ČLANKU: STVORITI JEDINSTVENI REGISTAR POGINULIH, NESTALIH, UMRLIH I BRANITELJA KOJI SU DIGLI RUKU NA SEBE MINISTRE MATIĆU POTREBNO JE STVORITI i OBJAVITI JEDINSTVENI REGISTAR POGINULIH, NESTALIH i UMRLIH I BRANITELJA KAO I BRANITELJA KOJI SU IZVRŠILI SUICID, TO BI BILO POŠTENO PREMA ČASNIM LJUDIMA KOJI VIŠE NISU SA NAMA..... Prijedlog Braniteljskog portala koji i nije više niti prijedlog, jer su vladajući u svojim kampanjama znali obećavati kako će se sve oko hrvatskih branitelja urediti kako treba, ali od svega je najvažnije bilo utažiti osobnu glad nadopunjenu oštrim pogledima preko granice da se objavi najfamoznija stvar na svijetu "registar hrvatskih branitelja", i objavio se, objavio ga je Ministar Matić uz nazočnost ministra MUP Ostojića i ministra MORH Kotromanovića. Tresle se planine rodilo se (još nekoliko tisuća zavedenih u registar!) Nikakvo se veliko čudo nije dogodilo, već su ta trojica ministara uradili ono što niti jedna vojska na svijetu nije i neće nikada, uz paravan i sa izlikom da se na tom popisu "za vječnost" nalaze i imaju čast biti najčasnija imena. Lijepo rečeno i učinjeno, tko je izdao zapovijed ostaje tajna. No šta je tu je, imena su sada po facebookovima, tweterima, mailovima, googleima itd, dostupno svakom i onom najbezveznijem papanu koji nigdje nije bio već se nađe dokon i onda iz svoje dokonosti samo sjedi čačaka i prijavljuje sve redom, genijalno reklo bi se, zaposlilo se dokone kretene koji sad imaju zabavu. I onda unatoč tom kako se navodilo i valjda mislilo događa se da se uz onih preko 500.000 branitelja pridoda još nekoliko tisuća, navodno zaboravljenih, i opet sve štima sad može biti i više od 500.000. To sad Matiću ne smeta. Ne smeta njega niti to da ne postoje neke druge evidencije koje su barem 98% točne a o 100% se ne smije niti govoriti, jer bi to za Matića bila naučna fantastika. Međutim ne smeta toga istog Matića niti to da se velika većina dragovoljaca Domovinskog rata sa barem1-2- 3-4-5- godina provedenih u obrani svoje Domovine sahranjuju s nijednim ili sa jednim odličjem, Spomenicom Domovinskog rata koju je nekada dobivao i onaj koji je donio litar vina i kolače nekom na prvu crtu i odmah zbrisao, dok taj isti Matić ne može na svoja prsa naslagati pusta odličja koje je nadobivao, za tko sve zna više kakve zasluge, čak devet odličja, da devet, ima ih čak i za teško ranjavanje (o tom bi se povjerenstvo i predsjednik Josipović trebali malo pobrigati!) Pa taj čovjek ima više odličja od onih koji su u fajtu bili svih 5 godina i imali su tada i visoke činove(neki od njih su danas osuđeni i razoružani što se činova tiče!) Na tom mu nisu zamjerili niti jedan od gore dvojice nabrojenih ministara, a mogli bi i te kako. Stoga "najodlikovanijem" Ministru, ministru hrvatskih branitelja predlažemo da za svog mandata dok mu još traje, ostane zapamćen po nečem što bi bilo jako plemenito, a to je da se napokon stvori jedinstveni registar svih poginulih, nestalih, umrlih, i onih koji su digli ruku na sebe (veliki dio njih zbog neuređenog sustava i skrbi za branitelje!)za njih neće nitko odgovarati, ali svima njima treba posvetiti posebnu pažnju, jer su svi oni ipak u NAJČASNIJEM POPISU "REGISTRU" NA SVIJETU. OČEKUJEMO TO OD MINISTRA I "NJEGOVOG" MINISTARSTVA, OČEKUJEMO GORE NAVEDENI REGISTAR JER JE TO ONAJ NAJČASNIJI POPIS SA NAJČASNIJIM I SVETIM IMENIMA HEROJA KOJI NISU SA NAMA, I KOJIMA SE DANAS S POŠTOVANJEM KLANJAMO NA MNOGOBROJNIM OBLJETNICAMA. MINISTRE NA POTEZU JE MINISTARSTVO. Braniteljski portal