FIFA, sudačke pogreške, VAR, SP 2026. (III dio)

Podaci NetSI Sporta pokazuju da su Hrvatska i Paragvaj imale najviše nepovoljnih VAR odluka povezanih s prekršajima, dok je Hrvatska po stopi na 100 prekršaja prošla najgore.

Kazneni udarac nakon Vlašićeva držanja i poništeni pogodak koji je „otkrio“ senzor postali su simbol prvenstva na kojem je tehnologija preuzela utakmicu

Hrvatska nogometna reprezentacija nije samo ispala sa Svjetskog prvenstva nakon jedne od najkontroverznijih utakmica turnira. Prema podatkovnoj analizi objavljenoj u završnici prvenstva, Hrvatska se našla na samom dnu ljestvice VAR odluka – među reprezentacijama protiv kojih su intervencije najčešće završavale nepovoljno.

Infografiku je popularizirala stranica World Visualized, specijalizirana za prikaz globalnih trendova kroz podatke i grafike. Međutim, važno je precizirati izvor: nije riječ o samostalnom istraživanju te stranice, nego o podacima istraživačke skupine NetSI Sport, koja djeluje pri Network Science Instituteu Sveučilišta Northeastern.

Brojke ne dokazuju da je protiv Hrvatske postojala uputa, zavjera ili organizirano sudačko pogodovanje suparnicima. Ali predstavljaju ozbiljan statistički signal koji se ne može odbaciti uobičajenom rečenicom da su „sudačke pogreške sastavni dio nogometa“.

Pogotovo kada su dvije najvažnije VAR odluke u hrvatskoj završnoj utakmici izravno promijenile rezultat: najprije je Portugalu dosuđen kazneni udarac nakon duela Nikole Vlašića i Renata Veige, a zatim je Hrvatskoj poništen pogodak za izjednačenje zbog dodira koji ljudsko oko nije moglo razaznati.

Što podaci doista pokazuju?

NetSI Sport evidentirao je 35 VAR intervencija u prvih 97 utakmica Svjetskog prvenstva. Na prvenstvu 2022. zabilježeno ih je 26, a 2018., kada je VAR debitirao na svjetskoj smotri, 22.

Na prvi pogled riječ je o osjetnom rastu. Međutim, ozbiljno istraživanje mora uzeti u obzir da je prvenstvo 2026. znatno prošireno. Turniri 2018. i 2022. imali su ukupno po 64 utakmice, dok su ovogodišnji podaci prikupljeni nakon već 97 odigranih susreta.

Kada se broj intervencija preračuna po utakmici, slika je drukčija:

• 2018.: približno 0,34 intervencije po utakmici

• 2022.: približno 0,41

• 2026.: približno 0,36

Dakle, ukupan broj intervencija jest rekordan, ali njihova učestalost po utakmici nije dramatično veća nego 2022. godine. Rekord je djelomično posljedica većeg broja reprezentacija i utakmica, a ne samo agresivnijeg korištenja VAR-a.

To, međutim, ne umanjuje hrvatski problem. NetSI nije samo zbrojio intervencije, nego je njihovu raspodjelu usporedio s brojem načinjenih ili pretrpljenih prekršaja svake reprezentacije.

Hrvatska i Paragvaj imaju po tri odluke protiv sebe – ali Hrvatska je najlošija po stopi

U apsolutnom broju Hrvatska nije sama na vrhu negativne ljestvice. Hrvatska i Paragvaj imale su po tri VAR odluke povezane s prekršajima koje su završile protiv njih. S druge strane, Argentina i Meksiko zabilježili su po četiri promjene odluka koje su im išle u korist.

Kada se intervencije normaliziraju na 100 načinjenih ili izborenih prekršaja, Hrvatska prolazi najlošije. NetSI Sport izračunao je stopu od 6,5 nepovoljnih VAR odluka na 100 prekršaja, ispred Irana s 5,4 i Katara s 5,1. Na pozitivnoj strani grafikona nalaze se Meksiko sa 7,8 povoljnih odluka i Argentina sa 6,7.

To je preciznija formulacija od tvrdnje da je Hrvatska bila jedina reprezentacija protiv koje je VAR najčešće intervenirao:

Hrvatska je s Paragvajem izjednačena po ukupnom broju nepovoljnih intervencija, ali je prema stopi na 100 prekršaja reprezentacija koja je prošla najlošije.

To nije dokaz sustavne krađe. Ali teško je pronaći podatak koji bolje objašnjava zašto su hrvatski igrači, stožer i navijači imali osjećaj da tehnologija gotovo uvijek ulazi u utakmicu na njihovu štetu.

Što statistika ne govori?

