SLOŽENA SITUACIJA.Netanyahu je izgubio parlamentarnu većinu, ali vlast još nije predao

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nakon posljednjih je izbora ostao bez parlamentarne većine koja mu je omogućavala ostanak na vlasti. Ipak, njegova politička smjena još nije izvjesna. Mandat za sastavljanje nove vlade dobio je njegov glavni politički suparnik Gadi Eisenkot, no pred njim je zahtjevan posao. Iako na raspolaganju ima potporu 67 od ukupno 120 zastupnika Knesseta, riječ je o šest stranaka s vrlo različitim ideološkim polazištima, od desničarskih do arapskih političkih opcija, zbog čega će dogovor o stabilnoj vladi biti posebno težak, piše CNN.

Eisenkot, koji nema dugogodišnje iskustvo u političkom životu, sada mora pronaći način kako okupiti različite stranke i osigurati njihovu suradnju. To neće biti jednostavno, osobito u usporedbi s Netanyahuom, koji je desetljećima uspješno upravljao nesuglasicama unutar svojih koalicija. Eisenkotov je zadatak pridobiti iskusne političare iz vlastitog bloka i usuglasiti ih oko zajedničkog cilja – formiranja nove vlade koja bi zamijenila Netanyahuovu.

Kao i u većini parlamentarnih demokracija, za preuzimanje vlasti u Izraelu potrebno je osigurati potporu najmanje 61 zastupnika u Knessetu, koji ukupno broji 120 članova. Čelnik stranke ili bloka koji uspije osigurati takvu većinu postaje premijer i sastavlja vladu. Nakon izbora 2022. godine Netanyahu je raspolagao s 64 zastupnička mjesta, a naknadnim pridruživanjem još jedne stranke njegova je većina narasla na 68 mandata. Njegova vlada tako je postala prva izraelska vlada od 1988. godine koja je uspjela odraditi puni mandat. Međutim, situacija nakon posljednjih izbora znatno se promijenila. Netanyahu sada može računati na samo 46 zastupnika, dok Eisenkotov oporbeni blok ima 67 mandata. Glavna prepreka pritom je činjenica da sve stranke koje čine oporbeni blok još nisu pristale na međusobnu suradnju. Rezultati izbora doveli su do političkog zastoja jer nijedna strana zasad nema jednostavan put do formiranja vlasti. Netanyahuov predizborni savez pao je s 53 na 46 zastupničkih mjesta nakon što mu je potporu uskratila ultraortodoksna stranka Ujedinjeno židovstvo Tore.

Jedna od mogućnosti je manjinska vlada

Oporbene stranke zajedno imaju 67 mandata, no čak 19 od njih pripada dvjema arapskim strankama – Zajedničkoj listi i Raamu. Upravo zbog toga one imaju važnu ulogu u pokušaju smjene Netanyahua. Međutim, dio izraelske židovske javnosti, uključujući i neke protivnike aktualnog premijera, ne smatra arapske stranke prihvatljivim političkim partnerima. Jedno od mogućih rješenja zato je formiranje manjinske vlade. Takva bi vlada imala manje od potrebnih 61 zastupnika, ali bi se u parlamentu oslanjala na potporu arapskih stranaka. Eisenkot svoj plan naziva “vladom za nacionalno izvanredno stanje”.

U takvoj bi vladi sudjelovale četiri židovske oporbene stranke s ukupno 48 mandata, dok arapske stranke ne bi bile izravno uključene u koaliciju. Umjesto toga, pružale bi joj potporu u parlamentu u zamjenu za određene političke ustupke. Izraelska politička povijest već poznaje takav model. Primjer je druga vlada Yitzhaka Rabina, koja je nakon 1993. godine dvije godine opstala zahvaljujući vanjskoj podršci arapskih stranaka. Eisenkot razmatra i drugu mogućnost – pokušaj pridobivanja stranke Ujedinjeno židovstvo Tore. Njezino uključivanje povećalo bi broj zastupnika koji bi podržavali njegovu vladu i smanjilo ovisnost o arapskim strankama, no takav bi dogovor vjerojatno zahtijevao značajne ustupke.

Jednu od najvećih prepreka njegovu planu predstavlja Avigdor Liberman, čelnik stranke Yisrael Beiteinu. On odbija sudjelovati u bilo kakvoj vladi koja bi ovisila o potpori arapskih stranaka. Smatra da bi takva manjinska vlada bila kratkog vijeka te da bi njezino formiranje na kraju moglo dodatno ojačati Netanyahuovu poziciju. Liberman se zauzima za drukčiji model – koaliciju koja bi imala potporu 61 zastupnika, uključivala ultraortodoksne stranke, ali isključivala arapske političke opcije. Takav prijedlog, međutim, dolazi u sukob s jednim od ključnih obećanja oporbe. Riječ je o ukidanju općeg izuzeća ultraortodoksnih muškaraca od obveznog služenja vojnog roka, što je za te stranke neprihvatljivo. Unatoč različitim stavovima, Eisenkot i Liberman ipak koordiniraju svoje političke poteze. Oporbeni blok namjerava iskoristiti većinu u parlamentu kako bi preuzeo kontrolu nad Knessetom i smijenio dužnosnike odane Netanyahuu.

Netanyahu nudi vladu nacionalnog jedinstva

Netanyahu posljednjih dana pojačava pritisak protiv mogućeg saveza židovskih i arapskih stranaka. U videoobraćanjima poziva na formiranje “vlade nacionalnog jedinstva”, no pod uvjetima koje sam postavlja. Želi zadržati premijersku funkciju, a u novoj vladi sudjelovao bi i cijeli njegov desni i ultraortodoksni politički blok. Izrael je i ranije imao vlade nacionalnog jedinstva. Jedan od primjera je 2020. godina, kada se tijekom pandemije koronavirusa Benny Gantz pridružio Netanyahuovoj vladi. Prema dogovoru, Gantz je nakon 18 mjeseci trebao preuzeti premijersku dužnost. Međutim, Netanyahu je srušio vladu i izazvao nove izbore jer je odbio podržati donošenje državnog proračuna.

Eisenkot je odbacio Netanyahuovu ponudu, nazvavši je “jadnim spinom”. Poručio je da bi Netanyahu, ako doista želi postići političko jedinstvo, trebao prekinuti savez sa svojim ekstremističkim partnerima i pristupiti vladi koju bi predvodio Eisenkot. Dok se pregovori o novoj vladi nastavljaju, Netanyahu ostaje na dužnosti tehničkog premijera sve dok nova vlada ne položi prisegu. Eisenkot za sastavljanje vlade ima 28 dana, a rok mu se može produljiti za dodatnih 14 dana. Ako ne uspije, mandat za pokušaj formiranja vlasti može dobiti drugi kandidat.

U slučaju da mandat pripadne Netanyahuu, on bi vjerojatno pokušao pridobiti pojedine zastupnike iz oporbenog bloka. Ipak, čelnici najvećih oporbenih stranaka već su poručili da mu se neće pridružiti. Uz to, za osiguravanje parlamentarne većine nedostaje mu osam zastupničkih mjesta, što predstavlja ozbiljnu prepreku. Unatoč tome, odugovlačenje pregovora i cijelog procesa moglo bi ići u korist aktualnom premijeru. Ako ni jedan od kandidata ne uspije sastaviti vladu, Knesset će imati dodatnih 14 dana za pronalazak treće osobe koja bi pokušala preuzeti taj zadatak. Ne uspije li ni taj pokušaj, Izrael će morati raspisati nove izbore, dok bi Netanyahu do tada nastavio obnašati dužnost tehničkog premijera.