POVIJEST I SJEĆANJA

SVJEDOČANSTVO IZ VUKOVARA Dejan i Suzana: 'Mjesecima smo se skrivali u podrumu. Susjedi su nam pred očima ubili mamu'

Ubili im majku pred očima
Ubili im majku pred očima Foto: Dejan i Suzana Hovanček /PIXSELL- Piše: Danijela Mikola

Dva dana nakon ubojstva majke Dejanu i Suzani Hovanček u podrum su došli hrvatski branitelji i rekli im 'pakirajte se, grad je pao'. Uskoro su se našli u tužnoj dugačkoj koloni koja je hodala kroz razrušeni sivi grad

Bio je 16. studeni 1991., dva dana prije pada Vukovara. Brat i sestra Dejan i Suzana Hovanček, tada djeca od 9 i 16 godina, već su tri mjeseca bili skriveni u podrumu svog doma zajedno sa mamom Marijom, sestričnom i njenom obitelji te još jednom srpskom familijom. Svih 87 dana oni su dijelili istu sudbinu; strah, glad, žeđ, hladnoću, granatiranja, mrak, beznađe.. a onda su, 16-tog, pred njihov podrum na Mitnici došla dva Srbina.

Jedan je sišao dolje i rekao mami da izađe. Ona je izašla, nije se bojala jer nije bilo prvi puta da izlazi, a i to su bili njihovi susjedi. Dejan i Suzana gledali su je kako odlazi širom otvorenih očiju, uznemireni zbog čovjeka koji je došao po nju. Ubrzo su čuli njene korake. Otvorila je vrata i ušla u podrum, pogledala svoju djecu i bez riječi pala. Tek tada potekla joj je krvi iz usta i za kratko oko njene glave stvorila se velika krvava lokva.

- Naš tata Martin radio je u vukovarskoj bolnici, na patologiji. Svakoga je dana prevozio ranjene i mrtve. U podrum je dolazio kada je mogao. Iz grada nismo otišli jer mama nije htjela ostaviti tatu samoga, a i nitko nije mislio da će sve tako daleko otići. Kada su ljudi to shvatili, više se nije moglo izaći iz grada. Dejan i ja smo u podrumu bili s mamom i iz njega nismo smjeli izlaziti. Zato sam se i bojala svaki puta kada bi netko od ljudi iz podruma izašao, a najteže mi je bilo kada bi to učinila mama. Čim bi ona izašla, ja bih stala na stepenice i dozivala ju; ako se ne javi nakon par poziva, počela bih panično vikati dok mi se ne odazove. Toga dana mama je izašla jer su je pozvali neki naši susjedi. Nije se dugo zadržala, možda minutu ili dvije. Čuli smo je kako silazi stepenicama. Otvorila je vrata podruma, pogledala brata i mene koji smo sjedili odmah nasuprot vrata i samo se srušila na pod. Ta slika do danas mi je ostala jedina živa slika moje mame koju pamtim - tužno kaže Suzana koja posljednji pogled na mamu ne uspijeva zamijeniti nikakvom drugom slikom iz djetinjstva, iako povremeno gleda majčine fotografije ne bi li se prisjetila njenog lika.

Tek kada je Marija pala na tlo Suzana i Dejan počeli su vrištati i plakati. Stariji su priskočili provjeriti da li je možda živa no, uzalud. Njezino tijelo ostalo je satima ležati na tlu podruma, na užas Suzane i Dejana koji su ga netremice gledali. Tata Martin došao je u podrum tek poslijepodne. Dočekao ga je Marijin brat i rekao mu 'Ubili su Maricu' no, on to nije mogao vjerovati. Sišao je u podrum i suočio se s bolnom istinom.

- Tata je bio patolog i odmah je vidio da je mama upucana u leđa te da joj je taj metak prošao kroz leđa i ušao u srce. Iako su je od smrti dijelile sekunde, ona ih je prohodala samo da bi zadnji puta vidjela nas. Tata je plakao, kao i mi. Nismo znali što bismo s tijelom pa je tata u dvorištu iskopao rupu, sklepali su neki sanduk i u njemu smo pokopali mamu u našem dvorištu. Na taj smo način imali donekle mogućnost oprostiti se s njom - kaže Dejan dodajući kako nisu imali vremena ni povratiti se od prvog šoka, a već je uslijedio drugi.

Dva dana nakon ubojstva majke u podrum su došli hrvatski branitelji i rekli im 'pakirajte se, grad je pao'. Suzana i Dejan našli su se u tužnoj dugačkoj koloni koja je hodala kroz razrušeni sivi grad i išla u nepoznato. Tada nisu ni slutili da će ih sudbina uskoro razdvojiti i od oca, a da će oni završiti u logoru na ispitivanjima.