Voditelj NetSI Sporta Brennan Klein jasno upozorava da podaci ne mogu dokazati radi li sudac namjerno za jednu ili protiv druge momčadi. Baza bilježi vrijeme, mjesto i posljedicu intervencije, ali ne može sama procijeniti je li konačna odluka bila nogometno ispravna.

Drugim riječima, tablica pokazuje da je Hrvatska često završavala na negativnoj strani VAR odluke. Ne pokazuje automatski da su te odluke bile pogrešne.

Visok broj intervencija može značiti nekoliko stvari:

Sudac na terenu možda je u hrvatskim utakmicama propustio više događaja koje je VAR morao naknadno ispravljati. Hrvatski igrači možda su češće sudjelovali u graničnim situacijama. Moguće je i da je stil njihove igre stvarao više kontakata podložnih videopregledu.

Ali postoji i neugodnije pitanje: je li prag za uključivanje VAR-a bio jednak kada je odluka mogla pomoći Hrvatskoj i kada joj je mogla naštetiti?

Upravo tu statistika završava, a počinje analiza konkretnih odluka.

Vlašić i Veiga: postojao je kontakt, ali je li postojala „jasna i očita pogreška“?

Portugal je protiv Hrvatske izjednačio iz kaznenog udarca u 68. minuti. Nakon ubačaja iz kornera portugalska klupa burno je tražila intervenciju, a sudac Espen Eskås naknadno je pozvan pred monitor. Na snimci se vidjelo da je Nikola Vlašić rukom obuhvatio Renata Veigu, nakon čega je Portugalac završio na travnjaku. Sudac je promijenio početnu odluku i dosudio kazneni udarac, koji je Cristiano Ronaldo pretvorio u pogodak za 1:1.

Kontakt je postojao i nema smisla tvrditi suprotno. Vlašić je rukom držao suparnika.

Ali kazneni udarac nije matematička odluka poput pitanja je li lopta prešla crtu. Mora se procijeniti intenzitet, utjecaj kontakta na kretanje igrača i odgovara li njegov pad snazi povlačenja.

Veigina reakcija bila je izrazito naglašena. Vlašićeva ruka našla se oko njegova tijela, ali na snimci nije djelovalo da je hrvatski igrač trzajem ili snažnim povlačenjem oborio suparnika. Radilo se o vrsti međusobnog držanja kakva se pri gotovo svakom prekidu događa unutar kaznenog prostora.

Najvažnije je drugo pitanje: je li početna odluka suca da nastavi igru bila jasno i očito pogrešna?

Prema službenom protokolu IFAB-a, VAR ne bi smio ponovno suditi svaku dvojbenu situaciju. Odluka s terena treba se mijenjati samo kada snimka pokazuje „jasnu i očitu pogrešku“ ili ozbiljno propušten događaj.

Ako se kontakt može razumno tumačiti na dva načina – kao kažnjivo držanje ili kao uobičajena borba uz prenaglašen pad napadača – tada nije jasno kako je ispunjen uvjet očite pogreške.

Luka Modrić nakon utakmice upravo je to naglasio. Tvrdio je da su se igrači međusobno držali, da Vlašić nije povlačenjem srušio Veigu te da VAR ne bi smio intervenirati kod situacije koja ostaje otvorena različitim tumačenjima.

Portugal ima pravo braniti odluku. Njegov izbornik Roberto Martínez kazneni je udarac nazvao jasnim. Ali ako je situacija toliko jasna, zašto je sudac koji se nalazio na terenu prvotno nije prepoznao kao prekršaj?

Gvardiolov pogodak: izvan statistike prekršaja, ali u središtu hrvatskog slučaja

NetSI-jeva tablica odnosi se na VAR ishode povezane s prekršajima. Poništeni pogodak Joška Gvardiola zbog zaleđa zato nije nužno dio iste statističke kategorije.

Ipak, taj događaj ne može se izostaviti iz analize hrvatskog iskustva s tehnologijom.

U 103. minuti Gvardiol je postigao pogodak za 2:2. Hrvatska je slavila izjednačenje, ali je senzor ugrađen u loptu registrirao iznimno slab dodir Igora Matanovića u ranijem dijelu akcije. Tim dodirom ponovno je utvrđivan položaj hrvatskih igrača, nakon čega je pogodak poništen zbog zaleđa.

Reuters je naveo da se kontakt nije mogao jasno vidjeti ljudskim okom, da lopta nije zamjetno promijenila putanju te da je senzor možda registrirao čak i dodir Matanovićeve kose. HNS je primjenu tehnologije nazvao njezinom zlouporabom i od FIFA-e zatražio objašnjenje.

FIFA može tvrditi da je odluka tehnički točna. Ako je Matanović dotaknuo loptu, koliko god neznatno, taj dodir prema slovu pravila može biti odlučujući za određivanje faze zaleđa.

