35 godina 2. bojne 105. brigade – čazmanska bojna ponovno će se postrojiti u Štefanju

Iza njih je ratni put započet u ljeto 1991., nastavljen na najtežim slavonskim bojištima i zaokružen sudjelovanjem u oslobodilačkim operacijama Hrvatske vojske.

Svečano postrojavanje u Štefanju

Povodom 35. obljetnice 2. bojne 105. brigade Hrvatske vojske u srijedu, 19. kolovoza 2026. godine, u Čazmi i Štefanju održat će se svečano obilježavanje i postrojavanje nekadašnjih pripadnika čazmanske bojne.

PROGRAM OBILJEŽAVANJA

17:00 sati – Čazma
Polaganje vijenaca kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Čazmi.

19:00 sati – Štefanje
Polaganje vijenaca i komemoracija kod spomenika u Štefanju.

20:00 sati – Štefanje
Sveta misa u crkvi sv. Stjepana Prvomučenika. Misu će predvoditi bjelovarsko-križevački biskup mons. dr. Vjekoslav Huzjak.

Nakon svete mise predviđeni su domjenak i druženje u parku u Štefanju.

Prema plakatu organizatora, obilježavanje se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i Ministarstva hrvatskih branitelja, uz potporu Općine Ivanska, Grada Čazme i Općine Štefanje. Medijski pokrovitelj je Super radio.

2. bojna 105. brigade – ratni put čazmanskih branitelja

Kada se 19. kolovoza ponovno postroje u Štefanju, pred spomenikom neće stajati samo bivši vojnici jedne ratne postrojbe.

Stajat će ljudi čija je mladost 1991. naglo prekinuta ratom. Ljudi iz Čazme, Ivanske, Štefanja i okolnih sela koji su iz svojih kuća, s radnih mjesta i iz obitelji odlazili ondje gdje je Hrvatska bila najugroženija.

Iza oznake „2/105. br. HV RH Čazma“ nalazi se ratni put koji je započeo prije nego što je postrojba dobila konačan ustroj, vodio preko zapadne Slavonije i blatnih ravnica istočne Slavonije te ponovno prema zapadnoj Slavoniji u pobjedničkom Bljesku.

Prvi ljudi okupljali su se još u lipnju 1991.

Povijest 2. bojne zapravo počinje prije datuma koji se danas obilježava kao njezin rođendan.

Povjesničar Željko Karaula u znanstvenom radu o 105. brigadi navodi da je 24. lipnja 1991. u Čazmi počela nastajati jezgra buduće 2. bojne, sastavljena od jedne satnije pričuvnog sastava tadašnje Policijske stanice Čazma i skupine dragovoljaca.

Službena odluka o formiranju 105. brigade Zbora narodne garde donesena je 29. srpnja 1991. Brigada je imala sjedište u Bjelovaru, a ustrojena je za prostor Bjelovara, Čazme i Đurđevca. Njezin prvi zapovjednik bio je Stjepan Ivanić. U sastavu brigade ustrojene su bjelovarska 1. bojna, čazmanska 2. bojna i đurđevačka 3. bojna.

19. kolovoza 1991. ostao je zapamćen kao dan formalnog ustrojavanja 2. bojne 105. brigade u Čazmi i upravo se taj datum već desetljećima obilježava kao njezin dan.

Iz Čazme ravno prema ratu

Vrijeme za obuku bilo je kratko. Rat se širio brže nego što su se nove hrvatske postrojbe uspijevale opremati i ustrojavati.

Već tijekom rujna 1991. 2. satnija čazmanske bojne sudjelovala je zajedno s pripadnicima bjelovarske specijalne policije u borbenim djelovanjima na području Kukunjevca i Dobrovca. Bila su to prva ozbiljna ratna iskustva ljudi koji su samo nekoliko tjedana ranije bili civili.

Potpuna mobilizacija 105. brigade određena je za 12. listopada. Arhivski podatci za 2. bojnu pokazuju koliko se brzo sve događalo: za mobilizaciju je bilo predviđeno 481 ljudi, a već sljedećeg dana trebalo je organizirati autobuse i kamione kojima će čazmanski branitelji biti upućeni prema pakračkom i novljanskom bojištu.