- Bili smo prosječna vukovarska obitelj u kojoj je otac radio kao patolog, dok je mama bila domaćica. Sestra i ja smo bili školska djeca i djetinjstvo smo provodili poprilično bezbrižno. Odgajani smo bez ikakvih predrasuda, bez podjela na vjeru i naciju, u suživotu i skladu sa svim susjedima. U to doba ja čak nisam znao tko je tko po vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti, jer to tada nije bilo važno i o tome se nije govorilo. Sjećam se da sam prve 'razlike' spoznao kada sam otkrio da mi i susjedi imamo Božić i Uskrs u različito vrijeme pa sam tek onda pitao roditelje zašto to ne slavimo isti datum. Tako je bilo sve do 1991. godine - prisjeća se Dejan svog i sestrinog djetinjstva.

Prve naznake međuljudskog sukoba u Vukovaru osjetio je, kaže, u školskim klupama kada su počele prve uvrede riječima 'ustaša i četnik'. Nedugo nakon toga započeli su i prvi oružani okršaji, pucnjava, bombe, granate, pa i prve žrtve. Hovančekovi su tada, kao i druge vukovarske obitelj, sigurnost potražile u podrumima koji će im, pokazat će se naknadno, biti jedino sklonište naredna tri mjeseca.

Vukovar:Dejan i Suzana kao djeca završili u Sremskoj Mitrovici-Foto: PIXSELL

- Mene su ispitivala dva bradata čovjeka. Pitali su koliko je Srba ubio moj otac, kakvo je oružje imao i što je radio. Prijetili su da će me zalijevati hladnom vodom dok ne priznam da je on to radio. Ali ja sam uporno govorio da je tata radio u bolnici i da nije imao uniformu. Onaj čovjek koji je došao po mene i sestru povremeno je ulazio u prostoriju, donosio mi hranu i opominjao ispitivače da mi se ne smije ništa dogoditi. Tako je i bilo. Drugog jutra tata, setra i ja sjeli smo u autobus i nakon iscrpljujućeg putovanja stigli u Hrvatsku - priča i Dejan koji se nakon završetka školovanja u progonstvu priključuje Hrvatskoj vojsci u kojoj je bio narednih 15 godina.

Suzana je prve prognaničke dane provela u Bjelovaru, potom kratko u Njemačkoj, a onda se cijela obitelj vratila u Hrvatsku i smjestila se s rodbinom i drugim Vukovarcima na Velom Lošinju gdje je počeo njihov novi život.

. U Lošinju se dogodilo nešto neobično. U školi je organizirano natjecanje za najljepši osmijeh na koje sam se ja prijavila i pobijedila. Tada je moja nastavnica njemačkog Nena Nosaj Peršić kontaktirala režisera Petra Krelju i on je na temelju toga, i našeg života u progonstvu, snimio dokumentarac koji se zove 'Suzanin osmijeh'. Još ga nekad znaju pustiti na tv - kaže Suzana dodajući kako je tek u progonstvu saznala da njena mama nije nastradala od slučajnog gelera ili metka nego je ubijena i to od strane susjeda Srba koji su njenu obitelj dobro znali.

- Tata je to tajio od nas. Jedne je večeri nekom čovjeku rekao 'Ne znaju oni da je naša Marica ubijena, misle da je poginula'. Htio je meni i bratu usaditi sjećanje da je smrt naše majke bila sudbina, nesretni slučaj, a ne ubojstvo jer nije htio da zbog toga ikoga mrzimo. Htjeli su da patimo, a to su i dobili - dodaje Suzana.

Ubijena Marija Hovanček ni u mrtva nije imala mira. Srbi koji su, nakon pada Vukovara, naselili njihovu relativno sačuvanu kuću na Mitnici, nisu mogli živjeti s činjenicom da im je u dvorištu grob, pa su Marijino tijelo iskopali i bacili u zajedničku grobnicu na Novom Groblju. Njeno tijelo ekshumirano je 1997. godine, suprug Martin pozvan je na prepoznavanje ostataka, a potom je pokopana na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata.

Obitelj Hovanček u Vukovar se vratila 1999. godine. Suzana je dobila posao u vukovarskoj bolnici, Dejan je zbog nesreće na terenu zadobio ozljede zbog kojih je umirovljen, a tata Martin je ostvario pravo na invalidsku mirovinu jer je tijekom rata i on teško ranjen. 4. listopada na njegov kombi je bačena bomba i život mu je spašen samo zahvaljujući brzoj intervenciji kolega liječnika.

- Nakon svega mogu reći samo da mržnje kod mene nema. I danas imam nekoliko srpskih prijatelja jer mi je jasno da zločine ne čini nacija, nego pojedinac. U mom slučaju, jedan mi je Srbin ubio majku, no drugi mi je spasio oca. To je najbolji primjer da se u ratnim okolnostima kod pojedinaca budi divljaštvo, a kod nekih ljudskost i humanost. Svakako bih želio zahvaliti čovjeku koji je spasio mog oca. Važno mi je poslati poruku da ne mrzim Srbe i da mi je žao kada u gradu Vukovaru i danas vidim izljeve međunacionalne mržnje kod mladih, a to je zato što ne znaju kako rat doista izgleda - kaže Dejan.

Kao uspomenu na svoju majku oko vrata nosi nje zlatni lančić sa pločicom na kojoj piše njeno ime. On je na nju dao ugravirati i dan njene pogibije.

