Peđa Mišić nakon Porfirijeva govora na Mladićevu ispraćaju traži zabranu djelovanja SPC-a u Hrvatskoj
Vukovarski branitelj i saborski zastupnik poručio je da svoju pravoslavnu vjeru neće mijenjati, ali da se ne želi moliti u crkvi čiji vrh, prema njegovu stavu, veliča osuđene ratne zločince. Njegova tvrdnja da zabrana SPC-a proizlazi iz Ustava pravno je složenija nego što proizlazi iz same objave.
Saborski zastupnik i vukovarski branitelj Predrag Peđa Mišić oštro je reagirao na govor patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija tijekom ispraćaja Ratka Mladića u Beogradu. Mišić, koji je pravoslavne vjeroispovijesti, zatražio je zabranu djelovanja SPC-a u Hrvatskoj, naglašavajući pritom da njegov stav nije usmjeren protiv same pravoslavne vjere.
Njegovu objavu prenio je portal Direktno.hr, a sadržaj Mišićeve poruke istoga dana prenijeli su i drugi hrvatski mediji. Mišić je nezavisni saborski zastupnik koji djeluje u Klubu zastupnika Domovinskog pokreta, što potvrđuju službeni podaci Hrvatskoga sabora.
„Radije ću se moliti na ledini“
Mišić je u objavi ustvrdio da oni koji nanose štetu Hrvatskoj, veličaju zločince i izazivaju nemir ne bi trebali imati prostor za takvo djelovanje. Potom je izravno prozvao Srpsku pravoslavnu crkvu.
Svoj osobni odnos prema vjeri sažeo je porukom:
„Radije ću se moliti na ledini nego u takvoj crkvi. Ja vjeru neću mijenjati zbog idiota.“
Dodao je da, prema njegovu tumačenju, zabrana djelovanja SPC-a nije njegov osobni hir, nego nešto što proizlazi iz hrvatskog ustavnog poretka.
Mišićeva reakcija uslijedila je nakon opijela Ratku Mladiću koje je 7. rujna u crkvi Svetog apostola Luke u Beogradu predvodio patrijarh Porfirije. Sama Srpska pravoslavna crkva službeno je potvrdila da je Porfirije služio opijelo bivšem zapovjedniku Vojske Republike Srpske.
Porfirije govorio o „dubokoj zahvalnosti“
Tijekom govora Porfirije je rekao da će Mladićevo ime ostati u pamćenju i molitvama velikog dijela srpskog pravoslavnog naroda te da prema njemu osjeća „duboku zahvalnost“. Govorio je o Mladiću kao vojniku i zapovjedniku koji je, prema tom viđenju, nosio teret obrane i opstanka svoga naroda.
Istodobno je u govoru spomenuo strašan rat, stradanja i ugašene živote te pozvao na molitvu za sve poginule. Međutim, upravo su afirmativne formulacije o Mladiću izazvale snažne reakcije u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijelu europske javnosti.
Ratko Mladić nije bio samo bivši vojni zapovjednik. Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove pravomoćno je potvrdio njegovu osudu za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja te mu potvrdio doživotnu kaznu zatvora. Preminuo je 27. kolovoza 2026. u Haagu.
Što zapravo propisuju Ustav i zakon
Mišićeva tvrdnja da Ustav Republike Hrvatske nalaže zabranu SPC-a zahtijeva pravno pojašnjenje.
Ustav Republike Hrvatske u članku 39. zabranjuje i propisuje kažnjivost pozivanja ili poticanja na rat, nasilje, nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju i nesnošljivost. Istodobno članci 40. i 41. jamče slobodu vjeroispovijedi te propisuju da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države. Ustav, dakle, ne sadrži odredbu koja poimence nalaže zabranu Srpske pravoslavne crkve.
Konkretniji je Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica. On propisuje da vjerska zajednica ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim zajednicama ili građanima. Zakon također predviđa mogućnost brisanja vjerske zajednice iz Evidencije ako sud pravomoćno utvrdi da svojim djelovanjem poziva ili potiče na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju ili drugi oblik nesnošljivosti.
Zbog toga Mišićev zahtjev treba promatrati kao njegov politički i pravni stav. Eventualno ograničavanje ili prestanak djelovanja neke registrirane vjerske zajednice ne proizlazi automatski iz izjave njezina poglavara, nego bi zahtijevalo postupak pred nadležnim hrvatskim tijelima u skladu sa zakonom.
Mišić i ranije kritizirao SPC
Mišić je i ranijih godina javno kritizirao djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Istodobno se javno izjašnjava kao pravoslavni vjernik i sudjelovao je u pokretanju Hrvatskog pravoslavnog centra, pri čemu je naglašavao odanost Republici Hrvatskoj i vrijednostima Domovinskog rata.
Njegova najnovija reakcija zato nije napuštanje pravoslavlja, što je i sam izrijekom naglasio, nego zahtjev da se pravoslavna vjera u Hrvatskoj odvoji od institucije SPC-a kakvom je on danas vidi.
