U ime preko 16 tisuća poginulih, 8 tisuća civila, preko 402 mrtve djece, u ime preko 200 tisuća prognanih sa svojih ognjišta, postavljam si pitanje:  ZAŠTO SMO SE BORILI? U duhu demokracije, na krilima poleta i elana o stvaranju slobodne, suverene demokratske Države Hrvatske, početkom '90-tih, nismo htjeli biti više u sastavu bivše umjetne tvorevine Yuge, te odlučili da smo samostalna Država. U Svijetu ima mnogo naroda koji vape za slobodom i svojom državom, punom bogatstva, mora, jezera, planina, gora, ravnica i bogate žitnice, rudnog i energetskog bogatstva. Čovjek to može samo sanjati. Sve to imati na jednom mjestu i stvoriti svoju slobodnu Državu, u kojoj je trebalo biti i mira i blagostanja, mjesta za sve ljude dobre volje. Ne, nije to Švicarska, to je moja zemlja Hrvatska. Do '90-tih, bili smo u jednoj državi, ugnjetavani, proganjani, zlostavljani, narod nižeg sloja. Rijetki Hrvati su bili na vodećim funkcijama i ako su bili, bili su skloni i podani bivšoj SKJ-u, jer jedino ta podobnost je dala moć. Prvoborci iz II svjetskog rata, uživali su, ali i dan danas uživaju tu privilegiju, da se zna tko se prvi digao protiv fašizma, te dobrano to naplatili za sva pokoljenja. Sve što je bilo imalo kontra toga, nazvano je ustaštvom, zlim i lošem. Dosta mi je stalnog vraćanja u daleku prošlost, ali kad je nisu ranije očistili proteže se do današnjih dana i to će nas pratiti sve dok se to pitanje ne riješi. No ni onda nije bilo dvojezičnih natpisa, mada se učila ćirilica, slavili su se neki drugi praznici, ali mržnja Srba prema Hrvatima je bila i ostala. I danas aktualna tema ustaša i partizana, samo za razliku legitimne snage HOS-a u obrambenom i oslobodilačkom ratu, moraju paziti kada će zbog drugova i briselskih pizduna pokazati svoje obilježe ili viknuti svoj poklič „ZA DOM SPREMNI“. S druge strane okupacijska snaga, četničke kokarde, potpomognute zvijezdom petokrakom, slobodno i dalje šire mržnju, jačaju četnički pokret, ali nikom ništa, jer bitna je nacionalna manjina u Saboru. Da me se krivo ne shvati, ne nacionalna manjina kao građani Republike Hrvatske, već oni koji sjede u Saboru i pustjeli korijene jako duboko. Pa onda tko nas bre zavadi? Ulizački, prodali smo naše heroje, mrtvima spomenik premještamo, dok mauzoleje sa četničkim obilježima svrstavamo pod privatno vlasništvo, ali to kao nikog ne smeta. Dragi moj državotvorni Sabore u što si se pretvorio? U 5 godina Domovinskog rata, Hrvat uz Hrvata, pa i Srbin uz Hrvata, ali ima i ona šaka jada koja nije htjela slobodnu i samostalnu Državu Hrvatsku, jer gube moć, gube mnoge privilegije, pa se odlučili na pobunu, počevši s „balvan revolucijom“, a potom i otvorenim oružanim napadima na novonastalu Hrvatsku državu. U tih pet godina rat, izvojevali smo mnoge bitke, nad znatno moćnijem neprijateljem, jakom vojnom silom zvanom „JNA“, ukratko porazili smo ih na bojnom polju. I što se dogodilo? Jaka i znatno snažnija politička diplomacija, potpomognuta Englezima, Francuzima, te ostalom međunarodnom zajednicom, a i sami Hrvati, daju podršku i osnivaju Haaški tribunal, koji bi trebao suditi agresoru, proglasiti Srbiju i JNA agresorom na Hrvatsku, ali i na Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju. Nisu to samo međunacionalni sukobi par plemena na brdovitim Balkanu. Ovo je rat protiv svih koji nemaju srpske krvi u sebi, etničko čišćenje, pokušaj uništavanja nesrpskog naroda i stvaranja „Velike Srbije“, zar to nije težnja četnika? No ta politička diplomacija okreće ploču, uspijeva sklapati razne