Zaplovila zastrašujuća ruska nuklearna podmornica

Podmornica je 17. kolovoza 2026. napustila brodogradilište Sevmash u Severodvinsku, čime je ostvaren važan korak u programu koji se razvija više od desetljeća, piše Military Watch Magazine.

Pojava Habarovska predstavlja značajno proširenje ruskih strateških nuklearnih sposobnosti jer uvodi potpuno drukčiji način isporuke nuklearnog oružja. Za razliku od tradicionalnih balističkih projektila, novi sustav predviđa napad iz podvodnog okruženja i time otvara dodatni smjer iz kojeg bi Rusija mogla ugroziti strateške ciljeve protivnika.

Podmornicu je projektirao Središnji projektni biro Rubin, a navodno se djelomično temelji na tehnologijama i konstrukcijskim rješenjima razvijenima za nuklearne podmornice klase Borej, naoružane balističkim projektilima. Međutim, za razliku od podmornica čija je primarna zadaća lansiranje balističkih projektila, Habarovsk je projektiran za uporabu autonomnih podvodnih vozila Poseidon.

Procjenjuje se da podmornica ima istisninu od oko 10.000 tona te da može nositi do šest sustava Poseidon.

Poseidon predstavlja bitno drukčiji pristup strateškoj isporuci nuklearnog oružja. Umjesto da do cilja putuje kroz atmosferu balističkom putanjom, riječ je o autonomnom podvodnom vozilu na nuklearni pogon koje bi trebalo biti sposobno prelaziti interkontinentalne udaljenosti ispod površine mora prije približavanja cilju. Time se otvara mogućnost uporabe nuklearnog oružja koja nije izravno vezana uz tradicionalnu arhitekturu interkontinentalnih balističkih projektila.

Takva sposobnost istodobno bi mogla znatno otežati obrambeno planiranje protivnika. Pojava dodatnog, podvodnog pravca mogućeg napada znači da bi potencijalni protivnici morali uzeti u obzir prijetnju koja se razlikuje od one koju predstavljaju kopneni interkontinentalni projektili, balističke rakete lansirane s podmornica i strateški bombarderi.

Strateška važnost Habarovska stoga se ne ogleda toliko u samom broju oružja koje može nositi, koliko u dodatnoj diversifikaciji ruskih sposobnosti za osiguravanje uzvratnog nuklearnog udara. Rusija već raspolaže golemim arsenalom kopnenih interkontinentalnih balističkih projektila, velikom flotom podmornica s balističkim projektilima te strateškim bombarderima sposobnima za nošenje nuklearnog oružja. Uvođenjem Poseidona dobiva još jedan sustav koji djeluje u bitno drukčijem operativnom okruženju.

To bi od potencijalnih protivnika zahtijevalo razvoj dodatnih sposobnosti za nadzor, otkrivanje i obranu od podvodne prijetnje na velikim udaljenostima. Upravo je ta sposobnost promjene geometrije strateškog odvraćanja jedna od ključnih značajki programa Habarovsk.

Program ujedno pokazuje kako Rusija u postsovjetskom razdoblju nastoji ograničenja svojih konvencionalnih vojnih sposobnosti nadoknaditi razvojem visokospecijaliziranih strateških sustava. Iako se Moskva suočavala s teškoćama u održavanju konkurentnosti u čitavom spektru naprednih obrambenih tehnologija, nuklearno oružje, nuklearni pogon za podmornice i druge asimetrične sposobnosti ostali su među glavnim investicijskim prioritetima.

Poseidon se savršeno uklapa u taj obrazac. Riječ je o tehnološki iznimno ambicioznom sustavu čija je strateška vrijednost prije svega u tome što Rusiji omogućuje stvaranje nove osi nuklearnog odvraćanja, bez potrebe da u svim područjima konvencionalnih vojnih sposobnosti parira Sjedinjenim Državama.

U tom kontekstu Habarovsk nije tek nova ruska nuklearna podmornica, nego potencijalno važan element transformacije načina na koji Moskva razmišlja o preživljavanju i učinkovitosti svog strateškog nuklearnog arsenala. Ako se očekivane sposobnosti Poseidona potvrde u operativnoj uporabi, Rusija bi dobila sredstvo koje dodatno komplicira postojeće modele strateškog odvraćanja i obrambenog planiranja.