Bijelo ili crveno prvo polje?

Grb iz Innsbrucka iz 1495., vitraj u Nürnbergu iz 1514., pečat Cetinskoga sabora iz 1527., Jelačićeva zastava, krov crkve sv. Marka i zastava Republike Hrvatske iz 1990. pokazuju da početno bijelo polje nije nastalo u NDH. Deklaracija HAZU-a nema snagu zakona, ali ima veliku znanstvenu i institucionalnu težinu – i daje čvrst odgovor na desetljeća političke stigmatizacije hrvatskoga povijesnog grba.

Rasprava o tome treba li prvo polje hrvatskoga grba biti bijelo ili crveno desetljećima se u javnosti vodi kao da jedna boja mora poništiti drugu. Posebno se grb s početnim bijelim, heraldički srebrnim poljem, pokušava svesti isključivo na razdoblje Nezavisne Države Hrvatske i proglasiti ustaškim simbolom.

Povijesni izvori govore sasvim drukčije. Grbovi s početnim bijelim i s početnim crvenim poljem stoljećima su se koristili usporedno, broj njihovih polja mijenjao se, a boji prvoga polja nije se pridavalo današnje ideološko značenje. Problem, dakle, nije nastao u hrvatskoj heraldici. Nastao je kada se pet stoljeća povijesti počelo tumačiti kroz samo četiri godine Drugoga svjetskog rata.

Upravo je zato Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 5. lipnja 2025. proglasila Deklaraciju o hrvatskome povijesnom grbu. Njezina je poruka nedvosmislena: obje inačice pripadaju hrvatskoj povijesnoj i heraldičkoj baštini.

Deklaracija nije zakon, ali nije ni običan komentar

Najvažnije je odmah razjasniti njezinu pravnu vrijednost. Deklaracija HAZU-a nije zakon, podzakonski propis ni sudska odluka. Ona ne mijenja izgled službenoga grba Republike Hrvatske i sama po sebi ne obvezuje policiju, državnu upravu ili sudove.

Prema Zakonu o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, HAZU je najviša znanstvena i umjetnička ustanova u Republici Hrvatskoj. Među njezinim je zadaćama objavljivanje rezultata znanstvenih istraživanja te davanje prijedloga i mišljenja o pitanjima od osobite važnosti za državu. To znači da Akademija može dati najautoritativnije institucionalno znanstveno stajalište, ali ne može svojim dokumentom zamijeniti Hrvatski sabor i donositi općeobvezujuće propise.

Zato Deklaracija nema normativnu snagu, ali ima veliku znanstvenu, institucionalnu i interpretativnu snagu. Može se koristiti u javnim raspravama, obrazovanju, stručnim radovima, policijskim i sudskim postupcima kao ozbiljan izvor za utvrđivanje povijesnoga značenja grba. Državno tijelo ili sud nisu formalno vezani njezinim zaključkom, ali ga više ne mogu olako odbaciti kao nečije privatno mišljenje.

HAZU: bijelo ili crveno prvo polje lažna je dvojba

Deklaracija je nastala nakon znanstvenoga skupa održanog 5. lipnja 2025. u Knjižnici HAZU-a, na kojem su povjesničari i heraldičari predstavili razvoj hrvatskoga grba od kraja 15. stoljeća do suvremenoga doba.

HAZU je zaključio da su šahirani hrvatski grbovi s početnim srebrnim ili crvenim poljem prisutni i gotovo podjednako korišteni još od početka 16. stoljeća. Broj polja i raspored boja kroz povijest nisu bili stalni, pa početno polje nije nosilo isključivo političko ili ideološko značenje.

Akademija je posebno odbacila tvrdnju da je inačica s početnim bijelim poljem nastala u NDH ili da se smije poistovjećivati isključivo s tim režimom. NDH je 1941. preuzela jednu mnogo stariju inačicu hrvatskoga grba i u svoje službeno znakovlje dodala posebno ustaško obilježje. Sama početna bijela kocka zato nije dovoljna da se neki grb automatski proglasi grbom NDH.

Deklaracija time ne rehabilitira znakove ustaškoga režima. Ona radi upravo suprotno: razdvaja izvorni, stoljećima korišten hrvatski heraldički simbol od kasnijega režimskog prisvajanja i dodatnih ustaških oznaka.

Innsbruck 1495.: bijelo polje stoljećima je starije od NDH

HAZU navodi da je najstariji zasad poznati prikaz hrvatskoga šahiranog grba nastao u Bolzanu oko 1494., a već 1495. grb je oslikan na svodu kuće gradskoga suca Waltera Zellera u Innsbrucku. Hrvatska se tada na Zapadu prepoznavala kao obrambeni prostor pred osmanskim prodorom – predziđe kršćanstva, Antemurale Christianitatis.