Tamo ih je čekala Bujavica.

Bujavica, 14. listopada 1991. – prvi veliki ratni uspjeh

Samo dan nakon upućivanja na zapadnoslavonsko bojište 2. bojna našla se u ozbiljnoj napadnoj operaciji.

Dana 14. listopada 1991. pripadnici 2. bojne 105. brigade iz Čazme, 56. samostalnog bataljuna iz Kutine i pričuvne policije krenuli su prema Bujavici.

Čazmanskom bojnom tada je zapovijedao Stanko Palić.

Bujavica nije bila nevažno selo. Nalazila se na dominantnom položaju s kojeg su napadana i ugrožavana okolna hrvatska mjesta, a njezinim oslobađanjem hrvatske su snage počele mijenjati odnos snaga na novljanskom bojištu.

Nakon nekoliko sati borbe neprijateljske snage povukle su se prema Lovskoj, a Bujavica je oslobođena 14. listopada 1991. Znanstvena literatura navodi taj uspjeh kao oslobađanje prvog mjesta na novljanskom bojištu i jedan od prvih važnih uspjeha hrvatskih snaga na tom prostoru.

VIDEO – stvarna arhiva Bujavice

Dan poslije Bujavice hrvatske snage pokušale su nastaviti napredovanje prema Lovskoj. Otpor je bio znatno snažniji, djelovalo je neprijateljsko minobacačko oružje i napad nije ostvario planirani rezultat. Pripadnici 2. bojne povukli su se na prethodne položaje.

Ratni put nije bio niz lakih pobjeda. Bio je obilježen nedostatkom oružja, različitim kalibrima streljiva, nedostatkom opreme i sanitetskih sredstava, slabim vezama, improvizacijom i ljudskim iscrpljivanjem – problemima s kojima se u jesen 1991. suočavala gotovo cijela novoustrojena Hrvatska vojska. Dokumentacija 105. brigade upravo takve probleme vrlo otvoreno bilježi.

Nakon zapadne Slavonije – prema Vukovaru i Vinkovcima

Početkom studenoga 105. brigada povučena je sa zapadnoslavonskog bojišta, ali odmora gotovo nije bilo.

Zapovijed od 11. studenoga 1991. usmjerila je brigadu prema istočnoj Slavoniji. Prvotna zamisao Glavnog stožera bila je iznimno ambiciozna – 105. brigada trebala je biti dio snaga koje bi, nakon ovladavanja Bogdanovcima, krenule prema Vukovaru i pokušale ojačati njegovu obranu.

Stvarno stanje na terenu i pad Vukovara takav su plan učinili neprovedivim.

Za 2. bojnu uskoro je pripremljena nova teška zadaća. Nakon prodora JNA na području Nijemaca, planirano je da 2. bataljun 105. brigade, ojačan sa sedam tenkova T-55 i dva borbena vozila pješaštva, izvede protuudar na pravcu Nijemci – Podgrađe, odbaci neprijatelja preko Bosuta i osigura obrambenu crtu. Zbog nepotpune popunjenosti brigade taj plan u predviđenom obliku nije bilo moguće provesti.

Slijedili su mjeseci obrane istočne Slavonije.

Zapovjedno mjesto 105. brigade bilo je u Privlaci, a položaji su se protezali prema Komletincima, Otoku i drugim mjestima vinkovačkog područja. Branitelji su ondje ratovali u potpuno drukčijim uvjetima – u ravnici, pod topničkom vatrom, u vodi i slavonskom blatu, tijekom jedne od najtežih zima Domovinskog rata.

Oznaka koja je postala dio povijesti Čazme

I sama ratna oznaka čazmanske bojne danas je muzejski predmet.

U Gradskom muzeju Čazma čuva se originalna krpena oznaka „2/105. br. HV RH ČAZMA“, izrađena u listopadu 1991. godine. Na lijevoj polovici središnjeg znaka stilizirana su dva tornja čazmanske crkve sv. Marije Magdalene, dok je na desnoj hrvatska šahovnica.