međunarodne sporazume, pa čak i sa Hrvatskom, posebno da se primjeni Zakon o općem oprostu, da njihovi istražitelji slobodno šetaju Hrvatskom i ispituju navodne zločine Hrvata nad agresorom, srbima. Zašto Zakon o općem oprostu, a nisu krivi za rat? Tko je tu lud? Nekog pomiluješ za terorizam i oružanu pobunu, to potpisuju dvije zemlje, zar onda nisu time i priznale agresiju nad Hrvatskom. I dok se pod okriljem abolicije sakrilo hrpu ratnih zločinca, a ratne zločine ne možete sakriti. Oni su poznati, kao i njihovi počinitelji, samo što je ovim Zakonima o oprostu, krivim tumačenjima, odugovlačenjem postupaka, namjerno ne procesuiranje, pa je tako i nestalo i svjedoka i nastupio zaborav zbog godina od počinjenja tih zločina. Samo logori: Ovčara,  Bučje, Knin, Gradiška, Manjača, Stajićev, Mitrovica, Niš ……ima ih još, a koliko procesuiranih ratnih zločina. Obavezno ću se sjetiti dr. Ivana Šretera, Gordana Lederera, Siniše Glavaševića i onog malog djeteta u logoru, a imalo je samo nekoliko mjeseci. I to je ustaša, to malo dijete? Da, je ustaša, ali za krvoločne četnike i tzv. JNA koja je došla iz Srbije. Jasenovac? Nazovi najveće stratiše za vrijeme II svjetskog rata, opet ustaše i partizani, ne odobravam zločin, no do kada je taj logor Jasenovac imao uporabnu dozvolu za klanje , silovanje i ubijanje nedužnih civila, djece, onih koji nisu mogli priznati komunizam kao svetinju, jer sijali su strah i trepet. A poslije drugog svjetskog rata, poubijali više ljudi nego u cijelom ratu samo zbog ideologije komunizma. I danas, dragi moji suborci HOS-ovci ne mogu se pozdraviti „ZA DOM SPREMNI“, jer to i Stazići i Bauku i Grbinu, a posebno Bojančetu smeta, e moj Bojane, tko ti ubije oca? No, okupatorske snage mogu slaviti popa Đujića, Arkana, Šešelja, Mladića …..sve ratne zločine i najvećeg među njima Josipa Broza, tovariša Tita. Kako sada dozvoliti pokliče „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ ako analiziramo što spada pod fašizam ali i što spada pod slobodu naroda. Možemo li proči preko „salate“, možemo li proći preko „sprem te se, sprem ….“ Zar ona majka u Vočinu koja ne zna za grob svog sina, potiho ne plaće u krevetu? Želite u Domovinskom ratu izjednačiti žrtvu i agresora i prikazati učešće ustaša u tom ratu. Osobno sam se borio u Zapadnoj Slavoniji, a toliko se nagledao četničkih šajkača i kokardi, pa o čemu onda o tome rasprava u Saboru? Nagledao sam se i pripadnika tzv. JNA, njihove zvezde petokrake, zar ne bi onda trebalo pilu okrenuti naopačke i postaviti pitanje sasvim u drugoj formi. Procesuiranje ratnih zločina i zločinaca, naplata ratne odštete, rješavanja pitanja granice, povrat otuđenog blaga, pitanje nestalih ….. Dobili smo bitku za naše Generale, Antu Gotovinu i Mladena Markača, još ranije za Ivana Čermaka, VRO „Oluja“ nije Udruženi zločinački poduhvat, što čovjek može više očekivati. Dokazalo se da je Hrvatska vodila obrambeni rat, istina bilo je zločina i neki za to odgovaraju, ali nije bilo zločinačke organizacije. Ratko Mladić nije kriv za zlodjela u Hrvatskoj kako kažu zanat ispekao u Škabrnji, jer ga nitko nije niti tužio, niti podignuo optužnicu, već za Srebrenicu, masakar  nad Muslimanima i treba ga najoštrije kazniti, jer to nije čovjek nego zvijer. No, spomenu sam diplomaciju. Demokracija, pristupni ugovori za ulazak Hrvatske u EU, nameće nam takve uvjete da Ustav, Ustavni zakon i ostali zakonski i pod zakonski akti, opet idu na korist Srba. Ne štite se nacionalni interesi Hrvatske. Gubi se suverenitet i samostalnost. Ta ista