Zašto je Karamarko protiv referenduma?

10.12.2013. 07:40:02

653x404x1_Karameleon.jpg.pagespeed.ic.vkMUM8tMK2

Izjava predsjednika najveće oporbene stranke kako je referendum o ćirilici nepotreban izazvala je različite reakcije u javnosti; od nevjerice do uobičajenog izjednačavanja  HDZ-a s SDP-om, čak ima i onih koji Karamarka proglašavaju gorim od Sanadera dok su rijetki poput mene ovakvu izjavu očekivali.

Kao prvo ćirilica u Vukovaru rezultat je politike HDZ-a i njihovog dugogodišnjeg koaliranja s SDSS-om na lokalnoj i nacionalnoj razini i ma koliko se Karamarko trudio odmaknut od takve politike i vratit se izvornoj politici dr. Tuđmana za to mu, pod uvjetom da je doista iskren u tome, treba još jako puno vremena. HDZ je stranka u kojoj se uhljebilo i umrežilo toliko bivših komunista i suradnika jugoslavenskih tajnih službi da im i SDP može na tome pozavidjet, a  razbiti takvu savršenu umreženost teško je u kratkom vremenskom roku ponajprije zbog  stranačkih dužnosti koje takvi ljudi obnašaju, a usko su povezani raznim poslovno materijalnim interesima s onim dijelom članstva koje je prohrvatski orijentirano. Osim toga i prije ovog protivljenja referendumu iz redova HDZ-a kao i iz redova njihovog koalicijskog partnera HSP AS čuli smo kako su oni samo protiv ćirilice u Vukovaru ali ne i u drugim, ratom opustošenim dijelovima Hrvatske, što je i vidljivo u Udbini.

Drugi razlog za protivljenje referendumu svakako je i odnos HDZ-a prema Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara. Iako u javnosti prevladava mišljenje kako je Stožer produžena ruka HDZ-a, a vladajuća koalicija ih i javno proziva zbog toga, Stožer je nastao samoinicijativom ljudi koji su pod svaku cijenu željeli spriječit ćirilicu u Vukovaru očekujući pri tome potporu svih domoljuba u Hrvatskoj pa i HDZ-a. Vjerojatno su zbog toga i napravili, po meni ogromnu grešku, kada su na lokalnim izborima u Vukovaru dali potporu hrvatskom bloku kojeg je predvodio HDZ, a za uzvrat nisu dobili ništa osim obećanja da ćirilice neće biti. Istina HDZ je uvelike pripomogao radu Stožera i kasnije ustroju KOT-a samim time što braniteljskim udrugama nije zabranio potporu Stožeru kao što je to svojedobno radio dok su branitelji dizali prosvjede protiv tadašnje vlade na čijem je čelu bila njihova predsjednica, ali stvarnu potporu nikad im nisu dali. Stožer je, zbog svog otvorenog sukoba s vladajućom koalicijom i ogromnom potporom hrvatskog naroda  HDZ-u poslužio za skupljanje političkih bodova i povrat  poljuljanog povjerenja domoljubnog dijela hrvatskih glasača, no koliko god Stožer bio koristan u mogućem izazivanju prijevremenih izbora toliko je s druge strane opasan po sam HDZ. Naime, ukoliko bi se Stožer ili bilo koja druga braniteljska organizacija pokazala dovoljno snažnom za korigiranje političke atmosfere u Hrvatskoj, korekcije bi zahvatile i buduću HDZ-ovu vladu, što si oni svakako neće i ne mogu dopustiti.  Impozantnim brojem skupljenih potpisa Stožer je pokazao dovoljnu snagu da postane sve ono što niti jedna vlast ne želi.

Treći i možda najvažniji razlog Karamarkovog protivljenja referendumu je uspješnost provedbe referenduma Za obitelj u kojemu je, medijskoj hajci i diktaturi vladajućih usprkos, pobijedila volja naroda. U vrlo kratkom vremenu provesti još jedan referendum s izvjesnim rezultatom koji se lako može predvidjeti obzirom na broj potpisnika inicijative, značilo bi narodu jasno dati do znanja kako ima moć odlučivat o pitanjima koji su u njegovom interesu i kako ga niti jedna vlast u tome ne može spriječit.

Volja naroda odnosno demokracija očito je  HDZ-u veći protivnik od Kukuriku koalicije.

Jasna Dautanac

Autor: