„SPC JE TERORISTIČKA ORGANIZACIJA“: Jurčević nakon pet godina ponovno otvorio svoj najteži tekst

„SPC JE TERORISTIČKA ORGANIZACIJA

Napisano prije pet godina, a sada je još aktualnije.“

Riječ je o tekstu objavljenom 10. rujna 2021., pod potpisom prof. dr. sc. Josipa Jurčevića, s izrazito oštrim naslovom:

„SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA JE TERORISTIČKA ORGANIZACIJA“

I podnaslovom kojim je Jurčević već tada precizirao što pod tom kvalifikacijom podrazumijeva:

„Ima ulogu velikosrbijanske imperijalne agenture koja se za stvaranje ‘srpskog sveta’ ne usteže od oružja i terora.“

Treba pritom jasno naglasiti da je riječ o Jurčevićevoj političkoj, povijesnoj i autorskoj kvalifikaciji SPC-a, a ne o pravnoj kvalifikaciji koju u tekstu potkrepljuje nekom odlukom suda ili službenim proglašenjem.

Tekst je nastao nakon dramatičnih događaja na Cetinju

Neposredan povod Jurčevićevoj analizi bili su događaji od 5. rujna 2021. na Cetinju, kada je u Cetinjskom manastiru ustoličen mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Patrijarh Porfirije i Joanikije zbog blokiranih prometnica stigli su helikopterom, uz snažno policijsko osiguranje, dok su se na ulicama odvijali sukobi prosvjednika i policije. Deseci policajaca i građana bili su ozlijeđeni.

Jurčević je taj događaj tada opisao kao završnicu višegodišnjeg „hibridnog ratovanja“ u Crnoj Gori te je ustoličenje na Cetinju tumačio mnogo šire od samog crkvenog obreda.

Po njegovu tumačenju, upravo je izbor Cetinjskog manastira imao snažno političko i simboličko značenje jer je Cetinje povijesna državna i vjerska prijestolnica Crne Gore.

U izvornom tekstu piše kako je SPC inzistiranjem da se ustoličenje održi upravo ondje, prema njegovoj ocjeni, pokazao da pitanje odnosa Srbije, Crne Gore i SPC-a nije samo crkveno pitanje.

„SPC se ne mijenja“

Jedan od međunaslova Jurčevićeva teksta bio je vrlo izravan:

SPC se ne mijenja

Jurčević zatim ulazi duboko u povijest odnosa Crne Gore, Srbije i pravoslavnih crkvenih struktura.

Njegova je osnovna teza da se velikosrbijanski državni projekt ne može promatrati samo kroz političke stranke, vojsku ili državne službe, nego da je tijekom više povijesnih razdoblja imao i snažnu crkvenu komponentu.

Posebno se vraća na razdoblje prve Jugoslavije, položaj Crnogorske pravoslavne crkve te kasnije razdoblje socijalističke Jugoslavije, a zatim i na kraj osamdesetih i početak devedesetih godina.

Jurčević tvrdi da je upravo uoči raspada Jugoslavije ponovno došlo do snažnog prepletanja državne, nacionalne i crkvene politike, a djelovanje dijela struktura SPC-a promatra kao sastavni dio procesa koji je pratio Miloševićevu politiku i ratove devedesetih.

„Srpski svet“ – novi naziv za stari projekt?

Poseban dio članka iz 2021. nosio je naslov:

„Srpski svet“

Jurčević je tada upozoravao kako se iza novoga političkog izraza, po njegovu mišljenju, nalazi znatno starija koncepcija.

Jedna od najvažnijih rečenica iz tadašnjeg teksta glasi:

„Dosadašnje višegeneracijsko iskustvo pokazalo je da je SPC jedna od najpouzdanijih, najhomogenijih i najuspješnijih institucija velikosrbijanskog projekta.“

Jurčević posebno naglašava ono što naziva „osvajačkom ulogom SPC-a u koncepciji srpskog sveta“.