Izvor:24sata.hr

Više iz kategorije: POVIJEST I SJEĆANJA

BRANIO VUKOVAR / Crnogorac otkrio pozadinu iznenadnog Merčepova poteza: 'Ubili bi ga, bili su veliki novci u igri'

BRANIO VUKOVAR / Crnogorac otkrio pozadinu iznenadnog Merčepova poteza: 'Ubili bi ga, bili su veliki novci u igri'

Za vukovarskog branitelja Ranka Mugošu, iako nije bio rođenjem Vukovarac već korijene vuče iz Crne Gore u kojoj je proživio godine ranog djetinjstva, ni...

prije 1 dana
Operacija Uran 1991: Krvavi boj za Petrinju i Banovinu

Operacija Uran 1991: Krvavi boj za Petrinju i Banovinu

Operacija Uran 1991 bila je prva velika, višesmjerna taktička napadna akcija hrvatskih obrambenih snaga na zapadnom dijelu petrinjskog i istočnom dijelu...

prije 2 dana
GRADSKA KNJIŽNICA KAŠTELA otvara izložbu povodom 140. obljetnice rođenja Ive Jurasa

GRADSKA KNJIŽNICA KAŠTELA otvara izložbu povodom 140. obljetnice rođenja Ive Jurasa

Ivo JurasGradska knjižnica Kaštela, Knjižnica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu te Općinska knjižnica i čitaonica Jelsa priređuju izložb...

prije 5 dana
LOGOR NEGOSLAVCI: Tko je bio zatočen, što je utvrđeno pred sudovima i koja pitanja ostaju bez odgovora Najčitanije

LOGOR NEGOSLAVCI: Tko je bio zatočen, što je utvrđeno pred sudovima i koja pitanja ostaju bez odgovora

Negoslavci se u svjedočenjima, sudskim dokumentima i službenim evidencijama pojavljuju kao mjesto zatočenja, ispitivanja i zlostavljanja ljudi odvedenih...

prije 6 dana
Kada čovjek postane broj predmeta: Od zlostavljanja u Negoslavcima do nestalog sudskog spisa

Kada čovjek postane broj predmeta: Od zlostavljanja u Negoslavcima do nestalog sudskog spisa

Općinski sud u Vukovaru potvrdio je da je Mato Božić evidentiran kao oštećenik u kaznenom predmetu K-17/1992 te da je odluka postala pravomoćna 1996. go...

prije 6 dana
Oproštaj od akademika Josipa Pečarića, velikana znanosti i domoljublja

Oproštaj od akademika Josipa Pečarića, velikana znanosti i domoljublja

Skup su zajednički organizirale Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), Zajednica udruga i članova HVIDR-e Grada Zagreba te Udruga...

prije 6 dana
Pravosudni epilog zločina u Erdutu: što je pravomoćno utvrđeno, a što je ostalo bez presude

Pravosudni epilog zločina u Erdutu: što je pravomoćno utvrđeno, a što je ostalo bez presude

Optužnica protiv nekadašnjeg zapovjednika erdutske milicije i povezani postupci nemaju jednako jasan završetak.Zločini počinjeni na području Erduta, Erd...

9. 11. 2026.
Ministarstvo hrvatskih branitelja podržalo film „Jezik na smrt” o dr. Ivanu Šreteru Najčitanije

Ministarstvo hrvatskih branitelja podržalo film „Jezik na smrt” o dr. Ivanu Šreteru

Ministarstvo hrvatskih branitelja financijski je podržalo film 'Jezik na smrt' o dr. Ivanu Šreteru. Saznajte više o psihološkoj drami o stradanju heroja Domovinskog rata.

5. 11. 2026.
Predstava „Bitka za Vukovar” gostuje u sedam gradova

Predstava „Bitka za Vukovar” gostuje u sedam gradova

Saznajte raspored gostovanja predstave 'Bitka za Vukovar' u sedam gradova od 6. do 12. studenoga. Provjerite datume i lokacije u Solinu, Livnu, Imotskom, Trogiru i drugim mjestima.

5. 11. 2026.
ISTINA KOJU SU HTJELI ZABRANITI: Dramatičan apel Jastreba 12 dana prije pada Vukovara – „Ako trebaju padati glave, neka počne od mene!“

ISTINA KOJU SU HTJELI ZABRANITI: Dramatičan apel Jastreba 12 dana prije pada Vukovara – „Ako trebaju padati glave, neka počne od mene!“

Mile Dedaković Jastreb 12 dana prije pada Vukovara 1991. otkrio istinu o stanju na bojišnici, nedostatku pomoći i pokušajima cenzure. Dramatičan apel.

4. 11. 2026.
U Vukovaru pretpremijera dokumentarnog filma „Logor Negoslavci” Najčitanije

U Vukovaru pretpremijera dokumentarnog filma „Logor Negoslavci”

U Hrvatskom domu Vukovar održat će se pretpremijera dokumentarnog filma 'Logor Negoslavci' o stradanju u logoru o kojem se dugo šutjelo. Ulaz slobodan.

3. 11. 2026.

Prikazano 11 od 931 članaka.