RATNI ZLOČINI BEZ PRAVOMOĆNOG EPILOGA – 27. nastavak Bogdanovci 1991.: Jedan vojnik osuđen za devet ubojstava – deseci žrtava još bez presude

Bogdanovci kod Vukovara jedno su od mjesta na kojima se razlika između ratnog stradanja i sudski dokazanoga ratnog zločina može vidjeti gotovo u svakoj službenoj brojci.

Najnovija službena komemorativna objava govori o 133 izgubljena života, među kojima je bilo 89 mještana. Starija memorijalna evidencija navodi 129 poginulih – 40 branitelja i 89 stanovnika sela. Documenta je 2025. objavila po statusu podijeljen broj od 125 žrtava: 68 vojnika, 48 civila i devet policajaca.

Na spomen-obilježju uz mjesno groblje nalazi se broj 59 branitelja i civila pogubljenih 1991. godine, dok je na dječjem igralištu „Crvenkapa“ obilježena zasebna masovna grobnica jedanaestorice hrvatskih branitelja. Prema podatku objavljenom u studenome 2025., za još 17 osoba povezanih s Bogdanovcima traganje nije završeno.

Nasuprot svim tim brojevima stoji samo jedna javno potvrđena pravomoćna presuda za konkretna ubojstva u selu.

Boško Soldatović, pripadnik čete Vojne policije Druge proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA, pravomoćno je u Srbiji osuđen na 15 godina zatvora zbog ubojstva devetero civila nesrpske nacionalnosti 11. studenoga 1991. godine.

Ta je presuda važna jer poimenično povezuje počinitelja i žrtve. Ali ona obuhvaća samo jedan događaj, jedan dan i devet ljudi. Ne odgovara tko je ubijao ostale civile pronađene u bogdanovačkim grobnicama, tko je pogubio zarobljene branitelje, tko je zapovijedao pojedinim napadačkim skupinama ni tko je organizirao skrivanje tijela.

Bogdanovci zato nisu mjesto bez ijednoga pravosudnog epiloga. Oni su mjesto s jednom pravomoćnom presudom i desecima smrti koje još nisu povezane s pravomoćno osuđenim počiniteljima.

Zašto se navode 125, 128, 129 ili 133 žrtve?

Prema izvještaju HRT-a s komemoracije održane 10. studenoga 2025., u Bogdanovcima su izgubljena 133 života, među kojima je bilo 89 stanovnika sela. Načelnik Općine tada je naveo i da se za 17 osoba još traga.

Na starijoj stranici projekta Spomen-obilježja mjesta masovnih grobnica navodi se 129 poginulih, od toga 40 branitelja i 89 mještana. Na drugom dijelu iste memorijalne stranice pojavljuje se i broj 128 poginulih i nestalih.

Documenta je u studenome 2025. objavila broj od 125 žrtava, razvrstanih na 68 vojnika, 48 civila i devet policajaca.

Ove brojke ne počivaju na potpuno jednakoj metodologiji. Broj 89 odnosi se na prebivalište – stanovnike Bogdanovaca – dok se podjela na vojnike, policajce i civile temelji na statusu osobe. Branitelj je istodobno mogao biti i mještanin, pa se te kategorije ne mogu jednostavno zbrajati ili uspoređivati.

Razliku može stvarati i odnos između poginulih, ubijenih i nestalih. Osoba se u trenutku sastavljanja starijeg popisa mogla voditi kao nestala, a nakon pronalaska i identifikacije kao smrtno stradala. Neki popisi obuhvaćaju ljude poginule na području Bogdanovaca bez obzira na prebivalište, dok drugi polaze od stanovnika sela bez obzira na mjesto njihove smrti.

Najvažnije je da ukupni memorijalni broj nije jednak broju žrtava pravomoćno utvrđenih ratnih zločina. Među stradalima su branitelji poginuli u aktivnoj borbi, ljudi koji su poginuli u proboju kroz minska polja, civili stradali od granatiranja te zarobljeni i ubijeni civili i branitelji.

Pogibija pripadnika oružanih snaga tijekom zakonito vođene borbe nije sama po sebi ratni zločin. Pogubljenje razoružanoga zarobljenika, ubojstvo civila pod nadzorom napadača ili namjerni napad na civile jest.

Državne institucije još nisu objavile jedinstven poimenični popis koji bi za svaku osobu naveo status, datum, mjesto i okolnosti smrti, mjesto pronalaska posmrtnih ostataka, sudski predmet i eventualno osuđenog počinitelja.

Bogdanovci su bili posljednja veza opkoljenog Vukovara

Bogdanovci se nalaze približno šest kilometara od Vukovara. Prije rata u selu je živjelo nešto više od 1.100 stanovnika, većinom Hrvata.

Nakon postavljanja barikada i pogoršanja sigurnosnog stanja na glavnim cestama, preko Bogdanovaca je vodila jedina preostala veza između Vukovara i Vinkovaca. Zemljani put kroz polja, poznat kao „Kukuruzni put“, služio je za dopremanje ljudi, hrane, lijekova, sanitetskog materijala i oružja te za izvlačenje ranjenika i civila.

Kada su snage JNA i pridružene srpske postrojbe početkom listopada zauzele Marince, komunikacija je prekinuta. Bogdanovci su ostali opkoljeni.

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da su JNA i srpske paravojne postrojbe 1. listopada okupirale Marince te zatvorile cestu prema Vukovaru. Bogdanovci su se još više od mjesec dana branili od tenkovskih, topničkih, zračnih i pješačkih napada.

Prema podatku Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar, u selu se 10. studenoga nalazilo 157 mještana. Stotinu ih je bilo uključeno u obranu, uz pripadnike ZNG-a, policije i HOS-a.

Obrana se 10. studenoga raspala pod napadom znatno nadmoćnijih snaga. Preostali branitelji, pokretni ranjenici i dio civila pokušali su se u nekoliko skupina probiti prema Nuštru i Vinkovcima.

Dio ljudi poginuo je u borbi. Dio je stradao na minama ili od neprijateljske vatre tijekom proboja. Drugi su zarobljeni.

U selu su ostali uglavnom stariji, bolesni i teško pokretni civili. Upravo je njihovo stradanje središnje pitanje kaznene odgovornosti koje još nije potpuno razriješeno.

Masovne grobnice na groblju, ulicama i dječjem igralištu

Ministarstvo hrvatskih branitelja u projektu SODR vodi nekoliko masovnih i pojedinačnih grobnica na području Bogdanovaca.

Spomen-obilježje na mjesnom groblju objedinjuje žrtve pronađene na groblju, u Ulici bana Josipa Jelačića, na dvjema lokacijama u Ulici žrtava Domovinskog rata te u pojedinačnim grobnicama.

Na spomeniku stoji da je podignut u spomen na 59 hrvatskih branitelja i civila pogubljenih 1991. godine. Memorijalna evidencija upozorava da su u zbirne podatke bili uključeni i tada neidentificirani posmrtni ostaci, dok su nakon postavljanja obilježja iz još jedne masovne i dviju pojedinačnih grobnica pronađeni ostaci šest osoba.

U masovnoj grobnici na mjesnom groblju pronađeni su:

Mrika Barlecaj, Ljulja Barlecaj, Vera Barlecaj, Đulja Barlecaj, Evica Knežević, Andrija Knežević, Pren Krasnić, Kristo Lleshaj, Monika Lleshaj, Petar Matić, Ivica Mažar, Marija Mažar, Nikola Paljušaj i Zef Paljušaj.

U Ulici bana Josipa Jelačića pronađeni su:

Kata Ceranac, Ana Ceranac, Mato Ceranac, Ana Tadić i Ilija Tadić.

Na jednoj lokaciji u Ulici žrtava Domovinskog rata pronađeni su:

Josip Dominković, Zvonko Vuković, Ivo Križanović, Marko Dragičević, Đurica Katić i Zdravka Katić.

Na kućnom broju 29 u istoj ulici pronađeni su:

Ana Zvonarević, Stana Šimić, Marta Grubanović i Josip Marijanović.

Popis pojedinačnih grobnica obuhvaća još više od dvadeset poimenično navedenih ljudi. Sama činjenica da je tijelo pronađeno u masovnoj ili skrivenoj grobnici važan je dokaz nasilne smrti i prikrivanja, ali ne zamjenjuje kazneni postupak kojim bi se utvrdilo tko je osobu zarobio, ubio i zakopao.

Javno dostupna pravomoćna presuda odgovara samo za devetero ljudi iz prve skupine.

Devetero albanskih civila ubijeno 11. studenoga

Dan nakon okupacije pripadnici JNA zatekli su skupinu bogdanovačkih civila albanske nacionalnosti.

Pravomoćna presuda utvrdila je da je Boško Soldatović, pripadnik vojne policije Druge proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA, u blizini zgrade mjesne zajednice ubio:

Ljulju Barlecaj, Veru Barlecaj, Mriku Barlecaj, Đulju Barlecaj, Krista Lleshaja, Moniku Lleshaj, Prena Krasnića, Zefa Paljušaja i Nikolu Paljušaja.

Prema činjeničnom opisu koji je prihvatio sud, Soldatović je postupao samovoljno, bez zapovijedi ili odobrenja. Civilima je pucao iz vatrenog oružja, a svi su umrli na mjestu.

Među žrtvama je bilo šest žena. Đulja Barlecaj, rođena 1897., bila je teško pokretna starica. Nitko od ubijenih nije predstavljao vojnu prijetnju.

Svjedoci, među kojima su bili Soldatovićevi suborci, govorili su da je sudjelovao u ispitivanju i prijetnjama, odveo civile te se nakon rafalne paljbe sam vratio. Jedan svjedok izjavio je da ga je vidio kako puca. Sud je dokazni sklop povezao s dokumentacijom ekshumacije i obdukcijama, kojima je utvrđeno da su žrtve usmrćene vatrenim oružjem.

Memorijalna rekonstrukcija navodi da je s tom skupinom bila i žena koju je časnik JNA poštedio te da je prethodno bila teško zlostavljana i seksualno napadana. Budući da taj dio događaja nije obuhvaćen javno dostupnom osuđujućom presudom protiv određene osobe, mora se navoditi kao svjedočenje i dokumentirana tvrdnja, a ne kao pravomoćno individualizirano kazneno djelo.

U masovnoj grobnici s devetero žrtava pronađeno je još petero ljudi. Soldatovićeva presuda ne obuhvaća njihove smrti i iz nje se ne može zaključiti da ih je ubio isti počinitelj.

Jedanaestorica branitelja na igralištu „Crvenkapa“

Na dječjem igralištu „Crvenkapa“ pronađena je zasebna masovna grobnica. Spomen-obilježje govori o jedanaestorici hrvatskih branitelja pogubljenih u listopadu 1991.:

Josipu Draganiću, Slobodanu Mandiću, Domagoju Čoviću, Miroslavu Šimiću, Ivici Ištokoviću, Damiru Šimunoviću, Zoranu Jonjiću, Ivanu Gudelju, Stjepanu Mijiću, Željku Vidošu i Hrvoju Kriviću.

Najstariji je rođen 1941., a najmlađi 1969. godine.

Izraz „pogubljeni“ nalazi se u službenoj memorijalnoj evidenciji. Međutim, nije pronađena javno dostupna pravomoćna presuda koja bi imenovala ljude odgovorne za njihovo zarobljavanje, pogubljenje i zakapanje.

Njihov slučaj također pokazuje zašto nije dovoljno sve poginule branitelje svrstati u jednu kategoriju. Ako su ubijeni nakon što su zarobljeni, ranjeni ili položili oružje, bili su osobe izvan borbe i njihovo je pogubljenje ratni zločin. Za konačnu individualizaciju potrebna je kaznena presuda koja bi utvrdila okolnosti smrti svakoga od njih.

Grobnica Lipica pronađena je 2024. godine

Potraga za nestalima na bogdanovačkom području traje i desetljećima nakon prvih ekshumacija.

Ministarstvo hrvatskih branitelja 15. travnja 2024. započelo je istraživanje lokaliteta Lipica na temelju podataka MUP-a. Ekshumirani su posmrtni ostaci četvorice muškaraca.

U srpnju 2024. identificirani su hrvatski branitelji Zlatko Jakob, rođen 1950., i Jure Lukač, rođen 1955. godine. Bili su pripadnici 109. brigade i nestali su početkom listopada 1991. na području između Marinaca i Bogdanovaca.

Prema posljednjem službenom podatku posebno objavljenom za tu grobnicu, identitet preostale dvojice tada još nije bio utvrđen. Nije pronađena naknadna službena objava koja bi nedvojbeno potvrdila njihovu identifikaciju.

Lipica se ne smije automatski povezivati sa zločinima nakon pada Bogdanovaca 10. studenoga. Jakob i Lukač nestali su početkom listopada, u drukčijoj vojnoj situaciji. Za utvrđivanje jesu li poginuli u borbi, ubijeni nakon zarobljavanja ili stradali u drugim okolnostima potrebni su forenzički nalazi i kaznena istraga.

Kaznena prijava iz 2017. obuhvatila je još 22 ubijene i nestale osobe

Documenta je 9. studenoga 2017. DORH-u podnijela kaznenu prijavu za ratne zločine u Bogdanovcima.

U prijavu su uvrštene žrtve koje je Hrvatska ranije navela u postupku protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde te još 22 ubijene i nestale osobe čije su podatke prikupili Documentini istraživači.

Documenta je tada upozorila da hrvatsko državno odvjetništvo nije podiglo optužnicu niti objavilo da je dokaze ustupilo Srbiji radi kaznenog progona tamo dostupnih osumnjičenika.

Do 26. kolovoza 2026. na javno pretraživim stranicama DORH-a, nadležnih županijskih državnih odvjetništava, MUP-a, hrvatskih sudova i Visokog kaznenog suda nije pronađena objava o hrvatskoj optužnici ili pravomoćnoj presudi proizašloj iz te prijave.

To ne dokazuje da policijski izvidi ili državnoodvjetnički rad ne postoje. Predmeti ratnih zločina često se ne objavljuju dok traju izvidi ili istrage. Ali javnost nema podatak protiv koliko se osoba postupalo, jesu li identificirani pripadnici pojedinih postrojbi, je li prijava djelomično odbačena ili su dokazi službeno dostavljeni Srbiji.

Pravomoćna presuda u Srbiji

Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije podiglo je 21. prosinca 2018. optužnicu protiv Boška Soldatovića.

Viši sud u Beogradu proglasio ga je 8. prosinca 2020. krivim i osudio na 15 godina zatvora. Apelacijski sud u Beogradu 11. lipnja 2021. odbio je žalbe tužiteljstva i obrane te u cijelosti potvrdio presudu.

Presuda je tako postala pravomoćna.

U javnom priopćenju srbijanskog tužiteljstva navedeno je da je Soldatović postupao bez ičije zapovijedi ili odobrenja. Takav činjenični zaključak individualizira njegov zločin, ali istodobno ostavlja otvorenim pitanje odgovornosti zapovjednika za druge događaje.

Ne može se iz činjenice da je jedno pogubljenje počinjeno samovoljno zaključiti da zapovjednici JNA, Teritorijalne obrane ili paravojnih postrojbi nisu imali odgovornost za druga ubojstva, nezakonita zatočenja, progon stanovništva ili propust da spriječe i kazne zločine.

Za svaki takav zaključak morao bi se provesti poseban dokazni postupak.

Tko je osuđen?

Boško Soldatović pravomoćno je osuđen na 15 godina zatvora zbog ubojstva devetero civila nesrpske, odnosno albanske nacionalnosti u Bogdanovcima 11. studenoga 1991. Viši sud u Beogradu osudio ga je 8. prosinca 2020., a Apelacijski sud potvrdio presudu 11. lipnja 2021. Sud je utvrdio da je kao pripadnik čete Vojne policije Druge proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA samovoljno odveo i vatrenim oružjem ubio Ljulju, Veru, Mriku i Đulju Barlecaj, Krista i Moniku Lleshaj, Prena Krasnića te Zefa i Nikolu Paljušaja. Nije pronađena druga javno dostupna pravomoćna presuda kojom bi konkretna osoba bila osuđena za ostala ubojstva civila i zarobljenika, za žrtve iz grobnica na bogdanovačkom groblju, u ulicama sela ili na igralištu „Crvenkapa“, kao ni za zapovjednu odgovornost za cjelokupan napad i progon stanovništva.

Međunarodni predmeti nisu donijeli presudu za Bogdanovce

Bogdanovci se pojavljuju u dokumentaciji i dokazima međunarodnih postupaka koji su se bavili napadom na Vukovar, djelovanjem JNA, Teritorijalne obrane te srpskih vojnih i paravojnih snaga u istočnoj Slavoniji.

Hrvatska je u postupku protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde iznijela podatke o bogdanovačkim žrtvama. Međutim, taj sud nije kazneni sud za pojedince. Njegova presuda iz 2015. nije mogla osuditi neposredne počinitelje.

Bogdanovci su se pojavljivali i u dokazima na suđenju Goranu Hadžiću pred MKSJ-om. Postupak je obustavljen nakon Hadžićeve smrti 2016. godine i protiv njega nije donesena presuda.

U spisima pred MKSJ-om i MRMKS-om nalaze se dokumenti i svjedočenja o koordinaciji JNA, lokalnih teritorijalaca i postrojbi iz Srbije na vukovarskom području. Takvi dokumenti mogu pomoći u daljnjim istragama, ali dokaz uveden na suđenju koje nije završilo ne može se predstavljati kao pravomoćno utvrđena krivnja određene osobe.

Nije pronađena međunarodna kaznena presuda kojom bi vojni ili politički zapovjednik bio osuđen upravo za ubojstva u Bogdanovcima.

Što još nije razriješeno?