Ali ovdje se otvara sukob između slova pravila i smisla igre.

Matanovićev mogući dodir nije promijenio smjer lopte, nije mu omogućio kontrolu niti je stvorio prednost koju bi mogao prepoznati bilo koji igrač na terenu. Čip je registrirao fizički događaj koji za samu nogometnu akciju gotovo da nije postojao.

Takva tehnologija ne ispravlja ono što je čovjek pogrešno vidio. Ona proizvodi novu stvarnost koju čovjek uopće nije mogao vidjeti.

Hrvatska nije ispala nakon očitog zaleđa od pola metra. Ispala je nakon elektroničkog zapisa mogućeg dodira kose.

Najveći problem nije broj odluka, nego njihova težina

Tri nepovoljne VAR intervencije tijekom turnira možda na papiru ne izgledaju dramatično. Ali nisu sve odluke jednako vrijedne.

Jedno je promijeniti žuti karton ili dosuditi prekršaj na sredini terena. Drugo je:

• vratiti suparnika u utakmicu kaznenim udarcem

• poništiti pogodak u 103. minuti

• neposredno odlučiti koja reprezentacija prolazi, a koja napušta prvenstvo.

Statistika zato ne smije ostati samo infografika za društvene mreže. Kada reprezentacija s najnepovoljnijom stopom VAR odluka završi prvenstvo nakon dviju krajnje graničnih intervencija u istoj utakmici, FIFA mora ponuditi više od tvrdnje da je „tehnologija radila“.

Treba objasniti kako su ljudi koristili tehnologiju.

Nisu problem kamere, nego kriterij ljudi u VAR sobi

Senzor ne dosuđuje kazneni udarac. Kamera ne odlučuje je li držanje dovoljno snažno. Računalo ne određuje treba li sudac biti pozvan pred monitor.

To rade ljudi.

Tehnologija može pokazati Vlašićevu ruku oko Veige, ali čovjek odlučuje je li riječ o kažnjivom povlačenju ili obostranoj borbi.

Senzor može registrirati Matanovićev dodir, ali pravila i ljudi određuju da mikroskopski kontakt bez vidljivog utjecaja mora poništiti pogodak.

Zbog toga priča o Hrvatskoj nije priča o tome da su strojevi urotili protiv jedne reprezentacije. To je priča o ljudima koji su tehnologiju pretvorili iz pomoćnog sredstva u glavni autoritet utakmice.

FIFA mora objaviti cijeli trag odluke

Podaci NetSI Sporta nisu „pušeći pištolj“ koji dokazuje sudačku pristranost. Ali jesu dovoljan razlog za zahtjev za potpunom transparentnošću.

FIFA bi za svaku intervenciju trebala objaviti:

• početnu odluku suca

• razlog zbog kojega je VAR procijenio da postoji jasna pogreška

• kadrove koji su prikazani glavnom sucu

• sažetak komunikacije suca i VAR sobe

• podatke senzora kada su presudni za odluku

• naknadnu stručnu ocjenu je li postupak pravilno proveden.

Bez toga javnost dobiva samo konačnu presudu, ali ne i uvid u proces kojim se do nje došlo.

To nije dovoljno za natjecanje na kojem jedna odluka može završiti četverogodišnji rad reprezentacije i međunarodnu karijeru čitave generacije.

Statistika ne dokazuje krađu, ali ruši tezu da Hrvatska samo umišlja problem

Ne može se na temelju tri nepovoljne intervencije proglasiti da je Hrvatska planski izbačena sa Svjetskog prvenstva.

Ali više se ne može ni tvrditi da se hrvatsko nezadovoljstvo temelji samo na emocijama poraženih.

Hrvatska i Paragvaj imale su najviše VAR odluka povezanih s prekršajima koje su završile protiv njih. Kada se podaci prilagode broju prekršaja, Hrvatska se nalazi na samom dnu cijelog turnira. Istodobno su dvije presudne odluke u utakmici s Portugalom bile toliko granične da se o njima raspravlja diljem nogometnog svijeta.

Kazneni udarac dosuđen je nakon kontakta i naglašenog pada koji je sudac na terenu prvotno pustio. Pogodak za izjednačenje poništen je zbog dodira koji nitko nije vidio, ali ga je navodno osjetio senzor.

Možda je sve to samo niz nesretnih okolnosti.

Ali kada statistika pokaže da nijedna reprezentacija nije imala nepovoljniju stopu VAR intervencija, onda „slučajnost“ više nije dovoljno objašnjenje.

Hrvatska nema dokaz zavjere. Ima nešto konkretnije i legitimnije: brojke, dvije presudne odluke i puno pravo zahtijevati da FIFA objasni zašto je tehnologija na ovom prvenstvu tako često govorila upravo protiv nje.