Njegova je teza da projekt nije organiziran kroz samo jednu instituciju, nego da je riječ o širokoj mreži državnih, političkih, akademskih, medijskih i vjerskih struktura koje se, ovisno o vremenu i okolnostima, međusobno nadopunjuju.

U tekstu doslovno upozorava da se taj projekt „mimikrijski naziva i predstavlja jedinstvenim“, dok u njegovu oblikovanju, prema Jurčeviću, sudjeluju različite razine srbijanskih institucija.

„Teror mreže SPC-a“

Jedan od najoštrijih dijelova teksta dobio je naslov:

Teror mreže SPC-a

Tu Jurčević svoju tvrdnju o SPC-u pokušava povezati s iskustvima ratova na prostoru bivše Jugoslavije, političkim djelovanjem pojedinih crkvenih velikodostojnika te odnosom prema osuđenim ratnim zločincima.

U tekstu se poziva i na arhimandrita Romanosa Anastasiadisa, kojega predstavlja kao klerika Vaseljenske patrijaršije na Kreti, a koji je SPC opisivao kao instrument Beograda i Moskve.

Jurčević zatim posebno problematizira odnos dijela svećenstva i crkvenih struktura prema Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, navodeći to kao jedan od primjera zbog kojih djelovanje SPC-a ne promatra samo kao pitanje vjere.

Upravo na tom mjestu dolazi do njegove najteže kvalifikacije: SPC promatra kao jednu od institucija koja je, prema njegovu stajalištu, desetljećima imala političku i nacionalnu funkciju unutar velikosrbijanskog projekta.

Porfirije i Hrvatska

Poseban prostor u tekstu Jurčević je posvetio i sadašnjem srpskom patrijarhu Porfiriju, koji je prije izbora za patrijarha bio zagrebačko-ljubljanski mitropolit.

Uz njegovu fotografiju u 7Dnevno je stajao opis:

„Porfirije je kao zagrebački mitropolit oko sebe okupio širok krug političara, kulturnjaka i intelektualaca koji su ga obasipali hvalospjevima.“

Jurčević je tada izrazito kritički pisao o hrvatskom odnosu prema SPC-u te o dijelu hrvatske politike i javnosti koji je, prema njegovu mišljenju, zanemarivao političku dimenziju djelovanja Srpske pravoslavne crkve.

„Hrvatska šutnja“

Završni dio članka nosio je možda i politički najvažniji međunaslov:

Hrvatska šutnja

Jurčević je nakon događaja na Cetinju napisao kako je, prema njegovu mišljenju, ponovno „pala maska“, a hrvatsku politiku i institucije optužio je za nedovoljno ozbiljno praćenje šire političke mreže povezane s idejom „srpskog sveta“.

Još oštrije bilo je upozorenje istaknuto preko vrha tadašnjih novinskih stranica:

„Hrvatima treba biti zabrinjavajuća nojevska šutnja naše vladajuće oligarhije o zbivanjima u Crnoj Gori“

Njegova poruka nije bila usmjerena prema pravoslavnim vjernicima kao takvima, nego prema onome što smatra političkom i geopolitičkom ulogom institucije SPC-a.

Upravo tu razliku u današnjem prenošenju teksta treba jasno napraviti.

Pet godina poslije – samo jedna rečenica

Zanimljivo je da Jurčević danas nije napisao novu analizu niti naveo konkretan događaj zbog kojega je stari tekst ponovno objavio.

Napisao je samo:

„Napisano prije pet godina, a sada je još aktualnije.“

Zato ne bi bilo korektno naknadno mu pripisivati što je točno imao na umu.

Ali činjenica da je danas, gotovo pet godina nakon objavljivanja velikog teksta u 7Dnevno, ponovno izvukao upravo naslov „SPC je teroristička organizacija“, pokazuje da od svojih tadašnjih zaključaka nije odustao.

Dapače, svojom je današnjom rečenicom poručio upravo suprotno – da ih smatra aktualnijima nego 2021. godine.

Josip Jurčević danas je nezavisni zastupnik u Hrvatskom saboru, gdje je među ostalim član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te Odbora za ratne veterane.