SLIJEDE KLJUČNA TRI MJESECA Prijeti li Europi iranski napad? Tadić otkriva kakvu igru igra Teheran

Rat Sjedinjenih Američkih Država pod vodstvom Donalda Trumpa protiv Irana idućeg tjedna doseći će punih šest mjeseci, i dalje bez vidljive perspektive za okončanje - dapače, u ovom trenutku nejasno je odvijaju li se uopće ikakvi pregovori na relaciji Washington - Teheran. Dvije strane tvrde suprotno

Po Trumpu, Iran želi postići dogovor sa Sjedinjenim Državama o svojem nuklearnom programu, ali 'ne želi pristati na uvjete koje on smatra nužnim'. S druge strane Iran, preko ministra vanjskih poslova Abasa Aragčija, tvrdi da SAD 'preklinje kako bi pregovori počeli'.

Iran spreman uzvratiti napadima na američke baze u Europi

U međuvremenu se promet kroz strateški krucijalni Hormuški tjesnac odvija otežano ili nikako, Trump prijeti susjednom Omanu, a svjetski mediji poput Financial Timesa objavljuju da je Iran, u slučaju da se američki napadi intenziviraju, spreman uzvratiti napadima na američke baze u Europi. Izrijekom se spominju Bugarska i Cipar.Iranske snage navodno razmatraju i napad na podmorske optičke kabele u Hormuškom tjesnacu, što bi poremetilo svjetski internet, ali i trgovinu.

Jedan od ključnih trenutaka u ovom sukobu zapravo tek slijedi: radi se o američkim midterm izborima za oba doma Kongresa, na kojima bi Trumpova Republikanska stranka mogla izgubiti većinu i čini se, kako za tportal tumači bivši saborski zastupnik i geopolitički analitičar Tonči Tadić, da Iran o tome itekako vodi računa.

'U ovom trenutku svi kombiniraju: Trump želi ograničiti ratna djelovanja do izbora, nakon kojih bi prešao u brutalnu ofenzivu, a Iran s druge strane razumije tu igru i želi ga 'navući' na što žešći rat u idućim mjesecima kako bi pomogao da izgubi izbore. U ovom trenutku to je izvjestan scenarij. Buduća demokratska većina u Kongresu i Senatu neće biti sklona avanturama poput ove u Iranu, a sve neugodne posljedice, poput budućeg nepovoljnog aranžmana oko Hormuza, moći će prišiti Donaldu Trumpu i republikancima', kaže Tadić za tportal.

Ipak, on ne smatra izglednima moguće iranske napade na američke baze na europskom tlu.

Tadić: Nema ozbiljnih indicija o mogućim napadima na Europu

'Iranci su prethodno napali američke baze u svim zemljama regije s dva cilja: prvo, žele im otežati logističku poziciju i opskrbu za vođenje rata, i drugo, žele umanjiti američki utjecaj u tom dijelu svijeta. Oni stvaraju pritisak na susjedne zemlje kako bi im postalo jasno da ih Amerika ne može štititi i kako bi došli do zaključka da bi im bilo najkorisnije zamoliti SAD da se povuče s njihova tla. No zasad nema nikakvih ozbiljnih indicija o mogućim napadima na Europu jer je jasno da bi u tom slučaju bio aktiviran članak 5. Povelje NATO-a o kolektivnoj obrani, što bi dovelo do stvaranja široke paneuropske ratne koalicije. Ne, Iran želi da SAD nastavi srljati u ovaj rat, ali bez potpore saveznika', objašnjava sugovornik tportala.

Veliku pažnju javnosti izazvala je tvrdnja bivše zastupnice Republikanske stranke Marjorie Taylor Green da Trumpova administracija 'ozbiljno razmišlja o korištenju nuklearne bombe protiv Irana, konkretno za uništenje iranskog postrojenja za obogaćivanje urana blizu Isfahana'.

Je li doista moguća upotreba nuklearnog oružja?

'Tu tvrdnju treba uzeti s dozom rezerve jer se radi o ženi koja je bila beskrajno odana Trumpu i podržavala ga u apsolutno svemu sve do otkrića njegove uloge u aferi oko Jeffreyja Epsteina, kada je postala njegova ljuta protivnica. Moguće je da se barem djelomično radi o istini, ali i da se radi o njenoj osobnoj osveti Trumpu. Na koncu, gledajući i kroz političku optiku, ona je vrlo dobro svjesna toga da republikansku biračku bazu poprilično iritira pokretanje novog rata i to predsjednika koji je osvojio mandat na obećanju da će okončati sve ratove. No je li doista moguća upotreba nuklearnog oružja? Za to bi se moralo dogoditi suglasje svih razina odlučivanja u SAD-u jer se ne radi samo o vojnom, nego i o diplomatskom i, na koncu, PR-ovskom potezu. Pitanje je kakva bi se poruka time poslala, kakav bi se presedan dogodio i što bi uslijedilo. Ovo posljednje ključno je pitanje jer na Mediteranu i na Bliskom istoku nikada ne postoji kraj, već se uvijek ide u neke nove epizode', slikovit je Tadić.

U ovom trenutku, upozorava, SAD je isključen iz gotovo svih važnih razgovora: s jedne strane formirana je široka koalicija europskih, mediteranskih, afričkih i arapskih zemalja koje pregovaraju oko prolaza kroz tjesnac Bab-el-Mandeb, kojemu po iranskom nalogu prijete jemenski pobunjenici hutisti, no u tim pregovorima nema Amerike. S druge se strane odvijaju pregovori između Irana i Omana oko Hormuškog tjesnaca, s time da leđa Omanu drže sve zemlje Perzijskog zaljeva izuzev Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Ni u tim razgovorima nema SAD-a.

'Prije šest mjeseci, 28. veljače, kroz Hormuz se plovilo bez smetnji i nitko nije znao u kakvom je stanju iranski nuklearni program – mada je bilo jasno da ono nije bajno nakon lanjskog američkog bombardiranja – a sam iranski režim bio je uzdrman demonstracijama i načet sankcijama te se cijela regija oslanjala na zaštitu SAD-a. Nakon šest mjeseci rata kroz Hormuz se gotovo ne plovi, iranski režim je ojačan i dodatno radikaliziran, nitko i dalje ne zna u kakvom je stanju njihov nuklearni program – ali je jasno da bi to oružje sada bili skloniji koristiti – a u tom dijelu svijeta nitko više ne doživljava Ameriku kao zaštitnika. Mora se priznati, u ovih pola godine Donald Trump odradio je majstorski posao', sarkastično zaključuje Tadić.