“Mi ne možemo biti sigurni hoće li netko preko noći bez objašnjenja uvesti i obavezno cijepljenje za djecu ili odlučiti da će zatvoriti pola naših građana. Zbog svega toga ovaj je referendum jedini legitimni način da se nezadovoljstvo građana kanalizira kroz institucije. Građani moraju dobiti priliku za upravljanje epidemijom. Ako se to ne dogodi, bojim se da će rasti neredi i prosvjedi na ulicama, a to nitko ne bi htio”, poručila je prošlog tjedna Mostovka Marija Selak Raspudić, komentiravši referendumsku inicijativu svoje stranke. A upravo je ta izjava intrigirala kolumnista Borisa Dežulovića koji ju je potom prozvao ‘šveljom iz Zagreba’.

“Ljetopisi, međutim, bilježe i kako je protiv uvođenja kuga-potvrda ustala neka Marija Selak Raspudić, švelja iz Zagreba, banuvši na sjednicu i zatraživši od bana Ivana II Draškovića hitno sazivanje svehrvatskog, sveslavonskog i svedalmatinskog narodnog sabora na Duvanjskom polju. “Dosta je stožerokracije!”, pobunila se zagrebačka švelja, pa iznijela zanimljiv prijedlog”, piše Dežulović u kolumni za Novosti.

No, u Dežulovićevom ljetopisu Selak Raspudić nije se dobro provela. Živa je spaljena, zavezana za drveni stup namazan smolom te optužena da se “pouzdavajući u đavolska umijeća, bavila čarobnjaštvom i politikom”.

Ni ministar ne zna kako?

Pita se Dežulović odakle Mostovki uopće ideja da se građane pita za epidemiološke mjere ili upravljanje epidemijom.

“Pa ipak – uz dužno poštovanje – jedna stvar je upravljanje nekom ubogom i nezahtjevnom parlamentarnom republičicom, a sasvim druga upravljanje najtežom globalnom pandemijom u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. Konačno, ni zamisao da bi građani upravljali pandemijom nije posve nova – iznosili su je već kojekakvi marginalni ekscentrici, čudaci, šamani, proroci i epidemiolozi sa zidića pred kvartovskom samoposlugom – ali ovo je, što se zna, prvi put da je takvu zamisao iznijela osoba s uspješno završenom srednjom školom: štoviše, Marija Selak Raspudić završila je i studij filozofije, još štovišije i doktorirala na temu “Ljudska priroda i nova epoha”, pa je čak i najštovišije izvanredna profesorica na Odsjeku za filozofiju. 

Otkud, dakle, nekome tko s doktoratom znanosti – a da pri tom nije doktorirao na osječkom Ekonomskom fakultetu – ideja da bi građani trebali upravljati pandemijom smrtonosnog virusa, nečim o čemu ni svi vodeći epidemiolozi u državi, ni sam ministar zdravstva, ne znaju dovoljno da bi upravljali situacijom bez grozničavog raspitivanja po svjetskim sveučilištima, institutima i časopisima? Što to građanin Hinko zna o ponašanju koronavirusa, što ne znaju virusolozi iz infektivnih klinika, što to o prevenciji Covida ne znaju epidemiolozi s medicinskih fakulteta, a zna građanka Marija, pa taman da je doktorirala filozofiju?”, veli Dežulović pa zaključuje:

“A sirota Marija Selak Raspudić mogla bi samo sanjati da pred narodom javno brani doktorsku disertaciju pozivajući se na Habermasa. Užasnuti građani – čija je jedina, ali čvrsta kvalifikacija za recenziranje filozofske literature to što znaju upravljati svjetskim pandemijama – ionako bi, shvatili ste, zaključili da se ambiciozna zagrebačka švelja, pouzdavajući u đavolska umijeća, bavi čarobnjaštvom i filozofskom antropologijom.

Plus ima dva prezimena i madež ispod lijeve nosnice”