diplomacija dozvolila je ono što su Srbi htjeli učiniti vojnom silom, ali im nije pošlo za rukom, no našom nesposobnošću, sada to dobivaju na pladnju, bez ispaljenog metka. Sama diplomacija-politika krši Ustavne odredbe, te se na uštrp Hrvatske dešavaju stvari, koje u Svijetu baš i ne prolaze. Sami sebe uništavamo, ono što je bio san generacija i generacija Hrvata o svojoj Državi, uništeno je u 15 godina postojanja, a možda i više, već i tijekom Domovinskog rata. I tko danas vodi politiku ili glavnu riječ u Hrvatskoj? Jako dobro znamo da je to opet srbenda Pupovac sa svojim pristašama, samo iz razloga što je dobar trgovac. Zna da od HDZ-a, može izvući sve što mu srce poželi. I da se makne ploča HOS-a, izbriše staro vjekovni hrvatski pozdrav „ZA DOM SPREMNI!” . Zar je netko u ranim '90-tim mogao vjerovati u suradnju i zajedničko političko djelovanje između agresora i nas branitelja, ali i ne za političare. Keleminec je zapalio „Novosti”, zaradio kaznenu prijavu, a tko to više govori govorom mržnje i poziva na oružje od Milorada Pupovke.  Kako je danas biti zastupnik u Hrvatskom uzvišenom Domu Saboru? Pitam one koji su hrvatski branitelji, ali zbog vlasti gurnuli su glave ispod stola, gdje su toliko razvikani HDZovski branitelji. Nekad branitelji, danas sluganska pera i ruka ruku mije. Dragi druže Pupovče, dobro došao u tabor HDZ-a, za vlast sve tebi u slast. I kako naslov govori, a ja se stidim pred svojom djecom, kako da im odgovorim da nakon svega, dobivenog rata, oslobađanja Generala i odbacivanjem ostalih optužnica, Hrvatska više neće biti Hrvatska, kako da im objasnim da sve što sam radio za njihovu slobodu, za njihov mir, otišlo je sve u tri p.m.  Zacrtani plan o „Velikoj Srbiji“ na granicama Virovitica – Karlovac – Karlobag, da je ostvaren, što bi moja djeca i ja danas bili. Graničari! Ne dijeli nas ni 40 km do te zacrtane granice, danas bi u dvorištu imali bunker, a ne voćnjak. Ne bi pohađali fakultet, već bi kao i ja nosili oružje i čuvali malu Hrvatsku. Kako da im objasnim, da je politika kurva, a naši političari da su se prostituirali ili bili makroi, da su prodali Hrvatski san, SLOBODU! Nabrajati krivce, nema smisla, zna se, svi koji su bili na vlasti i sjedili u Hrvatskom Saboru i Vladi, a posebno mi je drag dikobraz. No što to sada vrijedi. Ima nešto još ljudi koji vjeruju u nacionalnu svijest građana, ali ekonomskom krizom i to su „ubili“, tako da ljudi danas traže i kopaju po kontenjerima, sve više i više odlaze nam Hrvati u strane države, trbuhom za kruhom. I dok se bespoštedno vodi jaka bitaka oko pozdrava „ZA DOM SPREMNI“, prolazi nam Marakeški sporazum, prolaze nam mnogo značajnije stvari, ali ja svoje suborce neću izdati. I neka suluda opomena na društvenoj mreži gdje je srednjovjekovni hrvatski branitelj s natpisom „Za Dom Spremni“, toliko ih je uzrujala da su mi zaprijetili blokadom korisničkog računa. Ma prijetite baš me briga. Veća me briga oko sudskih procesa, blokiranih, Uljanika, seljaka i odlazaka mladih izvan Domovine. I za kraj, nemam volje više niti pisati, jer od toga malo vajde, manje više svi vi to znate, ali ne mogu niti slegnuti ramenima i reči što me briga, još sutra imam za kruh. A prekosutra ću ići kopati po kontenjerima. I stvarno je dosta vraćanja u prošlost, sadašnjost je takva kakva je, ali kakva će nam biti budućnost, zar ćemo opet pitati Beograd? Ali, ipak neke stvari valja riješiti iz prijašnjeg rata. „ZA DOM SPREMNI I UMRIJETI“ u spomen poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Dražen Šemovčan Šeki