SRBIJA JE PREŠLA CRTU: Ratni zločinac Mladić pokopan uz vojsku, orkestar i tri počasna plotuna – šest ministara došlo na ispraćaj

VOJSKA KRAJ LIJESA, MINISTRI NA ISPRAĆAJU – A BRUXELLES TVRDI: „TO NISU DRŽAVNE POČASTI“

Sprovod Ratka Mladića prerastao je u test koji više ne polaže samo Srbija nego i Europska unija. Tijelo pravomoćno osuđenog ratnog zločinca u Beograd je dovezeno zrakoplovom Vlade Srbije, komemoracija je održana u Domu Vojske, pripadnici Vojske Srbije bili su uz lijes i nosili ga, a na ispraćaju su bili ministri. Europska komisija, međutim, tvrdi da se najavljeni pogreb s državnim počastima „nije dogodio“. Kada su novinari zatražili objašnjenje – gdje je onda granica između privatnog pogreba i državnog angažmana – Bruxelles nije ponudio konkretan kriterij.

Ratko Mladić imao je pravo biti pokopan.

Njegova obitelj imala je pravo na vjerski obred, grob i privatnu žalost.

Ali ono što se između Haaga i Topčiderskog groblja dogodilo početkom rujna 2026. odavno je izašlo iz prostora privatne obiteljske tuge.

Jer obitelj nema državni zrakoplov.

Obitelj nema vojsku.

Obitelj nema Dom Vojske.

Obitelj nema ministre.

I obitelj ne može narediti aktivnim pripadnicima državnih oružanih snaga da nose lijes.

U tome je cijela bit slučaja koji je prerastao u jedno od najozbiljnijih pitanja odnosa Srbije prema ratovima devedesetih – ali i u test vjerodostojnosti politike proširenja Europske unije.

Nije formalno proglašen državnim sprovodom – ali država je bila posvuda

Ovdje činjenice treba odvojiti od političkih kvalifikacija.

Srbija na kraju nije službeno proglasila klasičan državni sprovod Ratku Mladiću. Nakon prvih najava i snažnih reakcija iz Europe, službeni Beograd nastojao je naglasiti da o načinu pokopa odlučuje obitelj.

Ali ono što se stvarno dogodilo teško se može opisati kao običan privatni pogreb.

Mladićevo tijelo 3. rujna iz Haaga je u Beograd prevezeno zrakoplovom Vlade Srbije. U zrakoplovu je bio i srbijanski ministar pravosuđa Nenad Vujić. Po slijetanju su lijes, omotan srpskom zastavom, preuzeli pripadnici Vojske Srbije i prenijeli ga prema vozilu kojim je odvezen na Vojnomedicinsku akademiju.

To je bio prvi trenutak kada je argument o isključivo obiteljskom događaju postao teško održiv.

A tek je slijedio ostatak protokola.

Komemoracija je održana u Domu Vojske Srbije. Na sam dan pokopa pripadnici srbijanske vojske stajali su uz lijes u crkvi Svetog Luke. Associated Press objavio je fotografije na kojima se jasno vide aktivni pripadnici nacionalne vojske oko lijesa. Nakon crkvenog obreda srbijanski vojnici nosili su lijes, dok je tijekom pogrebne ceremonije svirao vojni orkestar.

AP je završni događaj opisao nedvosmisleno: Mladić je pokopan uz vojne počasti.

To je činjenica.

Zato se više nije potrebno prepirati oko izraza „državni sprovod“.

Mnogo važnije pitanje glasi: što znači kada država kandidatkinja za članstvo u EU svojim zrakoplovom, vojnim objektima, ministrima i vojskom sudjeluje u ispraćaju pravomoćno osuđenog počinitelja genocida?

Još prije pokopa srbijanski ministar najavio je „najviše državne i vojne počasti“

Sve nije nastalo spontano na dan sprovoda.

Ministar pravosuđa Srbije Nenad Vujić još je 28. kolovoza, dan nakon Mladićeve smrti, javno izjavio da će biti pokopan uz „najviše državne i vojne počasti“. Tanjug je njegovu izjavu objavio i kao videozapis.

To je iznimno važan detalj.

Jer pokazuje da državno sudjelovanje nije naknadno nastalo zbog mase ljudi koja se pojavila na ulicama Beograda.

O njemu se govorilo iz samog državnog vrha od prvoga dana.

Tek nakon reakcija iz Bruxellesa retorika se počela mijenjati.

Uoči sprovoda predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prebacio je formalnu odluku na obitelj. Rekao je da način organizacije bira obitelj Mladić, ali je u istoj izjavi naglasio kako je učinio sve potrebno da događaj protekne dostojanstveno i da se država postavi „ozbiljno i odgovorno“.

Drugim riječima: formalno obitelj odlučuje, ali država pomaže.

I to vrlo vidljivo.

Vučić nije prihvatio europsku kritiku – odgovorio je optužbom za dvostruke standarde

Aleksandar Vučić nije se politički distancirao od Mladićeva ispraćaja.

Naprotiv.

