Put kao da ga je napisao sam Lucifer! Dobili smo najgoreg protivnika, prije 10 godina okrutno nam je oduzeo san

Podsjetilo je na Francusku 2016. Postigli smo rezultat koji je trebao donijeti nekoga drugoga, a ukazao se Portugal. Tamo su nanizali tri remija i stigli kao treći na nas prve. Imali smo priznanje za najbolju reprezentaciju Eura u fazi po skupinama i – ispali! Ovdje su odigrali dvaput neodlučeno, uz visoku pobjedu nad Uzbekistanom i – opet su naši. Ili mi njihovi. Legendarni suigrači i rivali Luka Modrić i Cristiano Ronaldo u svojoj možda posljednjoj velikoj bitki. Iako se za njih dvojicu nikad ne zna gdje je kraj.

Tako uskoro 2. srpnja, u Hrvatskoj već 3., Modrić možda zadnji put igra za Vatrene, Ronaldo za Portugal. Kad bi sve ostale stranice bilježnice bile prazne, dovoljno za holivudsku priču. Najjači par šesnaestine finala.

U Torontu smo jednom bili brončani na SP-u. Igrala se košarka, godina je bila 1994. Danas se mnogi pitaju: jesu li Hrvati tvorci čuda? Mogu li do još jedne medalje?

U Philadelphiji Ganu nismo udarili poput Rockyja, u Torontu moramo osvojiti CN Tower. Portugal je tako visoko. Kao vrh tornja. Podno njega jednom smo bili brončani na Svjetskom prvenstvu. Igrala se košarka, godina je bila 1994. Danas se mnogi pitaju: jesu li Hrvati tvorci čuda? Mogu li do još jedne medalje? Put je kao da nam ga je napisao sam Lucifer – Portugal, Španjolska, četvrtfinale po imenu najlakše (SAD, Belgija), polufinale Francuska. Ali Dalić se ne boji vragova, Vatreni, kao vjernici, pomazani su Duhom Svetim. To u nogometnoj areni nije dovoljno, ali daje mir i samopouzdanje.

Portugal je najgora reprezentacija za nas. Ni protiv koga nam nije tradicionalno tako teško. Nikad ih nismo svladali u borbi za bodove. Samo jednom prijateljski, 2024. kod njih 2:1. Posljednje četiri natjecateljske utakmice bile su u Ligi nacija, tri njihove pobjede i remi. Na Eurima dva slavlja Portugalaca. Ali na svjetskim prvenstvima nikad nismo igrali, a to je naš teren. I psihologija ima ulogu. Nekad veću nego što se misli. Hrvatska se na Mundijalu osjeća sigurnije, a Portugal nervoznije.

Portugal nam nikad nije odgovarao zbog visokog ritma igre koji nije baziran na snazi nego na tehnici, čvrstog defenzivnog bloka i kvalitetne tranzicije. Ima individualce svjetske klase, a ne traži uvijek dominaciju u posjedu jer najviše gušta kad može suparnika uhvatiti na krivoj nozi. Međutim, ako je rival uredan, discipliniran i kompaktan, znaju naići na probleme. U Americi ni izbliza nisu pokazali najbolje lice, mnogi misle – zbog Ronalda. Nekad prevaga, sada uteg, česti su komentari. Međutim, Cristiano zna. I treba ga se paziti.

Dužni su nam. Duguju nam bogatstvo. Na Euru 2016. jedini smo put igrali bolji nogomet od njih. Imali jaču momčad. Opet su nas prevarili, iz naše vratnice do njihove kontre, koju smo mogli spriječiti. Ako Vedran Ćorluka i Danijel Subašić imaju kompleks, vrijeme je da ga izliječe. Tada su zabili u 117. minuti. Rijetko su nas kad pregazili. Mnoge njihove pobjede bile su plod ritma kojem su naši odolijevali dok su bili pozorni, a naoko jeftino padali kad bi popustio fokus. Trkom, agresijom i koncentracijom protiv njih treba biti besprijekoran.

