VUKOVAR DOBIVA STADION 12 HRVATSKIH REDARSTVENIKA: SIMBOL KOJI NEĆE PITATI NIKOGA SMIJE LI PAMTITI SVOJE ŽRTVE

Vukovar, grad čije ime u hrvatskoj povijesti ima težinu žrtve, otpora i ponosa, dobiva novi moderni stadion.

Na prostoru postojećeg stadiona HNK Vukovar 1991. u Borovu naselju planirana je izgradnja Stadiona 12 hrvatskih redarstvenika, suvremenog sportskog objekta s 4.788 natkrivenih sjedećih mjesta, pratećim sadržajima i standardima koji bi trebali zadovoljiti kriterije UEFA-e i FIFA-e.

Procijenjena vrijednost projekta prelazi 14 milijuna eura, a predstavljena je i donatorska kampanja pod nazivom “I ti si Vukovar”. Kampanja građanima, tvrtkama i svima koji Vukovar nose u srcu omogućuje da se uključe u izgradnju stadiona koji će biti puno više od betona, tribina i travnjaka. Bit će to mjesto sporta, zajedništva, odgoja novih generacija i trajnog sjećanja. - DONIRAJ

Stadion koji vraća nogomet Vukovaru

Vukovar godinama nosi snažnu sportsku priču, ali i problem infrastrukture. HNK Vukovar 1991., klub koji nosi ime grada i ratne godine koja je obilježila hrvatsku povijest, zaslužuje igrati pred svojim navijačima u svom gradu. Novi stadion upravo zato ima i razvojnu dimenziju. On treba omogućiti bolje uvjete za klub, djecu, trenere, navijače i sve sportske djelatnike koji u Vukovaru žele graditi budućnost.

Prema predstavljenom rješenju, stadion će imati 4.788 sjedala, od čega 4.434 standardna mjesta, 96 VIP sjedala, 98 VIP BOX sjedala, 64 mjesta za novinare i 48 mjesta odnosno prostora za osobe s invaliditetom. Predviđeno je i devet loža. Takav objekt Vukovaru ne donosi samo nogometni komfor, nego i sigurnosne, organizacijske i infrastrukturne uvjete kakve grad heroj odavno zaslužuje.

Gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček poručio je da novi stadion nije samo sportski objekt, nego simbol svakom Hrvatu i svakome tko voli Hrvatsku i Vukovar. U tome se zapravo nalazi srž cijelog projekta. Vukovar se ne obnavlja samo zgradama, cestama i projektima. Vukovar se obnavlja i simbolima koji govore tko smo, što pamtimo i kome dugujemo slobodu.

Zašto ime 12 hrvatskih redarstvenika?

Ime stadiona nije marketinški potez. Nije provokacija. Nije poruka mržnje. To je ime sjećanja.

Stadion će nositi naziv 12 hrvatskih redarstvenika u čast dvanaestorici pripadnika hrvatske policije koji su 2. svibnja 1991. godine ubijeni u Borovu. Bili su to Stipan Bošnjak, Luka Crnković, Josip Culej, Mladen Čatić, Janko Čović, Zoran Grašić, Antun Grbavac, Željko Hrala, Zdenko Perica, Marinko Petrušić, Mladen Šarić i Ivica Vučić.

Oni su stradali u jednom od najtežih zločina na samom početku Domovinskog rata. Ubijeni su u akciji spašavanja dvojice kolega koje su srpske paravojne postrojbe prethodno zarobile. Taj događaj ostao je duboko upisan u hrvatsko pamćenje kao prva velika kolektivna žrtva hrvatske policije i jedan od trenutaka u kojima je postalo jasno da se nad Hrvatskom nadvija rat.

Zato je važno da stadion nosi upravo njihovo ime. Ne zato da bi ikome prijetio, nego zato da hrvatska djeca, sportaši, navijači i gosti znaju da se sloboda nije dogodila sama od sebe. Netko je za nju stao na crtu. Netko je za nju položio život.

Kad stadion postane živi spomenik

Na službenoj stranici kampanje istaknuto je kako je ideja stadiona da bude “živući spomenik” dvanaestorici hrvatskih redarstvenika, ali i svim žrtvama utkanim u temelje hrvatske neovisnosti. To je snažna i ispravna poruka.

Spomenik ne mora uvijek biti samo kamen, ploča ili križ. Spomenik može biti i mjesto na kojem djeca treniraju, obitelji navijaju, hrvatska zastava se vijori, a ime žrtve se izgovara s poštovanjem. Takvi spomenici žive dulje jer nisu zatvoreni u protokolima i obljetnicama. Oni ulaze u svakodnevicu.

Svaki dolazak na taj stadion bit će i tihi susret s imenima ljudi koji su dali život za Hrvatsku. Svaka utakmica, svaki dječji trening, svaki pogodak i svaka puna tribina nosit će poruku da Vukovar nije grad koji zaboravlja.