Kada su se pojavila upozorenja iz Europe, predsjednik Srbije tvrdio je da su na djelu dvostruki aršini i da od većeg dijela Europe ne očekuje ni pravdu ni odsutnost licemjerja. Kao argument navodio je druge ratne zapovjednike i primjere za koje smatra da ih zapadne države tretiraju drugačije.

Još prije toga Vučić je ponašanje Haškog mehanizma prema teško bolesnom Mladiću nazvao „anticivilizacijskim“ i najavio da će Srbija, bude li obitelj željela pokop u Srbiji, pružiti potrebnu pomoć oko organizacije.

Kada je povjerenica Europske komisije Marta Kos zbog glorifikacije Mladića otkazala posjet Srbiji, Vučić njezino je objašnjenje nazvao kratkim i „glupim“.

Tu se zapravo sudaraju dvije potpuno različite političke interpretacije.

Beograd govori o dostojanstvenom pokopu, nacionalnim emocijama i europskim dvostrukim kriterijima.

Bruxelles govori o pravomoćno osuđenom ratnom zločincu, genocidu, pomirenju i temeljnim vrijednostima potrebnim za članstvo u EU.

A o kome zapravo govorimo?

U ovoj raspravi postoji činjenica koja ne može biti predmet političkog pregovora.

Ratko Mladić umro je služeći doživotnu zatvorsku kaznu.

Pravomoćno je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, uključujući odgovornost povezanu s genocidom u Srebrenici i dugotrajnim teroriziranjem Sarajeva.

To nije hrvatska, bošnjačka ili srpska politička interpretacija.

To je pravomoćno utvrđena kaznena odgovornost pred međunarodnim sudom.

I upravo zbog toga odnos države prema njegovu ispraćaju ima političku težinu koju pokop neke druge javne osobe jednostavno ne bi imao.

Nije, dakle, problem što Ratko Mladić ima grob.

Problem počinje kada se između pravomoćne presude i državnog protokola pokušava napraviti zid kao da jedno s drugim nema nikakve veze.

Marta Kos nije ostala samo na priopćenju – otkazala je dolazak u Srbiju

Prva ozbiljna politička posljedica ipak se dogodila.

Europska povjerenica za proširenje Marta Kos otkazala je planirani posjet Srbiji.

Nije to obrazložila tehničkim ili protokolarnim razlozima.

Izravno je navela odnos prema Ratku Mladiću.

Kos je poručila da je glorifikacija koja je pratila njegovu smrt nespojiva s vrijednostima na kojima počiva europski put, naglasivši potrebu suočavanja s prošlošću, stvarnog pomirenja i poštovanja žrtava ratnih zločina. Dodala je da vrijednosti zajedničke europske budućnosti nisu predmet pregovora.

Uoči pokopa rekla je i da će način na koji Srbija postupi biti važan test njezina europskog puta. Prema diplomatskim izvorima koje je citirao Euronews, postojala je ozbiljna zabrinutost da bi sudjelovanje države u glorifikaciji Mladića moglo dodatno oslabiti spremnost država članica da podupru napredak Srbije u pregovorima, uključujući otvaranje novih klastera.

Sprovod je sada završen.

Test se dogodio.

EU 7. rujna: glorifikaciji ratnih zločinaca nema mjesta ni u državama kandidatkinjama

Na sam dan Mladićeva sprovoda stigao je i službeni stav Europske službe za vanjsko djelovanje.

Formulacija je izrazito jasna.

EU je Ratka Mladića nazvao osuđenim ratnim zločincem odgovornim za ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti te podsjetio da je umro služeći doživotnu kaznu.

A zatim je Bruxelles postavio crtu:

veličanje ratnih zločinaca, negiranje genocida i povijesni revizionizam proturječe temeljnim europskim vrijednostima i nemaju mjesta ni u Europskoj uniji ni u državama kandidatkinjama.

To je možda najvažnija rečenica cijele priče.

Jer Srbija nije bilo koja treća država.

Srbija želi postati članica Europske unije.

A Europska unija sama je upravo rekla da ono što se događalo oko glorifikacije Mladića nema mjesta u zemlji kandidatkinji.

Plenković: „Ovako sigurno neće“

Hrvatski premijer Andrej Plenković otišao je korak dalje od uobičajenog diplomatskog jezika.

Njegova je poruka Beogradu bila vrlo izravna.

Govoreći o veličanju Mladića u Srbiji i Republici Srpskoj, ustvrdio je da nisu napravili ni prvi korak prema potrebnoj katarzi i razumijevanju vrijednosti koje navodno žele dijeliti s Europskom unijom.

Zatim je rekao:

„Ovako sigurno neće.“

Najavu državnih počasti opisao je kao politički promašaj i moralno neprihvatljiv čin.

A zatim je europsku raspravu o Srbiji sveo na vrlo jednostavnu poruku:

„Prvi razred, temeljne vrijednosti.“

Dvije stvari u toj izjavi posebno su važne.

Prvo, Plenković nije govorio samo o bilateralnom hrvatsko-srpskom problemu.

Govorio je o uvjetima za ulazak Srbije u Europsku uniju.