Ni protiv koga nam nije tako teško, nikad ih nismo svladali u borbi za bodove, na Euru 2016. igrali smo bolje, imali jaču momčad i opet su nas prevarili. Ali, Hrvatska se na Mundijalu osjeća sigurnije, a Portugal nervoznije

Hrvatska može pobijediti Portugal. Čistilište je iza nas, sad dolaze utakmice kakve su proslavile Dalićeve Vatrene. Priprema će biti kao za Brazil u Kataru. Nalik ogledu s Ganom, ali aranžirana dodatnim detaljima. Vezni red naša je najveća snaga, a najviše se bojimo upravo bitke u sredini terena. Ako tu pariramo, šanse eksponencijalno rastu.

Ovaj Portugal nema vrhunska šila na krilima i nije toliko trkački brz, čak ni kao Gana. Tehnički je savršen i ekspresno osvaja teren glavom, više nego nogama, a u centrali je sjajan. Vitinha, João Neves, Bruno Fernandes, Bernardo Silva, mladi i stari opako dobri. Taktički treba biti briljantan da te ne izigraju. U prosjeku od njih primamo gotovo dva gola po utakmici. O tome treba voditi brigu. Zlatko Dalić pripremit će svoju specijalku, koja mu, istina, protiv njih nikad nije prošla kad je bilo bitno, ali jednom i to mora biti: uspavati ih i zatući.

Luka Modrić svakog je dana sve bolji. To je fantastično, diže moral ekipi i daje svježu dozu optimizma. Petar Sučić potvrđuje klasu, a zabio je i prvi gol, Ivan Perišić odrađuje što momčadi treba, od Martina Baturine mogu se očekivati vrhunska rješenja, Dominik Livaković je izvrstan, Hrvatska ima bolide za utrku. Još da Joško Gvardiol tempira glavu. Treba nam. Upravo njegov gol donio nam je bod u posljednjoj međusobnoj utakmici u Splitu (1:1).

Portugal je došao po titulu, mnogi su mu je predvidjeli, nedostaje mu veliki rezultat na svjetskim prvenstvima i to ga stišće poput mlinskog kamena, imat će teret favorita i imperativa, a Hrvatska navijače, motiv i, vjerujemo, čiste misli. Spremna dati sve. Ako uspije, medijski eter Mundijala poprimit će nove tonove. Srebrni i brončani, koje su zaboravili, vratit će se na naslovnice. Ukoliko Hrvatska ispadne, imat će za čim žaliti, ali neće joj to nitko moći spočitnuti. Nismo izabrali Portugal nego nas je dopao.

Rijetko pobjeđujemo velike, taman je vrijeme. Eto, samo ove godine – Brazil, Belgija, Engleska, sve porazi. Zreo je trenutak da Hrvatska "ispegla" portugalske "traje" za sve one slučajeve kad je bila blizu, a ostala daleko. Za to će Vatreni morati odigrati najbolju utakmicu još od Dohe i Brazila. Koliko ponešto drugačija momčad zaista može, nitko točno ne zna. U ovakvim utakmicama rađaju se veliki igrači. Hrvatska još nije rekla sve. Uvjereni smo da će u Ontariju biti glasna. Hoće li i to biti dovoljno, pita se i Portugalce.

Počinje pravi Mundijal. Neka oni pričekaju do sljedećeg, kad će biti domaćini. Mi ionako to nikad nećemo biti. Lens je svjež. Svakim retkom teksta sve svježiji. I deset godina kasnije. Bila bi to osveta servirana hladna. Ili ipak ne toliko hladna. Tada smo trebali biti prvaci Europe, a postali su oni. Sada oni misle da im pripada mjesto prvaka svijeta. Je li vrijeme da im vratimo milo za drago ili će samo pojačati dominaciju nad nama?

Za mnoge bi pobjeda Hrvatske bila senzacija. Možda doista taj dan Mundijal za nas završi, ali jak je dojam da još imamo nešto za reći. Za uspon na Olimp treba skidati velike glave. U jednoj utakmici, u ozračju koje će nam pogodovati, uz silan elan, bude li pameti i hrabrosti, Portugalcima u najmanju ruku ne bi trebalo biti lako. Pa ne mora Cristiano baš kao Leo. Messi je osvojio preko nas, to ne znači da će i drugi.