Podrška hrvatskih nogometnih imena

Kampanju “I ti si Vukovar” podržali su i bivši hrvatski reprezentativci Joe Šimunić i Gordon Schildenfeld, a potporu projektu dao je i Hrvatski nogometni savez. Njihova potpora nije samo sportska gesta. Ona je poruka da hrvatski nogomet ima obvezu prepoznati mjesta posebnog nacionalnog značenja.

Šimunić je poručio kako možda upravo s tog novog terena jednoga dana neko vukovarsko dijete obuče hrvatski dres i osvaja medalje. Schildenfeld je naglasio da vrijednost stadiona nadilazi samu infrastrukturu ako će djecu zadržati u sportu i klubovima omogućiti bolje uvjete.

To je bit ove priče. Stadion nije samo za jednu seniorsku momčad. On je za generacije koje dolaze. Za djecu koja trebaju imati razlog ostati u sportu. Za mlade koji u Vukovaru trebaju vidjeti budućnost, a ne samo rane prošlosti.

Donatori ostavljaju trajni trag

Kampanja omogućuje građanima i tvrtkama da se uključe kroz različite donacijske razrede. Donatori mogu dati iznos prema svojim mogućnostima, a ovisno o donacijskom paketu njihovo ime može biti upisano na zidu donatora ili ugravirano na sjedalici.

Time stadion postaje zajednički projekt. Ne samo gradski, ne samo sportski, ne samo institucionalni. On postaje projekt ljudi koji žele ostaviti trag u Vukovaru. Jedno ime na zidu donatora ili jednoj sjedalici možda je mala oznaka u prostoru, ali je velika poruka pripadnosti.

Vukovar je desetljećima bio mjesto na koje se dolazilo zapaliti svijeću, pokloniti se žrtvi i izgovoriti: nikada zaboraviti. Sada Vukovar poziva da se uz sjećanje ugradi i budućnost.

Srpski mediji već se bune zbog imena

Tek što je projekt predstavljen, dio srpskih medija već je počeo problematizirati naziv stadiona. Spominje se kako bi ime moglo izazvati revolt među lokalnim srpskim stanovništvom i kako bi moglo biti “prst u oko”.

Ta reakcija zapravo govori sve.

Ako je nekome u 2026. godini problem da stadion u Vukovaru nosi ime dvanaestorice hrvatskih policajaca ubijenih 1991. godine, onda problem nije u stadionu. Problem je u odnosu prema istini. Hrvatska ne traži od nikoga dopuštenje da pamti svoje žrtve. Vukovar ne treba moliti nikoga za pravo na vlastitu memoriju.

Posebno je neukusno kada se u takvim tekstovima pokušava relativizirati kontekst početka Domovinskog rata i u prvi plan gurati priče koje nemaju nikakvu moralnu težinu u odnosu na ubojstvo hrvatskih redarstvenika, opsadu Vukovara, Ovčaru, masovne grobnice i tisuće razorene obitelji. Hrvatska žrtva u Vukovaru nije tema za izjednačavanje, umanjivanje ili prešućivanje.

Naziv nije provokacija, nego istina

Nazvati stadion po 12 hrvatskih redarstvenika nije “prst u oko”. To je prst u hrvatsko pamćenje. To je podsjetnik da su prije slobode došle žrtve. Da su prije tribina bile ruševine. Da su prije sportskih snova bili ljudi koji su otišli na zadaću i nikada se nisu vratili svojim obiteljima.

Provokacija bi bila šutjeti. Provokacija bi bila odustati od imena zbog tuđeg negodovanja. Provokacija bi bila graditi budućnost Vukovara tako da se iz nje izbrišu oni koji su za tu budućnost dali život.

Zato stadion treba biti izgrađen upravo onako kako je zamišljen. S tim imenom. Na tom mjestu. U tom gradu.

Vukovar zaslužuje stadion, Hrvatska zaslužuje pamćenje

Stadion 12 hrvatskih redarstvenika bit će sportski objekt, ali i nacionalni znak. Bit će mjesto utakmica, navijanja i sportskog razvoja, ali i mjesto na kojem će se u javnom prostoru trajno čuvati ime hrvatske žrtve.

Vukovar zaslužuje modernu infrastrukturu. Vukovarska djeca zaslužuju bolje uvjete. HNK Vukovar 1991. zaslužuje dom. Hrvatski redarstvenici zaslužuju sjećanje. A Hrvatska zaslužuje da se njezini simboli grade bez straha od tuđih prigovora.

Ako nekome smeta ime Stadiona 12 hrvatskih redarstvenika, onda neka se zapita zašto mu smeta sjećanje na ubijene hrvatske policajce.

Vukovar ne smije zaboraviti. Hrvatska ne smije šutjeti. Stadion 12 hrvatskih redarstvenika treba biti izgrađen kao mjesto sporta, ponosa i trajne zahvalnosti onima koji su životom platili hrvatsku slobodu.