Oznaka koja je 1991. bila prišivana na vojničke odore danas je inventirani predmet Povijesne zbirke Gradskog muzeja Čazma, pod inventarnim brojem GMČ 6716.

Bljesak – ponovno prema zapadnoj Slavoniji

Četiri godine poslije prvih borbi Hrvatska vojska više nije bila ona slabo naoružana i tek ustrojena vojska iz 1991.

U rano jutro 1. svibnja 1995. počela je vojno-redarstvena operacija Bljesak. Hrvatska vojska i policija krenule su na približno 80 kilometara širokoj bojišnici u oslobađanje okupiranog područja zapadne Slavonije.

U operaciji je sudjelovala i 105. brigada, a time i njezina čazmanska bojna. Povijesni izvori potvrđuju sudjelovanje 105. brigade među snagama angažiranima u Bljesku.

Za ratni put 2. bojne posebno su važne Bijele Stijene.

Prema svjedočenju predsjednika Kluba 2/105 Ivice Boka, 2. i 3. satnija čazmanske bojne djelovale su na području Bijelih Stijena, dok je 1. satnija bila uz Tigrove na autocesti. Upravo zbog toga pripadnici bojne svake se godine vraćaju na područje Batinjana, Kusonja i Bijelih Stijena i obilaze mjesta na kojima su se borili.

Ondje je 1. svibnja 1995. poginuo i pripadnik 2. bojne Ivan Obrljan iz Ivanske.

Bljesak je bio potpuno drukčija slika hrvatske vojske od one iz jeseni 1991. – ali među ljudima koji su krenuli u oslobađanje zapadne Slavonije bilo je mnogo onih koji su svoje prve ratne dane prošli upravo kao slabo opremljeni čazmanski dragovoljci.

Rat nije ostao samo na zemljovidima

Kada se govori o ratnom putu jedne bojne, lako je nabrajati mjesta, datume i operacije.

Iza svakoga od tih naziva ipak su ljudi.

Kukunjevac. Dobrovac. Bujavica. Lovska. Novljansko bojište. Privlaka. Komletinci. Vinkovačko područje. Bijele Stijene.

Za nekoga su to točke na zemljovidu Domovinskog rata.

Za pripadnike 2. bojne 105. brigade to su mjesta na kojima su ostali prijatelji, suborci, dijelovi mladosti i uspomene koje se ne mogu skinuti zajedno s vojničkom odorom.

Zbog toga 19. kolovoza nije samo datum osnivanja postrojbe.

To je dan ljudi koji su se 1991. odazvali kada je trebalo braniti Hrvatsku.

Trideset i pet godina poslije

Sjećanje na čazmansku bojnu danas čuva Klub 2/105 Čazma, koji okuplja branitelje s područja Čazme, Ivanske i Štefanja. Početkom 2026. godine udruga je imala 230 članova, a kao svoje temeljne ciljeve ističe očuvanje identiteta postrojbe, ratnog puta te časti i dostojanstva poginulih hrvatskih branitelja.

Ratni put bojne posljednjih je godina sustavno prikupljan i kroz autentične fotografije i dokumentaciju. U Čazmi je 2025. postavljena izložba „Ratni put 2. bojne 105. brigade Hrvatske vojske“, čiji je autor bio pripadnik bojne Miro Horvatić – Mirza.

Trideset i pet godina nakon ustrojavanja ponovno će se postrojiti.

Bit će stariji nego 1991. Neki će doći sporijim korakom. A neka će mjesta u stroju zauvijek ostati prazna.

Upravo zbog njih smisao svečanog postrojavanja nije samo prisjećanje na vojnu postrojbu.

To je obećanje da će 2. bojna 105. brigade Hrvatske vojske – čazmanska bojna – i ljudi koji su pod njezinom oznakom branili Hrvatsku ostati zapisani u povijesti kraja iz kojega su krenuli i države za koju su se borili.

Da se ne zaboravi.