Prema zaključcima skupa HAZU-a, šahirana polja oblikovana su kao stilizirani prikaz tvrđave, zida ili predziđa. Zbog toga je preciznije govoriti o šahiranom hrvatskom grbu, a ne o šahovskoj ploči: broj polja stoljećima nije bio jednak, a boje su bile srebrna i crvena, ne crna i bijela.

Innsbruški grb iz 1495. počinje srebrnim, odnosno bijelim poljem. Nastao je gotovo četiri i pol stoljeća prije uspostave NDH. Već ta činjenica ruši tvrdnju da početno bijelo polje samo po sebi može biti isključivo ustaški znak.

Nürnberg 1514.: hrvatski grb na carskom vitraju

Još jedan iznimno vrijedan dokaz nalazi se na Carskom prozoru, Kaiserfensteru, u crkvi sv. Sebalda u Nürnbergu. Vitraj iz 1514. prikazuje okrunjeni hrvatski grb sa 16 srebrno-crvenih polja i početnim srebrnim poljem.

Nije riječ o naknadnoj nacionalnoj interpretaciji, nego o izvornom heraldičkom prikazu iz ranoga 16. stoljeća, nastalom u europskom političkom i umjetničkom krugu Maksimilijana I. Hrvatski grb tada je već bio prepoznatljiv izvan hrvatskih zemalja.

Cetinski sabor 1527.: grb na pečatu hrvatske državne odluke

Hrvatski velikaši okupljeni na Cetinskom saboru 1. siječnja 1527. izabrali su Ferdinanda I. Habsburškog za hrvatskoga kralja. Odluka je potvrđena Cetingradskom poveljom, jednim od ključnih dokumenata hrvatske državnosti.

Na povelji se nalazi i veliki pečat Kraljevstva, Regni sigillum, sa šahiranim hrvatskim grbom. Prema izlaganju Mate Božića na skupu HAZU-a, grb je imao 64 polja, a početno je bilo srebrno. To je prvi poznati primjer njegove službene uporabe u Hrvatskoj i na dokumentu hrvatske političke volje.

Ovaj je dokaz posebno važan. Početno bijelo polje nije bilo tek ukras na stranoj palači: nalazilo se na pečatu kojim je ovjerena odluka Hrvatskoga sabora.

Jelačićeva trobojnica: grb je postao nacionalni simbol

Datum proglašenja Deklaracije nije odabran slučajno. Josip Jelačić svečano je ustoličen za hrvatskoga bana 5. lipnja 1848. Za svoju bansku zastavu uzeo je crveno-bijelo-plavu trobojnicu s grbom Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Trobojnica se zatim proširila hrvatskim zemljama i postala nacionalna zastava. Šahirani grb postupno je prestao biti samo zemaljski i dinastički znak te se učvrstio kao općehrvatski nacionalni simbol.

U 19. stoljeću nastavile su se koristiti različite inačice. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. zastava Trojedne Kraljevine u središnjem bijelom polju nosila je složeni grb Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Službeni opis iz 1896. hrvatskom je šahiranom dijelu odredio 25 polja i početno bijelo polje.

Krov crkve sv. Marka: povijesni grb pred državnim institucijama

Na krovu crkve sv. Marka, između Hrvatskoga sabora i Banskih dvora, već se od kraja 19. stoljeća nalazi grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Njegov hrvatski šahirani dio počinje bijelim poljem.

Teško je pronaći snažniji odgovor pokušajima da se taj oblik grba izbriše iz hrvatske povijesti. Nalazi se na jednom od najprepoznatljivijih zagrebačkih kulturnih spomenika, u samom središtu hrvatske državnosti, desetljećima prije nastanka ustaškoga pokreta.

Godina 1990.: zastava s bijelim poljem bila je zastava demokratske Hrvatske

Nakon prvih višestranačkih izbora hrvatske zastave sa šahiranim grbom, često s početnim bijelim poljem, masovno su zamijenile zastave s crvenom zvijezdom. Hrvatski sabor je 25. srpnja 1990. Amandmanom LXVI. propisao da je grb Republike Hrvatske povijesni hrvatski grb s 25 crvenih i bijelih polja, ne određujući izrijekom boju početnoga polja. Zastava je bila crveno-bijelo-plava s povijesnim grbom u sredini.

HAZU zato izričito upozorava da se zastava demokratske Republike Hrvatske iz 1990., bez današnje krune, ne može poistovjećivati sa zastavom NDH. Ona pripada razdoblju rušenja komunističkoga jednopartijskog sustava, povratka višestranačja i stvaranja samostalne hrvatske države.