Nije utvrđena kaznena odgovornost za većinu civilnih smrti u Bogdanovcima.

Nije poznato tko je ubio petero ljudi pronađenih u istoj masovnoj grobnici s devetero Soldatovićevih žrtava, a koji nisu obuhvaćeni njegovom presudom.

Nema javno dostupne presude koja bi utvrdila tko je zarobio, pogubio i zakopao jedanaestoricu branitelja pronađenih na igralištu „Crvenkapa“.

Nisu individualizirani svi ljudi koji su ulazili u civilne kuće i skloništa nakon pada sela, izdvajali starije i nemoćne stanovnike, odvodili ih i ubijali.

Nije javno objašnjeno tko je organizirao masovne i pojedinačne ukope, tko je raspolagao radnim strojevima i tko je poslije čuvao podatke o mjestima na kojima su tijela skrivena.

Nije objavljen ishod kaznene prijave koju je Documenta 2017. predala DORH-u za žrtve iz hrvatske tužbe protiv Srbije i još 22 ubijene i nestale osobe.

Nije poznato jesu li hrvatske institucije identificirale i kazneno prijavile zapovjednike i pripadnike svih jedinica JNA, Teritorijalne obrane i paravojnih skupina koje su 10. i 11. studenoga djelovale u selu.

Nema jedinstvenoga poimeničnog popisa koji bi objasnio razliku između 125, 128, 129 i 133 stradala, odnosno jasno razdvojio civile, vojnike, policajce, mještane, branitelje iz drugih mjesta, nestale, poginule u borbi i pogubljene nakon zarobljavanja.

Prema posljednjem izričitom lokalnom podatku, još se traga za 17 osoba. Nije javno razjašnjeno jesu li među njima i dvojica neidentificiranih muškaraca iz grobnice Lipica.

Jedna presuda ne zatvara desetke grobnica

Bogdanovci nisu zločin bez dokaza.

Postoje imena žrtava, ekshumirane masovne i pojedinačne grobnice, obdukcijska dokumentacija, svjedoci, arhivski dokumenti JNA, hrvatska kaznena prijava i pravomoćna presuda donesena u Srbiji.

Za devetero ubijenih civila poznat je pravomoćno osuđeni počinitelj. Boško Soldatović osuđen je na 15 godina zatvora i njegova kaznena odgovornost više nije tvrdnja, sumnja ili optužba, nego pravomoćno utvrđena činjenica.

Ali na bogdanovačkom groblju pronađeno je više ljudi od devetero obuhvaćenih njegovom presudom. U ulicama sela pronađene su druge masovne grobnice. Na dječjem igralištu pronađena su tijela jedanaestorice branitelja. Pojedinačne grobnice sadržavale su posmrtne ostatke još desetaka ljudi.

Za njihove smrti nema jednako jasnoga pravosudnog odgovora.

Nema pravomoćno osuđenog zapovjednika za cjelokupan napad i postupanje prema stanovništvu. Nema javno dostupne presude protiv ljudi koji su sudjelovali u ostalim ubojstvima. Nema potpunog objašnjenja sudbine prijave iz 2017. niti objedinjenoga državnog popisa koji bi svaku žrtvu povezao s okolnostima smrti i konkretnim sudskim predmetom.

Bogdanovci zato imaju jednu presudu, ali nemaju dovršen pravosudni epilog.

Dok se ne pronađe još 17 nestalih, dok se ne identificiraju svi ostaci, dok se ne objasni razlika među službenim brojkama i dok svako dokumentirano pogubljenje ne dobije ime počinitelja, grobnice će ostati potpunije od sudskih spisa.

Izvori: Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije – prvostupanjska presuda i imena devetero ubijenih civila; Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije – pravomoćna potvrda kazne Bošku Soldatoviću; Fond za humanitarno pravo – predmet Bogdanovci; Ministarstvo hrvatskih branitelja/SODR – groblje, žrtve i grobnice u Bogdanovcima; Ministarstvo hrvatskih branitelja/SODR – masovna grobnica na igralištu „Crvenkapa“; Ministarstvo hrvatskih branitelja – pronalazak grobnice Lipica 2024.; Ministarstvo hrvatskih branitelja – identifikacija Zlatka Jakoba i Jure Lukača; Documenta – kaznena prijava za zločine i 22 dodatne žrtve; HRT – 133 stradala, 89 mještana i 17 nestalih; HMDCDR – „I bolnica je bila meta“, vojni i povijesni kontekst; MKSJ – službeni pregled nedovršenog predmeta Goran Hadžić; HRT/TV kalendar – autentični videozapis.