Drugo, izričito je rekao da to nije samo hrvatsko stajalište, nego stav koji dijele i drugi.

Bruxelles je osudio. Ali pitanje političke cijene još je otvoreno

I ovdje dolazimo do točke na kojoj europska politika mora biti vrlo oprezna ako ne želi samu sebe učiniti nevjerodostojnom.

Bruxelles je govorio.

Marta Kos otkazala je posjet.

Europska unija službeno je osudila glorifikaciju.

Više europskih dužnosnika upozorilo je Srbiju.

Dakle, nije točno reći da je Europa šutjela.

Nije šutjela.

Ali nije isto nešto osuditi i za nešto odrediti političku cijenu.

U službenoj izjavi EU-a od 7. rujna nema najave zamrzavanja pregovaračkog klastera, financijskih sredstava ili neke druge konkretne mjere donesene upravo zbog Mladićeva ispraćaja. EU govori o vrijednostima, pomirenju i odnosu prema prošlosti, ali zasad ne navodi posebnu sankciju Srbiji vezanu uz ovaj događaj.

I upravo tu nastaje legitimno pitanje.

Ako je glorifikacija osuđenog ratnog zločinca doista nespojiva s europskim vrijednostima – što ta nespojivost znači u stvarnom pristupnom procesu?

Je li to politička rečenica?

Ili kriterij?

Državni avion i vojna uniforma ne mogu se sakriti iza riječi „obitelj“

Vučić ima pravo reći da je konačnu organizaciju sprovoda određivala obitelj.

To može biti formalno potpuno točno.

Ali time ne nestaju fotografije.

Ne nestaje državni zrakoplov.

Ne nestaje činjenica da je ministar bio u njemu.

Ne nestaju pripadnici Vojske Srbije koji su preuzeli lijes.

Ne nestaje Dom Vojske.

Ne nestaju vojnici pokraj lijesa u crkvi.

Ne nestaje vojni orkestar na pogrebu.

AP je zabilježio upravo te prizore i zaključio da je Mladić pokopan uz vojne počasti, dok je Srbija ignorirala upozorenja EU protiv službenog veličanja čovjeka osuđenog za genocid.

Zato rasprava o tome je li događaj tehnički nosio oznaku „državni sprovod“ postaje sporedna.

Europa neće ocjenjivati naziv na pozivnici.

Treba ocjenjivati ponašanje države.

Ovo više nije pitanje Ratka Mladića – nego Srbije koja želi u EU

Mladić je mrtav.

Presuda ostaje.

Ostaju žrtve.

A Srbiji ostaje političko pitanje koje se ne može pokopati zajedno s njim.

Kakav odnos država kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji ima prema pravomoćno osuđenim ratnim zločincima?

Može li istodobno govoriti o članstvu u zajednici utemeljenoj na vladavini prava i međunarodnim presudama, a vlastitim institucijama sudjelovati u javnom odavanju vojnih počasti čovjeku osuđenom za genocid?

Može li Bruxelles takav događaj nazvati „važnim testom“, utvrditi da je glorifikacija nespojiva s europskim vrijednostima – a potom nastaviti kao da test nije imao rezultat?

To više nije pitanje za Beograd.

To je pitanje za Europsku komisiju i države članice.

Europa ovaj put ne može tvrditi da ne zna što gleda

Ratko Mladić nije povijesna figura čija kaznena odgovornost tek treba biti utvrđena.

Postoji pravomoćna presuda.

Postoji doživotna kazna.

Postoji službeni stav EU da glorifikacija ratnih zločinaca nema mjesta ni među državama kandidatkinjama.

Postoje i fotografije srbijanskih vojnika uz njegov lijes.

Zbog toga više nema puno prostora za diplomatsku maglu.

Srbija je svojim postupcima pokazala kako dio njezina državnog i političkog aparata gleda na Mladića.

Europska unija svojim je riječima rekla da je takav odnos nespojiv s vrijednostima njezina proširenja.

Sada ostaje samo posljednji dio priče.

Bruxelles sada polaže isti test koji je postavio Srbiji

Sprovod Ratka Mladića je završen, a s njim i prostor za izgovore. Srbija je pokazala svoj odnos prema pravomoćno osuđenom ratnom zločincu: državni zrakoplov, vojska, ministri, Dom Vojske i vojni protokol nisu dojam nego činjenice. Europska unija istodobno poručuje da veličanje ratnih zločinaca nema mjesta ni u EU ni među državama kandidatkinjama, dok njezina glasnogovornica pokušava uvjeriti novinare da se u Beogradu ipak nisu dogodile državne počasti. Upravo zato ovo više nije samo test Srbije nego i Bruxellesa. Marta Kos povukla je prvi konkretan potez otkazivanjem posjeta, Plenković je Beogradu poručio da „ovako sigurno neće“ u Europu, ali ključnog odgovora još nema: hoće li europske vrijednosti imati političku cijenu ili će ostati samo riječi u priopćenjima? Srbija je svoje pokazala. Sada Europska unija mora pokazati znači li njezina crvena crta išta kada je netko doista prijeđe.