Današnji službeni grb počinje crvenim poljem – i nema inačica

Sabor je 21. prosinca 1990. donio Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske. Njime je propisano da službeni grb ima 25 crvenih i bijelih polja, da je prvo polje crveno te da se iznad glavnog štita nalazi kruna s pet manjih povijesnih grbova.

To je jedini službeni grb Republike Hrvatske. Državna tijela, javne isprave, pečati i mjesta na kojima se Republika Hrvatska službeno predstavlja moraju koristiti upravo zakonom propisani grb. Deklaracija HAZU-a to ne osporava i ne traži njegovu promjenu.

Razlika je u tome što službeni grb Republike Hrvatske i hrvatski povijesni grbovi nisu potpuno isti pravni pojam. Službeni grb ima jedan zakonom utvrđen izgled. Povijesna baština obuhvaća brojne starije inačice, među njima i grbove s početnim bijelim i s početnim crvenim poljem.

Sud je prije HAZU-a već odbacio automatsko proglašavanje grba ustaškim

Deklaracija nije pravno obvezujuća, ali nije jedini dokument na koji se može pozvati. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u presudi Jž-1553/2019-2 od 25. kolovoza 2021. oslobodio je čovjeka koji je bio prvostupanjski osuđen zbog nošenja beretke s grbom s početnim bijelim poljem i natpisom „Bog i Hrvati“.

Sud je utvrdio da se takav grb ne može smatrati ustaškim obilježjem samo zato što je jedna njegova inačica bila uklopljena u znakovlje NDH. Podsjetio je na njegovu višestoljetnu uporabu i zaključio da su „obje varijante povijesni hrvatski grbovi“.

Ta presuda pravno je važnija od Deklaracije za konkretno prekršajno pitanje, ali ni ona nije zakon koji unaprijed rješava svaki budući slučaj. Hrvatski pravni sustav nije sustav obvezujućeg presedana u kojem jedna odluka automatski veže sve sudove u svim budućim predmetima. Ipak, riječ je o vrlo snažnoj sudskoj smjernici: početno bijelo polje, bez drugih okolnosti, ne može se samo po sebi izjednačiti s ustaškim znakovljem.

Što Deklaracija stvarno mijenja?

Ne mijenja izgled službenoga državnog grba. Ne briše zakonske odredbe. Ne daje nikome dopuštenje za isticanje simbola totalitarnih režima niti isključuje procjenu konkretnoga konteksta u kojem se neki znak koristi.

Ali mijenja polazište javne rasprave. Nakon Deklaracije najviše hrvatske znanstvene ustanove više nije ozbiljno tvrditi da je svaki grb s početnim bijelim poljem nastao 1941. ili da je sam po sebi ustaški. Takva tvrdnja nije samo politički pristrana – ona je u sukobu s očuvanim grbovima, poveljama, zastavama, arhitektonskim spomenicima, zaključcima HAZU-a i obrazloženjem Visokoga prekršajnog suda.

U praktičnom smislu vrijedi jasno razlikovanje:

• u službenoj državnoj uporabi koristi se isključivo današnji zakonski propisani grb s početnim crvenim poljem i krunom;

• u povijesnom, kulturnom, obrazovnom, privatnom i neslužbenom javnom kontekstu grb s početnim bijelim poljem pripada legitimnoj hrvatskoj heraldičkoj baštini;

• eventualna protupravnost ne može se zaključiti samo iz boje prvoga polja, nego se moraju procijeniti cjelokupno znakovlje, poruka, ponašanje i okolnosti konkretnoga događaja.

Hrvatska ne mora birati između vlastitih stoljeća

Današnji grb s početnim crvenim poljem simbol je suvremene Republike Hrvatske, obrane u Domovinskom ratu i pobjede hrvatskoga naroda u stvaranju samostalne države. Njegov službeni položaj nije upitan.

Ali ni povijesni grb s početnim bijelim poljem nije tuđi, zabranjeni ili sam po sebi ustaški znak. On se nalazi u Innsbrucku iz 1495., na vitraju u Nürnbergu iz 1514., na pečatu Cetinskoga sabora iz 1527., na hrvatskim zastavama 19. stoljeća, na krovu crkve sv. Marka i u ikonografiji demokratske Hrvatske 1990. godine.

Deklaracija HAZU-a nije zakon. No ona je najjasniji institucionalni znanstveni odgovor na pokušaje da se iz hrvatske simboličke baštine izbriše nekoliko stoljeća povijesti. Njezin smisao nije zamijeniti crveno polje bijelim, nego okončati besmislenu podjelu u kojoj jedna povijesna inačica navodno mora poništiti drugu.

Hrvatska ne treba birati između svojih povijesnih grbova. Treba poznavati razliku između službenoga državnog simbola i vlastite višestoljetne baštine – te prestati dopuštati da joj se povijest određuje političkim etiketama umjesto dokumentima.