Aktivisti Živog zida oglasili su se priopćenjem vezano uz nadolazeće razdoblje i najavljene deložacije obitelji iz njihovih domova. U potpisu priopćenja je Damir Trnačić, a objavljujemo ga u cijelosti. 'U rujnu nas već čekaju dvije zakazane deložacije, u oba slučaja radi se o bankama (ZABA/PBZ) koje radi neotplativog duga tjeraju ljude iz njihovog jedinog doma na ulicu. Ne tražimo od vas ikakvu pomoć u novcu ili stvarima, niti smo osnovani zato da bi izvlačili novac iz državnog proračuna. Ono što nama treba ste vi. Vaša prisutnost na deložaciji od presudnog je značaja jer samo o vama ovisi hoće li policija istjerati bespomoćne obitelji na cestu. Molimo vas da nam se javite kako bi vas na vrijeme mogli obavijestiti o zakazanim deložacijama. Vi ste oni koji mogu promijeniti nečiji život i spasiti nečiju obitelj, država to sasvim sigurno neće učiniti zato jer su sud i policija tek puke marionete u rukama stranih banaka i njihova uloga nije da zaštite ljude već da ih što prije deložiraju. Slijepo povjerenje u sustav najveći je problem s kojim se sučavamo. Ljudi, kako oni koje se deložira, tako i oni koji suosjećaju s žrtvama nepravednih zakona ne shvaćaju da sud i policija nisu tu da im pomognu, te da država osim prihvatilišta za beskućnike nema nikakvu drugu alternativu za sve te ljude. Živi zid, odnosno naši aktivisti koji brane njihov jedini dom jedina su nada za te obitelji. Problem neotplativosti duga nije krivnja tih nesretnika, to je problem puno više razine i nije rješiv na razini pojedinca. Banke to znaju, one su svjesne toga da se dug ne može vratiti i one ne daju kredite kako bi nama bilo dobro već zato da bi nam uzele imovinu. To je ono što trenutno rade državi – žele joj oduzeti autoceste. Postoji narodna izreka ‘Bosna šaptom padne’. Ne dozvolite da se te obitelji u tišini izbace na ulicu – budite dio otpora. Bankovni službenici i policajci koji čine taj zločin nisu svjesni svoje uloge u cijeloj priči, oni ne shvaćaju da aktivnim sudjelovanjem u deložacijama sudjeluju u genocidu nad vlastitim narodom. Za razliku od žrtava Domovinskog rata, žrtve ekonomskog rata nemaju nikakvu nadu u povratak. Jednom kada uniformirani i naoružani pripadnici MUP-a pokucaju na vrata nečijeg doma i istjeraju ljude koji tamo žive – povratka više nema. Za BANKE, FINU i MUP ti ljudi su samo statistika, brojevi, ništa više od toga. Za nas su ti ljudi puno više od brojeva, to su nečiji roditelji, djeca, brat ili sestra. Poput nas i oni vape za sigurnošću doma i mirom. Stanimo danas uz njih kako bi sutra neko drugi stao uz nas – budimo ljudi!'

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE